Napisala Mersiha Drinjaković
Singlom “Ostavi me ti” bend Velahavle najavio je novi album “Erotski program” koji izlazi nešto manje od od dvije godine nakon albuma “22.22”. Album će se u eteru pojaviti u aprilu, a kao i prošli album, snimljen je u studiju Vlade Džihana u Beču. Upravo je producent Vlado Džihan bio zadužen za finalni zvuk na albumu, na kojem su radili većinom isti saradnici koji su zaslužni i za “22.22”, album koji je brzo našao svoje fanove na raznim krajevima svijeta. Velahavle je po prvi put sarađivao sa talentiranom rediteljicom Marijom Đondović iz Beograda, na vizuelnom planu, dok je Mario Ilić, koji je potpisan kao koreditelj, saradnik benda još od prošlog albuma.
Izlet u pozorište
Samir Hodović, frontmen benda Velahavle, poznat po specifičnom muzičkom izrazu, eksperimentirao je i sa muzikom za teatar. Za Graciju je prije pet godina pričao o svom prvom iskustvu pisanja muzike za pozorište – s Nušićevim Narodnim poslanikom, predstavom rađenom u Sarajevu u koprodukciji kuće Oxygen Production i Bosanskog kulturnog centra, koja je premijerno izvedena 2018. Songove je radio zajedno sa muzičarom Sanjinom Latifićem Lutvom, a na poziv glumca Alena Muratovića, koji je s Narodnim poslanikom debitirao kao reditelj.
Nije prošlo dugo a prilika da ponovi sličan teatarski angažman ukazala mu se – u Beogradu. Dobio je ponudu da radi muziku za predstavu Equus u Beogradskom dramskom pozorištu, koju je, naravno, objeručke prihvatio. Značilo je to i da se na nekoliko mjeseci treba preseliti u srbijansku prijestolnicu, pa je spakovao kofere i našao se u uzbudljivom procesu rada na pozorišnom uratku koji je režirao Marko Manojlović i čiju glumačku ekipu predvodi Vojin Ćetković, a premijerno je izveden 15. novembra 2018. Reditelj je bio svjestan da je Samir početnik kad je u pitanju pozorišna muzika, ali je bio dobro upoznat s opusom njegovog benda Velahavle, i trebao mu je neko upravo takvog “kalibra”. “Markove prve indikacije o tome kakvu muziku želi bile su da radim nešto u stilu velikog Hansa Zimmera. I to mi se toliko svidjelo da sam radio baš s pravim merakom. Te prve upute su me i najviše privukle”, govori Samir.
Potraga za strašću
Već prvo čitanje dramskog teksta urađenog po komadu britanskog dramatičara Petera Shaffera iz 1973. godine bilo je dovoljno da osvoji Samira. Equus je putovanje u um mladog konjušara koji je šiljkom oslijepio šest konja. Priča je to o odnosu psihijatra i njegovog pacijenta tinejdžera koji strast prema konjima izražava njihovim osakaćivanjem i prema kojima je razvio patološku religijsku fascinaciju. “Taj komad, nastao prema istinitom događaju, nikad nije bio aktuelniji. Tiče se svih, jer nas propituje da li osjećamo strast prema bilo čemu i da li je bitnije živjeti jedan dan sa strašću ili osamdeset godina ‘nako’.”
Tekst Equus privukao je i reditelja Dinu Mustafića, postavivši ga na scenu Narodnog pozorišta u Tirani u martu 2017. Inače, 1977. snimljen je istoimeni film u režiji Sidneya Lumeta, koji je imao tri nominacije za Oscara, uključujući i onu za Shafferov scenarij.
