Volim misliti o sebi kao osobi otvorenoj za novotarije, promjene, lijepo se osjećam kad sagledam sve što je iza mene, vjerujem da radim dobre stvari iz ubjeđenja, iz pravila proisteklih iz odgoja, iz temelja onoga što je usađeni osjećaj za pravedno i pošteno. Ta romantizirana verzija mene daje mi vjetar u leđa, pokreće me na nova djelovanja, izazove, postignuća… Jelde da lijepo zvuči? I da li je baš tako, jer šta onda kad uz doktora Jekylla proviri i Mr Hyde? Evo, ispočetka ću: slučaj je htio da nam je ovo godina promjena, u profesionalnom smislu, izmišljamo se, prilagođavamo, otkrivamo šta treba publici, a šta klijentima, zašto je važno znati sve alate društvenih mreža, kako najbolje iskoristiti storyje, reelsove, slideove, i još sto čudesa novog doba. I tad dolazi Mr. Hyde u improviziranom obratu u odnosu na kultnu novelu iz 19. stoljeća, ovaj moj Hyde pruža otpor promjeni, opire se da uđe u svijet Tik Toka, nije mu jasno zašto baš moramo da se izmišljamo pa kao u onoj pjesmi Dine Šarana iz Letu štuka, trebamo biti novi i čudni. Taj unutrašnji proces prilagođavanja mindseta novinara postratnog doba tehnologijama koje ubrzano pristižu je dobio malo pažnje bilo gdje u medijima. Ne mislim da nas treba tetošiti, hrabriti, niti organizovati kružoke psihosocijalne podrške, ali vjerujem da ove misaone procese treba iznijeti u javni prostor. Adaptacija jeste osnov evolucije, tako je barem Darwin udario temelje svoje teorije, ne sluteći kako će nam prilagođavanje dohakati u 21. stoljeću kad ubaci u nadzvučnu brzinu. I kao i uvijek i u ovom novom prilagođavanju tražim suštinu, dobre i pouzdane izvore, mudre savjete, one koji će mi dati odgovore ili, u gorem slučaju, produbiti dileme. Ovaj zapis nema nikakvu ambiciju da ponudi rješenja, već samo da doda još jednu dimenziju u uzavreli prostor društvenih mreža, života koji se odvija u realnom vremenu u online sferi u kojoj svi u određenoj mjeri kreiramo sadržaj i stvaramo sudove i stavove prema onome što tamo vidimo i čujemo. Pronašla sam (ja tek sad a vi možda i ranije) odličan pojam za vrijeme koje traži da budete sve osim privatna osoba – ambivert je individua koja ujedinjuje u sebi ekstroverta i introverta. Stručnije i po definiciji ambivert je sljedeće:
- osoba uživa u samoći, voli svoj “unutarnji svijet i mir”, ali voli provoditi vrijeme u društvu i ima odlične socijalne vještine,
- osoba preferira ravnotežu između timskog rada i “solo” rada,
- osoba jednako voli ugodnu tišinu i žustru raspravu, ovisno o raspoloženju,
- osoba koja stvara duboke odnose jer je dobar slušač, ali voli interakciju i upoznavanje novih ljudi.
U definiciji postoji i još jedna stavka, koja može objasniti sve ove dileme iznesene u prethodnim rečenicama: “Ambiverti su dosta fleksibilne osobe jer se konstantno nalaze između introverta i ekstroverta, no mana ambivertne osobnosti je potencijalni zamor u održavanju te ravnoteže”. Ovaj gore potpisani novootkriveni ambivert trenutno na već rečenoj prekretnici po sili zakona će prihvatiti promjenu, jer – teorija o evoluciji, ali nek ostane zabilježeno ovdje kako nikada i nikako neke priče, ispovijesti, most razumijevanja između publike i sugovornika koji mi, posrednici jelte, gradimo, neće biti moguće ispričati a da ste samo “uključili kameru na novom telefonu i pritisnuli record“.
