Nakon knjige „Teško je umrijeti u Sarajevu“, izdate 2021. godine, koja je bila u vrhu liste najprodavanijih naslova u sarajevskim knjižarama, Zoran Radulović vraća se s novom zbirkom kratkih priča nazvanom “Leteće izbjeglice”.
Dok je u prvoj knjizi pisao o životu u rodnom gradu, ocu, gimnazijskim drugovima i drugaricama, Radulović u “Letećim izbjeglicama” govori „o svom jadu, nekim ratnim traumama i o depresivnoj sadašnjosti“: „Ponekad osjećam nostalgiju za tim strašnim vremenom i nedaćama kroz koje smo zajedno prolazili, kada smo bježeći od granata svi bivali nekako ljepši i bolji ljudi. Zato se mi, ondašnje Sarajlije, ponekad foliramo da smo na korak ispred drugih. Ili godinu, nekoliko decenija ispred drugih.”
Kako kaže njegova školska drugarica Una Sekerez, u Radulovićevoj knjizi “izbjeglice lete, čak i bebe imaju krila, prošlost i kontinenti se miješaju”: “Baš kao i bosanski vicevi, Raletove priče će vas nasmijati, razgaliti, dirnuti i podsjetiti na vas same.”
Književnik i novinar Ahmed Burić piše u predgovoru da su “Leteće izbjeglice” jedna vrsta ogledala, u kojima autor ne preže od toga da se – postavljajući si pitanje svih pitanja: „otkud ja u ovom svijetu i šta ću ovdje?“ – sasvim razodjene i svoje dileme stavi pred sve nas.
O “Letećim izbjeglicama” svoje utiske kazuju i dva režisera: Gorčin Stojanović i Ademir Kenović.
“I oni koji ga ne poznaju osobno”, piše Stojanović, “nakon čitanja njegovih pesama i priča postaju njegovi poznanici, drugari, ahbabi, jarani, kamaradi, saučesnici u njegovoj priči – čak i ako nisu Raja-iz-Saraj’va. Tako to biva sa pripovedačima koji nenametljivo i nežno upisuju svoju priču u čitaočevo umno oko, u veliku, opštu priču kojoj je Sarajevo i glavni junak i mesto radnje i događaj-po-sebi, čak i ako se pripovest ne odvija u Sarajevu.”
Ademir Kenović napisao je sljedeće: “Nakon njegove prve zbirke priča ‘Teško je umrijeti u Sarajevu’, Zoran Radulović je stvorio još snažnije i ljekovitije uputstvo za preživljavanje svim onima koji razbacani po svijetu žive sa nejasnom nelagodom nastalom rastankom od svega onoga što je ostalo iza njih… Ovako ozbiljni pisci stvaraju mostove optimizma ljudima kojima su oni potrebni”.
Rođen u Sarajevu 1965., Zoran Radulović pohađao je Prvu gimnaziju, a 1994. godine u Zagrebu mu izlazi zbirka pjesama pod nazivom “Šanpijer”. Od 1996. živi u Halifaxu.
