Napisala Mersiha Drinjaković
Prvog aprila 2014. godine, u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u sarajevskom naselju Nedžarići poginula je dvadesetšestogodišnja Hava Šljivić-Dovadžija. Dvoje male djece je bez majke ostavio vozač čije se vozilo kretalo brzinom od 103 kilometra na sat, iako je na tom dijelu saobraćajnice brzina ograničena na 60 kilometara. Dvije i po godine kasnije, u oktobru 2016., na pješačkom prelazu kod Zemaljskog muzeja, automobil koji se kretao znatno iznad dozvoljene brzine usmrtio je studentice Selmu Agić i Editu Malkoč. Vozač je pobjegao sa mjesta nesreće i danima se uspješno sakrivao od policije.
“Odranije poznati policiji”
Skoro svakodnevne su scene saobraćajnih nesreća u bh. prijestolnici, a ono što nas također uznemiruje jeste činjenica da su krivci maltene po pravilu “odranije poznati policiji”. U februaru je tako odjeknula vijest kako je u saobraćajnoj nesreći teško povrijeđen sin reditelja Danisa Tanovića, a muškarac koji je autom naletio na dječaka, Benjamin Spahović, u manje od šest godina počinio je čak 70 prekršaja!
Nusret Selimović, komesar MUP-a KS, kaže kako policija ima svoje nadležnosti kad je riječ o višestrukim povratnicima u činjenje krivičnih djela, ali da to imaju i sud i tužiteljstvo. Na godišnjem nivou, od svih prijavljenih osoba, njih 60 posto su povratnici u vršenje kriminalnih djela.
“Statistike pokazuju da je postavljanje velikog broja ležećih policajaca kao i dodatne svjetlosne signalizacije na pješačkim prelazima prepolovilo broj smrtnih slučajeva pješaka u Švedskoj”
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2019., u saobraćajnim nesrećama godišnje smrtno strada preko milion i po ljudi, a preko 15 miliona bude povrijeđeno.
Bosna i Hercegovina dijeli globalni problem sigurnosti u saobraćaju, ali je on posebno izražen u Sarajevu. Razlozi su višestruki: broj stanovnika i posjetilaca grada, broj i starost motornih vozila, neadekvatna i zastarjela cestovna infrastruktura, neuvezanost sistema tehničkih pregleda u BiH, niska opća saobraćajna kultura, nedovoljna kontrola svih faktora sigurnosti, nedostatak parkinga, neprimjenjivanje zakonskih propisa koji reguliraju bezbjednost saobraćaja, neadekvatna, sa stanovišta prevencije i dužine trajanja, kaznena politika nadležnih sudova…
Pojedine zemlje, kako bi smanjile broj smrtnih slučajeva, poduzele su mnogobrojne mjere radi bolje sigurnosti saobraćaja, uključujući oštru kaznenu politiku, tehnološke inovacije i ograničenja u saobraćaju.
Iskustva SAD-a i EU-a
Dok u BiH pojedini vozači dobiju zatvorsku kaznu od svega nekoliko godina za ubistvo pješaka, Sjedinjene Američke Države imaju jednu od najoštrijih kaznenih politika u svijetu, a visoke zatvorske kazne izrečene su u proteklim godinama za vozače ubice. Tako je, naprimjer, dvadesetšestogodišnji Austin Arndt dobio maksimalnih 25 godina zatvora zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i ubistva pješaka u Iowi. U SAD-u je čak izrečena i doživotna zatvorska kazna za ubistvo pješaka, i to u Kaliforniji 2014. godine: Larry Lee Halverson je upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, usmrtio pješaka, a zatim pobjegao. U obrazloženju presude navedeno je da je doživotna kazna izrečena i iz razloga što je Halverson ranije pravio teške saobraćajne prekršaje.
Budući da je pooštrena kaznena politika često nedovoljna da bi se smanjio broj smrtnih slučajeva na cestama, pojedine zemlje Evropke unije poduzimaju brojne druge mjere na zaštiti pješaka. Lokalne vlasti u Augsburgu odlučile su se na dodatne načine zaštite pješaka i to kroz tehnološke inovacije. Tako su na cestama ovog njemačkog grada po prvi put u svijetu instalirani svijetleći pješački prelazi. Jedan od ciljeva jeste da pješaci koji gledaju u svoje telefone dok hodaju budu na vrijeme upozoreni da se približavaju prelazu.
Washington je u potpunosti obnovio gradsku rasvjetu, a na cestama su instalirana LED svjetla kako bi se poboljšala vidljivost. Pojedini gradovi kao što je Seattle fokusirali su se na ugradnju velikog broja kamera na ulicama te takozvanih “sigurnosnih ruta“ za učenike, odnosno dodatnih markiranih područja za pješake.
Švedska je jedna od zemalja sa najsigurnijim cestama u svijetu. To je postignuto dugoročnim planiranjem i usvajanjem potrebne zakonske regulative. Ceste su pravljene tako da je sigurnost bila na prvom mjestu, uvedena su dodatna ograničenja brzine u gradovima, a pješačke i biciklističke zone odvojene su od cesta dodatnim barijerama. Statistike pokazuju da je postavljanje velikog broja ležećih policajaca kao i dodatne svjetlosne signalizacije na pješačkim prelazima prepolovilo broj smrtnih slučajeva pješaka u ovoj zemlji.
Povećanje sigurnosti učesnika u saobraćaju jedan je od najvećih izazova pred kojim se nalazi Sarajevo. Svaki napredak učinit će život građana Sarajeva i posjetilaca grada ugodnijim, ali i ono najvažnije: smanjit će broj tragedija poput onih čije su žrtve bile Hava, Selma i Edita.
