spot_img

Nedavno objavljeno

ELVEDINA MUZAFERIJA U svakom trenutku nešto može krenuti krivo

Donosimo vam dio intervjua sa našom skijašicom Elvedinom Muzaferija u kojem nam priča kako su joj roditelji kupili prve skije, ali da danas strahuju za nju kad krene utrka. “Oboje ih je strah. Znam da nikad ne gledaju samu trku. Tek kad završim, onda pogledaju snimak."

Bosna i Hercegovina nikad nije bila zemlja skijaša. Mada je i tu bilo izuzetaka koji potvrđuju pravilo (Ajdin Pašović, prvi bh. skijaš koji je nastupio na Olimpijskim igrama – u Innsbrucku 1976.), što je samo po sebi temelj za razmišljanje, s obzirom na planine koje imamo.

U Visokom se gajila tradicija rukometa, ali skijanje jednostavno nije bilo na mapi. Posebno ne u visočkom naselju Mulići, u kojem se skijati moglo eventualno na asfaltu. Tamo, u Mulićima, ponikla je Elvedina Muzaferija, koja će u augustu napuniti 25. godinu. Roditelji su joj, reći će nam, kupili prve skije, pa nam se prirodno nametnulo pitanje kolika je njihova briga sada kad je vide kako juriša stazama. “Oboje ih je strah. Znam da nikad ne gledaju samu trku, već live-timing, ne i prenos na televiziji. Tek kad završim, onda pogledaju snimak. Znam da brinu, ali mislim da su se dosad navikli. Bolje da jesu, inače bi pogubili živce”, dodaje s osmijehom.

Elvedina se prisjeća kako ju je nakon škole u Visokom otac svakog dana vozio u Sarajevo, odakle bi se s ekipom skijaša uputila na Bjelašnicu, na trening. Znala je odspavati u kombiju, jer je bila preumorna, ali nikad toliko da bi odustala od svoje velike ljubavi i onoga što ju je najviše usrećivalo: jurišanje na skijama ka cilju. “Najbolji osjećaj na stazi je kad nemaš stopostotnu kontrolu. U suštini, mi treniramo da se snađemo u situacijama kad nismo pod kontrolom. Znači da smo na stazi uglavnom izvan kontrole, a tad su i najbolji rezultati, jer ako imaš osjećaj da sve konce držiš u svojim rukama, onda si spor i nećeš doći do cilja. Mora biti adrenalina”.

Skijanje je jedan od najopasnijih sportova na svijetu, i Elvedina to jako dobro zna. Pitamo je da li je ikad imala situaciju u kojoj je pomislila ovo će završiti loše. “Nisam, ali sam se pomirila sa činjenicom da u svakom trenutku nešto može krenuti krivo. Navikneš se na to i ne razmišljaš o takvom scenariju. Znam da mogu završiti u helikopteru (na medicinskoj evakuaciji, op. aut) ili u cilju – i biti jako sretna, ili završiti u sigurnosnoj mreži. Jednostavno navikneš.”

Latest Posts

Raport

spot_img