Svaki dan možemo vrlo mjerljivo odrediti novo civilizacijsko dno na koje nas vuku oni koji se protive drugom i drugačijem. Nakon napada na članove LGBTIQ zajednice u Banjoj Luci tokom događaja koji je upriličio Organizacioni odbor BH Povorke ponosa, novo dno se otvorilo pod nama. Dalija Hasanbegović-Konaković, TV voditeljica i novinarka Al Jazeere Balkans, žrtva je najnovijeg online nasilja koji obiluje strašnim porukama i teško zamislivim izrazima mržnje. Zašto je baš ona žrtva opetovanih napada? Uz činjenicu da je njezin suprug čelnik jedne od političkih stranaka u BiH i aktuelni šef bh. diplomatije, Dalija je ono što zovemo javna ličnost, TV lice koje nam na Al Jazeeri Balkans iz dana u dan prezentira vijesti iz regiona. Daliju skoro svaki dan gledamo i slušamo i njezin lik, postavljen u kontekst bračne veze s Dinom Konakovićem, dovodi nas do ovoga danas i onoga što ona trpi već godinama. “Hajka na mene ulazi u petu godinu. I postala je vrlo brutalna jer nakon 48 mjeseci laži, montaža i pravljenja mete od mene uspjeli su me potpuno dehumanizirati u glavama tih ‘sljedbenika’ toliko da ljudi sasvim slobodno, pod svojim imenom pišu neprihvatljive javne komentare ili šalju takve poruke”, kaže Dalija.
Pokušala sam “amaterski istraživački“ da pristupim pojavi online nasilja u Dalijinom slučaju – i pretražila nekoliko profila na društvenim mrežama s kojih se često upućuju poruke mržnje. Strašno. Ne samo po Daliju, već po puno žena koje ta tzv. Digitalna patriotska brigada označi kao mete. Arijana Memić, Hana Porić, Belma Buljubašić, Semira Degirmendžić, Marija Arnautović, Dženita Mešanović, Borka Rudić, Jadranka Miličević… Sve one su „problematizirane“, svaka na svoj način i zavisno od ugla iz kojeg djeluju ili eventualno ne djeluju na ono što autori objava smatraju nužnim za reagovanje. Vidno u objavama na FB profilima onih koji se nazivaju „Digitalna patriotska brigada“ dominiraju žene iz medijske i akademske, povremeno i političke zajednice čije se djelovanje stavlja u kontekst neprijateljstva i sukobljavanja s bošnjačkom politikom koju vodi SDA kao i islamofobijom. Njihovi stavovi, način djelovanja, uspon u karijeri, sve se propituje i sve je stavljeno u kontekst da su takve osobe sramota a u nekim slučajevima i prijetnja po bošnjački narod.
Kako ljudima koji šalju poruke mržnje objasniti odgovornost i posljedice ovakvog djelovanja? Kako ih osvijestiti da je tanka linija između govora mržnje i fizičkog nasilja? Kako im obrazložiti da ovakvi istupi nekome ostavljaju psihičke posljedice? Kako da shvate da te poruke, te objave neko čita, prihvata ih kao podrazumijevajući uzorak ponašanja u online svijetu, postavljajući tako temelje za sutrašnjicu u kojoj će se fizički obračun s neistomišljenicima smatrati normalnim? U trenutku kad se bh. društvo još poprilično neuspješno hvata u koštac sa porastom slučajeva nasilja nad ženama, sve gore navedeno je također dio ove devijantne pojave ili je barem posredno stavlja u kontekst opravdavanja. Ako vršite online odstrel na najbrutalniji način, dajete svojim pratiteljima opravdanje da se sa “riječi pređe na djela”. Postoji li način da se ovakvim pojavama stane u kraj?
Govor mržnje nije proteklih godina neuobičajena “komunikacija” – u nastavku samo djelić onoga s čim se suočavaju javne ličnosti u online prostoru.