“Civilizacijski smo došli u fazu da smo samo mi bitni i niko i ništa više: ni ljubav, ni Bog, ni država, ni strast prema nečemu. I to je poražavajuće. Mi smo sami sebi centar svijeta i težimo samo tome da što bolje ‘ispadnemo’ na Instagramu”
Samir je pronašao ličnu notu u procesu stvaranja Equusa – i sam sebe počevši propitivati prema čemu osjeća strast. “Sve vrijeme smo, cijeli ansambl, razgovarali o procesu predstave koji je otvarao nova pitanja – i došli smo do zaključka da je današnji ljudski rod prva generacija kojoj ne postoji ništa važnije od vlastitog života. Civilizacijski smo došli u fazu da smo samo mi bitni i niko i ništa više: ni ljubav, ni Bog, ni država, ni strast prema nečemu. I to je poražavajuće. Mi smo sami sebi centar svijeta i težimo samo tome da što bolje ‘ispadnemo’ na Instagramu. Ne možemo osjetiti strast ni prema čemu jer se sve izbanalizovalo kroz samopromociju, i to je tužno, a bojim se da svi upadamo u tu zamku. I zato je Equus stvarno bitna predstava jer postavlja pitanje – prema čemu osjećaš strast. Da li nas zadovoljavaju lajkovi na društvenim mrežama ili te vozi nešto drugo”, govori Samir.
Beogradska avantura
Uz reditelja i glumce, i njega je obuzela zanesenost komadom. Uradio je devetominutnu muzičku temu koja se tokom predstave prikazuje uz koreografiju s balerinama. “To je bio glavni dio mog posla, da uradim muziku koja predstavlja prelomni trenutak predstave i da taj momenat približim publici”, objašnjava Sake, te napominje kako je prisustvovao probama jer je za određene scene trebao praviti posebne muzičke segmente.
Beogradska teatarska avantura, ga je, veli, promijenila. “Ne znam jesam li ičemu posvećenije pristupio u životu od rada na muzici za ovu predstavu. Inače mi trebaju rokovi u životu, a to mi je ovdje bila baš velika motivacija. Ta dva mjeseca sam potpuno posvećeno radio, a ako i nisam radio, onda sam razmišljao o tome šta trebam još napraviti. Puno je bilo samospoznajnih trenutaka tokom rada na predstavi. Meni je ovo baš bio poseban doživljaj teatra.”
Kako su mu se “namjestile” dvije pozorišne gaže, nije naodmet pitati da li nastavlja baviti se pisanjem muzike za predstave. “Nisam ovo shvatio kao – e, sad ću se baviti pozorišnom muzikom. Imam taj luksuz zasada da mogu izabrati šta želim raditi, a kad se radi o pozorištu, volio bih uvijek raditi samo s prijateljima i na komadu koji mene dotiče. Nemam namjeru ganjati karijeru u tom smislu.”
Stiže novi album
Samirova želja, kako nam je tad rekao, je da se ostvari na drugom polju. Naime, kako su HBO i Amazon ušli na tržište Srbije, volio bi se okušati u stvaranju muzike za TV serije. “To je možda naredno što bi se moglo desiti, a što je vezano za moje planove za Beograd”, kratko kaže. No, nije zapostavio obaveze u bendu Velahavle, koji se žanrovski opredijelio za downtempo/breakbeat/trip-hop muziku. Izlet su napravili s pjesmom Idemo ludo, idemo jako u ljeto 2014., taman pred Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Pjesma je odmah postala navijački hit i jedan od zaštitnih znakova prvog pojavljivanja bh. reprezentacije na ovoj fudbalskoj smotri. Velahavle je ove godine obilježio dvije decenije postojanja, a protekle skoro dvije godine su proveli na prinudnoj pauzi jer im je opljačkan studio. “Sreća jedino pa nije odnesen hard disk na kojem je bilo snimljeno već pola pjesama za novi album. I evo, već sad počinjemo raditi tamo gdje smo stali.”
Pauza ga je natjerala na razmišljanje, pa je odlučio da će album zvučati potpuno drugačije negoli je to zamišljao prije dvije godine. “Žanrovski će biti pitkiji, bit će na našem jeziku i svaka pjesma će biti drugačija i nositi neku svoju priču. I da – iako mi je bukvalno hobi laganje oko toga kad će novi album izaći, evo, stvarno ga želimo završiti što prije.”
