Pričala sam ovu priču svakome ko je htio slušati, objavljivala postove na Facebooku, pa evo sad i ovdje: Druga je polovina osamdesetih, ne postoji termin “osnaživanje žena” (barem ne u ovom današnjem smislu) a moja sestra i ja znamo u po dana u po noći ko su Golda Meir, Margaret Thatcher, Indira Gandhi, Benazir Bhutto, Tansu Ciller, Milka Planinc.. Nikad ali nikad do ovih izbora (u pitanju su izbori iz oktobra 2022.) se nisam zapitala zašto je tata insistirao da znamo ko su ove državnice, nikad nam ni on nije rekao zašto nas je to naučio i onda mi se sve složilo, 30 i kusur godina kasnije. Želio je da znamo da možemo biti sve što hoćemo, pa i predsjednice. Nemam te ambicije, sasvim mi je dobro i ovako, ali sam mu beskrajno zahvalna za ovu kasno naučenu lekciju.
Priča je, barem meni, poučna, čak i kad je shvaćena u poznije vrijeme, ali njome sam se vjerovatno podsvjesno služila u kreiranju vlastitog djelovanja u profesiji. I sad, proteklih 19 godina, evo, nek’ je zadnjih deset – istinskog i posvećenog djelovanja u pravcu osnaživanja žena – eto to radimo u Graciji, osvjetljavajući iz svih uglova žene i njihove uspjehe, izazove, staklene plafone, rodnu neravnopravnost, činjenicu da uspijevaju – UPRKOS SVEMU. I onda dolazimo na tlo politike, tamo ih je malo, ali te koje jesu, kad prepoznamo držimo pod lupom, pratimo njihove inicijative, borbu, kritikujemo kad se povinuju stranačkim vođama nauštrb interesa građana, znamo da su pod većim pritiskom od kolega, pa ih i razumijemo, ali gledamo da ih motivišemo da idu naprijed, zbog svih onih djevojčica i djevojki koje će u njima vidjeti inspiraciju. Onu istinsku. Naravno da nisu sve žene iste, naravno da ima stranačkih vojnika, spremnih na borbu sa neistomišljenicima, takve ne poznaju dijalog, pravo na drugačije mišljenje, znaju samo da trebaju braniti svoje stranačke vođe i slagati se sa svime što oni kažu. Zašto ovoliki uvod da dođemo do parlamentarke Sanje Vulić, članice SNSD-a? Kao pojavu u svijetu politike smo je uglavnom ignorirali, jer smo je i prepoznali upravo po ovom gore navedenom djelovanju, nepoželjnom u svakom smislu i vrlo nedostojanstvenom ponašanju. Pitanje da li prenositi ili ne njezine riječi ovdje je velika dilema. Odlučila sam da ih ipak podijelim, da ne bude kako niste znali. Ovdje slijedi i upozorenje da dalje ne morate čitati jer ćete naići na psovke.
“Je*** li joj, sve joj je*** po redu. Isfrustrirana kuja“, ovako je govorila Sanja Vulić, šefica Kluba zastupnika SNSD-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH pred novinarima o sutkinji Seni Uzunović, koja će u nastavku suđenja voditi predmet protiv Sanjinog stranačkog šefa Milorada Dodika. Bilo je ovdje još psovki i prijetnji, ali mislim da vam je i ovo više nego dovoljno.
Sanja Vulić je ovim istupom spalila svaku mogućnost za vođenje normalnog, pristojnog dijaloga u javnom prostoru. Svojim primjerom unizuje i javno djelovanje svojih kolegica u političkom životu BiH i svakako bi osuda i distanciranje od ove parlamentarke bilo najmanje što sve ostale političke akterke u BiH mogu učiniti. Sanja Vulić je političarka nove generacije, ima 35 godina i po zanimanju je profesorica razredne nastave. Kada i ako joj ikad završi politička karijera u narednim godinama možda će se vratiti u školske klupe i držati nastavu. Želi li ijedan roditelj svom djetetu ovakvu učiteljicu?
Vulić danas broji četvrtu godinu mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Poznata je po oštrom jeziku, ali ne kompetencije i argumenata koje bi koristila u parlamentarnim raspravama, već slijepe odanosti Dodiku i SNSD-u (primjeri:“Za mene Milorad Dodik, ne da je Tito, nego je bog“. “Naravno, nikada u životu sebi ne bih dala taj luksuz da kritikujem predsjednika. Da je moj tata Milorad Dodik, ja bih vjerovatno lebdila nebom, ne bih hodala uopšte zemljom”.)
Niti hoćemo niti podržavamo linč protiv Sanje Vulić, ona ima pravo na istupe, čak i ovakve prostačke, neka se onda njom bave nadležne institucije i zakonski je procesuiraju. Ovdje podastiremo jednu vrstu profila političarke koja bi nam, da su stvari drugačije, trebala biti sugovornica u Graciji, s kojom bismo pričali o ravnopravnosti žena u političkoj sferi. O tome šta ona čini na tom polju. Koliko joj njen poslanički mandat daje moć da djeluje, ne kroz stranačke okvire, već kao žena u politici i to u zakonodavnom polju. Sanja Vulić je, nažalost, negativan i loš primjer žene u politici. I njezino djelovanje je neskrivena i vrlo loše upakovana želja da zadrži svoju poziciju podilazeći stranačkom šefu i braneći ga na nedostojanstven i prizeman način. Ne znam da li je gore objašnjenje da je Sanja ideološki iskreno obojena pripadnošću SNSD-u ili je pragmatično odlučila da joj je bolje biti karijerna političarka negoli učiteljica, zbog materijalne dobiti. Nedvojbeno je Sanji dobro, sa njezinim primanjima u zastupničkim klupama, nesumnjivo je da joj i karijera u SNSD ide uzlaznom putanjom zahvaljujući javno iskazanoj lojalnosti šefu i šefovima, samo nam je žao što je Sanja rijedak primjer žene u poziciji moći koju koristi na potpuno pogrešan način.
