Napisala Mersiha Drinjaković
Znam da Narodno pozorište u Sarajevu trenutno živi njihovo programsko opredjeljenje – ”pozorište narodu” i nema sumnje da je jedan od najzaslužnijih ljudi za to pozorišni i filmski režiser i direktor ove institucije, Dino Mustafić, zapisao je u svom opisu bh. reditelja naš kolega, novinar i autor podkasta na Tačno.net Amer Obradović. Kaže Amer kako je sjajno vidjeti da su sarajevska pozorišta puna, a decembar 2023. u Narodnom pozorištu ispunjen je do posljednjeg mjesta. “… a večer posvećena ženama Gaze u organizaciji Magazina Gracija i Narodnog pozorišta nešto je što glavni grad ponovo pokazuje u svjetlu metropole slobodnog duha.”
Ovakvim riječima i želimo obilježiti današnji Svjetski dan teatra. Jer Dino Mustafić i jeste njegova suština – on koji nam svojevremeno pred premijeru svoje predstave Osramoćeni, kaže: “Teatar slavi život, okuplja ljude da na jednom mjestu zajednički promišljaju kosmičke teme. Ova drevna umjetnost je civilizacijski stub, etički oslonac za pravdu i istinu kroz jezik mithosa, koji se ukorjenjuje u slici, predmetu, detalju, vezuje u relaciji ljudi – prostor, ima pravo na diskontinuitete, iskrivljenja i osjećanja.”
Odluka koju ćemo pamtiti
Kad je Mustafić i ne trepnuvši odlučio krajem prošle godine da Narodno pozorište na čijem je čelu postane suorganizator Donatorske večeri za žene Palestine, te svojim umjetničkim ali i ljudskim pečatom da Gracijinoj ideji i inicijativi dodatnu vrijednost, taj me potez nije iznenadio. Bila bih iznenađena da je odlučio drugačije. Kako nego ljudski može djelovati čovjek koji kaže ovo: “U BiH se živi zajebano vrijeme, sa puno neizvjesnih pitanja i malo jasnih odgovora. Empatija i sram nisu zaštićeni političkim identitetom koji omogućuje ljudima da nastupaju skupa, nema organiziranog političkog djelovanja koje štiti naše moralne vrijednosti, pa onda i ne preostaje ništa drugo osim osjećanja poprilične usamljenosti, koje kada ne završi odlaskom iz zemlje sigurno postane dobrovoljni unutrašnji egzil, emigrant u sopstvenoj zemlji.”
I evo, na kraju i njegova današnja poruka, uz Dan teatra:
“Čestitka umjetnicima i zaposlenicima Narodnog pozorišta Sarajevo u čast 27. marta, Svjetskog dana teatra. Poštovani umjetnici i zaposlenici Narodnog pozorišta Sarajevo, na ovaj naš dan kada cijela planeta slavi pozorište želim vam uputiti zahvalnost za predanost našoj vokaciji i teatru kao mjestu dijaloga sa publikom. Vaš angažman i posvećenost umjetnosti kreirao je duh našeg pozorišta kojeg publika prati sa punim dvoranama, a predstave ispraća srdačnim i iskrenim aplauzom čiji je eho dostojan bogate tradicije umjetničkog nasljeđa Narodnog pozorišta Sarajevo. Na današnji dan sjetimo se i svih naših prethodnika u sarajevskoj drami, operi i baletu koji su nas inspirisali svojim glumačkim, muzičkim i baletskim kreacijama, te ispisali neke od najslavnijih stranica bosanskohercegovačke historije scensko-muzičke umjetnosti. Slavimo danas, ali i svaki drugi dan pozorište kao zasebnu planetu, oazu duhovnosti, mjesto istine i emocije, prostoru koji sve nas čini boljim ljudima u borbi za humanije i pravednije društvo. Neka živi pozorište!”.
