Đurđevdan je praznik koji ima dugu tradiciju i važnost u mnogim kulturama a zapravo je Ederlezi ili Đurđevdan najveći, najradosniji i najstariji romski praznik. To je praznik kojim se slavi dolazak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane potiču iz zajedničke tradicije mnogih naroda s kojima Romi žive.
Na taj dan se Romi svečano odijevaju, kite i uređuju, sviraju i pjevaju. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi ovog praznika uključuju kupanje u vodi s cvjetovima.
Ederlezi ili Đurđevdan
Širenjem hrišćanstva, praznik je postao povezan sa Svetim Đorđem, hrišćanskim svecem poznatim po hrabrosti i mučeničkoj smrti. Naime, kako se taj praznik, po pravoslavnom julijanskom kalendaru, slavi 6. maja, a to je vrijeme kada najčešće prestaje razdoblje snjegova i hladnoće tako je od Roma koji su naseljeni na Balkan upravo taj praznik prepoznat kao simbolični dan slavljenja dolaska proljeća i romski Ederlezi je poistovjećen s Đurđevdanom.
Ovaj proljetni festival, stavljen je na dnevni red UNESCO-a od 2010., pokrenut zajedničkim naporima Turske i tadašnje Makedonije kako bi ga učinili dijelom Popisa nematerijalne kulturne baštine, i konačno je svoje mjesto na tom popisu dobio 2016.
Korijeni u Mesopotamiji i Anadoliji
Zašto Turska? Ovaj proljetni festival, koji se od predislamskog doba u Turskoj doživljava kao zajedničko naslijeđe unutar Anadolije i Mesopotamije, obilježava se u noći 5. na 6. maja. Postoje glinene pločice s kraja 3000. godine prije Krista, koje pokazuju da su se u gradu Ur u Mezopotamiji početkom proljeća izvodili veličanstveni rituali u ime božanstva Tammuza (Dumuzi), mezopotamskog boga plodnosti, koji simbolizira vitalnost rijeka Eufrat i Tigris koje su okruživale i ozeljenavale mezopotamsku ravnicu.
Vremenom je 6. maj uljepšan islamskim motivima i postao, kako prenosi portal Romi.hr vrlo značajan u turskom društvu. Vjeruje se da je, na današnji dan, prorok Hidir, koji simbolizira izvor blagostanja, pomaže onima u potrebi da prevladaju nedaće i kažnjava loše ljude, upoznao proroka Ilijasa. Vjeruje se da na dan kada se ova dva proroka, Hidir i Ilijasa (Ilija) jednom godišnje sretnu, sve želje se ostvare.
Zaštitnici životinja i biljaka
Hidirellez, koji se ne može pripisati jednoj kulturi, obilježava se u Turskoj ritualima i ceremonijama posvećenima Hidiru i Ilijasu, koji su zaštitnici životinja i biljaka i za koje se vjeruje da donose prosperitet obitelji i društvu, i povećavaju bogatstvo. Za ovu sezonsku promjenu, koja je Ederlezi za Rome, kako je predstavljena u Kusturičinom filmu „Dom za vješanje“, a Hidirellez za Tursku, izvedena iz „hıdırlık“ što na starom turskom znači livada, pripreme započinju nekoliko dana ranije, a proslave mogu trajati čak i danima. Legenda kaže da prorok Hidir ne bi posjećivao neuredna mjesta, zbog čega je prvo i najvažnije što treba učiniti prije 6. svibnja generalno čišćenje.
Novi početak
U tradicionalnom smislu Ederlezi ili Đurđevdan je vrijeme kada priroda oživljava, proljeće je stiglo u punom sjaju, a ljudi proslavljaju novi početak. Običaji vezani za Đurđevdan uključuju obred paljenja vatre, koji simbolizuje čišćenje i obnavljanje, ali i druge ceremonije koje se razlikuju od regije do regije.
Ovo je i praznik sa mnoštvom pratećih rituala i običaja od kojih je glavni pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci. Jedan od običaja je i da se večer uoči Đurđevdana, ubere zelenih grančica u obližnjoj šumi i njima okite vrata i prozori. To se čini da bi godina i dom bili berićetni, “da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”.
Kićenje biljkama
Na đurđevdanskim urancima mladi se kite i vrbovim prućem, koprivom, selenom.. Jedan od zanimljivih običaja je i taj da žene i djevojke donesu večer uoči Đurđevdana kući “omaje/omahe” odnosno vode nasute sa kola vodenice, stave u nju različitog bilja, ostave da prenoći, pa se ujutru njom kupaju.
Vjeruje se i – ako je na Đurđevdan vedro – “da će biti plodna godina”, a ako bude padala kiša – “da će ljeto biti sušno”.
