Tekst priredila Fondacija lokalne demokratije
Povodom Međunarodnog dana žena, cijelu sedmicu obilježavamo pozitivnim pričama o ženama unutar religijskih zajednica u Sarajevu koje svojim svakodnevnim aktivnostima mijenjaju društvo nabolje. Našu treću priču serijala “Sigurni zajedno”, nastalog prema istoimenom projektu kojeg provodi Fondacija lokalne demokratije zajedno sa šest nevladinih organizacija, a uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, posvetili smo generalnoj sekretarki Jevrejske opštine Sarajevo, Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “La Benevolencija” i Jevrejske zajednice BiH, Elmi Softić Kaunitz, koja ovu funkciju uspješno obavlja već 18 godina. Diplomirala je filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i magistrirala društvene nauke u oblasti religijskih studija na Univerzitetu u Sarajevu. Autorica je dvije knjige: “Sarajevski dani, sarajevske noći: Dnevnik i pisma 1992-1994” i “Sarajevski dani, sarajevske noći”, koja je prevedena na engleski i holandski jezik. Koautorica je stripovanih priča “Nira” te zbirke priča “Sve što (ne) želimo znati”.
Godinama obavljate veoma zahtjevnu funkciju generalne sekretarke u Jevrejskoj opštini Sarajevo? Kako ste taj proces doživljavali na ličnom nivou i jeste li ikada osjećali neku vrstu diskriminacije jer ste žena?
– O svom životu ne razmišljam kao o putu ili putovanju, već kao o bivanju u svijetu. Nikada nisam imala jasnu viziju o tome šta bih htjela raditi u životu i gdje bih htjela stići. Vrlo sam rano shvatila da me zanima sve pomalo i ništa u tolikoj mjeri da bih se potrudila oko dugoročnih planiranja. Poslove sam birala držeći se dva osnovna kriterija: da moje znanje i sposobnosti mogu odgovoriti zadacima i da ja mogu bez prevelike štete po vlastito mentalno i fizičko zdravlje obavljati taj posao. Nikada nisam bila prinuđena raditi poslove koji nisu ispunili ova dva osnovna zahtjeva, i to smatram izvjesnim uspjehom. Svaki posao koji sam radila bio je dovoljno interesantan da zadrži moju predanost, taman toliko koliko je dovoljno da bude obavljen korektno. Kada je u pitanju ovaj konkretni posao, moram reći da sam ga, kada mi je bio ponuđen, prihvatila jer je u tom trenutku to bila najbolja opcija za moju porodicu. Ponosna sam na sve što sam do sada uradila. Ovo jednostavno znači da nikada nisam strašno zabrljala. Nastojala sam učiti, prvenstveno na tuđim greškama – kada god je bilo moguće, a kada nije – učila sam na svojim greškama.
Kako biste općenito ocijenili položaj jevrejske žene u Sarajevu danas? S kojim sve izazovima se Jevrejka susreće u modernom bh. društvu?
– Jevrejka u Sarajevu susreće se sa svim onim izazovima s kojima se susreću i ostale Sarajke. Bosanskohercegovačko društvo kombinacija je različitih patrijarhalnih koncepata koji su posljednjih 30 godina u konstantnoj ekspanziji, i to se osjeća na svakom koraku. Muška hegemonija je u potpunosti ugušila ženski glas. Iznijet ću podatak sa web-stranice Parlamentarne skupštine BiH: u njoj sjedi ukupno 57 zastupnika; od toga je 12 žena (21,05%) i 45 muškaraca (78,95 %). Je li potreban još neki podatak da bi potkrijepio tezu o agresivnom patrijarhatu u kojem živimo? Dakle, imamo apsolutnu vladavinu muškaraca. Muškarci su očigledno vrlo sposobni vladari, ali nikakvi rukovodioci, a dokaz je proteklih 30 godina tokom kojih su državu, društvo i narod doveli do tačke nestajanja. Da li bi parlament u kojem bi bilo fifti-fifti muških i ženskih bolje služio narodu, ženama i muškarcima, ne znam, ali mislim da je vrijeme da to provjerimo. Dakle, Jevrejka u Sarajevu je ugrožena prvenstveno zato što je žena. Jevrejka bilo gdje u BiH je ugrožena na prvom mjestu zato što je žena i zato što u vlasti nema dovoljno “ženskih ruku” da podrže njen glas, njeno viđenje i njeno pravo da odlučuje o sebi i društvu u kojem živi, jer kažu da nam to pravo po zakonu pripada.
Koliko je za jevrejsku vjersku zajednicu važno da se žene obrazuju, nadograđuju svoja znanja, grade uspješne karijere?
