Svako koga je barem malo okrznulo postojanje ovog divnog sarajevskog momka ima neku priču koja ga veže za njega, za Karima Zaimovića. Tako je i naš Ozren Kebo u jednoj svojoj kolumni o mladima koji su svojim odlaskom ostavili bolne tragove, o Karimu zapisao sljedeće redove.
A sve je zapravo počelo 1995. godine. Prvi među mladim ljudima koji su nas napustili bio je Karim Zaimović, izvanredan mladi novinar, pisac, kritičar i hroničar stripa. Geler vjerovatno pretposljednje granate koja je onog strašnog ljeta (Srebrenica, deblokada…) ispaljena na grad, pogodio ga je u glavu. Jedan mladi život je ugašen, jedna porodica zauvijek ranjena, a jedna redakcija tada je doživjela šok koji je nekim njenim članovima promijenio život.
Ipak, najbolje je govoriti u sopstveno ime. Ta me tragedija toliko potresla da više nikad nikog nisam tako žalio. Očeva smrt druga je priča. Nakon 13. augusta 1995., kada je Karim preminuo, više ne postoji loša vijest koja me može iznenaditi. Ionako su sve vijesti loše. (Od dobrih informacija, tako su rijetke, naprosto pobudalim. Nisam razvio imunitet na njih. A i ne treba mi, skoro da nema dobrih vijesti.)
…
Mada to mi samo mislimo da možemo i znamo preboljeti. Ana Mrnjavac, tri godine nakon što su joj ubili sina, u prošlom broju Gracije kaže: “Morala sam naučiti živjeti s tom boli. Nisam imala izbora. Utjehe nema. Kad bih mogla vratiti sve na staro, vratiti Denisa – to bi bila jedina utjeha.”
A Mehmed Zaimović, čuveni sarajevski slikar, otac Karimov, u razgovoru za Graciju prije nekoliko mjeseci rekao je i ovo: “Često dok slikam razgovaram sa sinom, ne u smislu neke psihoparanoje, nego u smislu ljudskog dijaloga. On je tu, oko mene. Negdje u mom zraku…”
E to se nekako čini dobrom taktikom, samo što poslije izvjesnog vremena čovjek shvati da je oko njega i u njegovim dijalozima više mrtvih nego živih ljudi. Do koga je, do njih ili do nas?
Karim Zaimović umro je 13. avgusta 1995. godine od posljedica ranjavanja – kao civilna žrtva granatiranja Sarajeva. Trinaest dana je trajala njegova bitka za život, ali je, nažalost, preminuo. Imao je 24 godine.