– Učenje je jedna od osnovnih vrijednosti judaizma, a osnovna svrha čovjeka je “popravak” svijeta (tikkun olam) i stvaranje raja na zemlji za sve ljude. S druge strane, judaizam je prva religija koja je u zakonu legalizovala rodne uloge kao osnovu duhovnog i fizičkog života zajednice. Kršćanstvo i islam su usvojili isti princip. Ipak, posljednjih desetljeća dešavaju se značajne stvari unutar jevrejskog feminističkog pokreta. Judith Plaskow poziva na “feminističku transformaciju judaizma” koja zahtijeva ravnopravno učešće ženskog glasa u sinagogi i zajednici. Ona kaže: “Feminizam zahtijeva novo razumijevanje Tore, Boga, Izraela: razumijevanje Tore koje počinje priznavanjem duboke nepravde same Tore.” To su snažne i hrabre riječi, to su velike stvari. Treba pažljivo slušati i učiti, analizirati i kritikovati, treba djelovati i uspostaviti novo razumijevanje svijeta u kojem humanizam neće trpjeti od maskulinizma. Veoma je važno da žene stiču nova znanja u onim oblastima koje ih zanimaju, da grade karijere, da zarađuju novac i imaju kontrolu nad njim. A što se Jevrejki tiče, važi sve isto, plus da judaizam učine “women friendly”.
Jevrejska opština Sarajevo bila je među prvima kada je trebalo podržati projekt “Sigurni zajedno: Uspostavljanje netradicionalnih partnerstava između sigurnih kuća i vjerskih zajednica u BiH radi unapređenja prava preživjelih seksualno nasilje u ratu”. Koliko je važno da jevrejska vjerska zajednica osudi svaki oblik nasilja, posebno nad ženama, pa tako i seksualno nasilje koje se desilo u ratu, posebno ako govorimo u kontekstu svega što su Jevreji proživjeli tokom Drugog svjetskog rata?
– Svako mora osuditi svaki oblik nasilja nad bilo kim. Jevrejska opština u Sarajevu osuđuje svaki oblik i vrstu nasilja, uključujući seksualno nasilje kao i masovna silovanja žena (i muškaraca) koja su se dešavala tokom rata ‘92-’95. Seksualno nasilje koje se dešavalo tokom Holokausta je tema koju su naučnici počeli relativno nedavno ozbiljnije istraživati. Sigurno je da su, ako govorimo o koncentracionim logorima, svi logoraši, žene i muškarci, pretrpjeli seksualno nasilje već samim tim što su bili natjerani skinuti se i izložiti svoju golotinju javno.
Koliko je važno da vjerske zajednice educiraju javnost o postojanju sigurnih kuća i obavezi prijavljivanja nasilja bez obzira kada se to nasilje desilo?
– Izuzetno važno. Uostalom, to im je vjerska i društvena dužnost i odgovornost. I da ne bih ostala nedorečena, to je sveštenička i građanska dužnost svakog vjerskog službenika.
Osmi mart je dan kada veličamo ženu i njenu snagu. No, u isto vrijeme toliko je žena koje svakodnevno trpe razne oblike nasilja. Kakvu poruku biste im uputili?
– Muškarci su doveli svijet na rub propasti. Ako želite da nesmetano hrlimo prema njegovom kraju, nemojte učiniti ništa. Ako mislite da kraj svijeta nije najbolje rješenje, onda treba djelovati. Započnite s tim da zaboravite na riječ kompromis (osim vezano za dogovor oko jutarnje kafe i godišnjeg odmora). Kompromis je najbolje među lošim rješenjima. Između muškog agresivnog autoriteta i ženske podložnosti za koju su bile hiljadama godina dresirane, kompromis je uvijek na štetu žene.
Žene su danas u BiH za iste poslove slabije plaćene od muškaraca, zdravstvena zaštita generalno, a posebno žena i djece, katastrofalna je. Ženu danas na intervjuu za posao pitaju da li ima namjeru rađati jer to znači porodiljsko odsustvo, prevelik trošak. Trudnice dobijaju otkaz čim se sazna da su trudne, pa žene kriju trudnoću dok god mogu. Jedna je žena pitala svoju advokaticu da li njen partner ima pravo da je bije, a oni uopšte nisu u braku. Valjda u braku smije da je bije. Bijela kuga nam je odavno ušla u kuću, a vlast razmišlja kako da porodiljama ne isplati smiješno niske novčane pomoći, a sve u zakonskim okvirima. Za koga su te pare? Za ženu? Nisu za ženu. Jesu za dijete. Za nasilje u porodici odgovorna je vlast jer nije sposobna ni spriječiti nasilje, ni sankcionisati nasilnike, ni pomoći žrtvama. A tvrde da će biti u stanju odbraniti državu. Svašta! A tako je jednostavno, primijenite zakon ili promijenite zakon ako nije dovoljno dobar i primijenite ga.
Kako možemo promijeniti i unaprijediti svoj položaj?
– Žene moraju učiti, biti obaviještene, moraju znati svoja prava, dakle proučiti zakone, organizovati se i djelovati isključivo kroz institucije, jer sve ostalo je zamazivanje očiju. Da, i kada muškarac pokuša da vas prekine dok govorite, bez obzira o kome se radi i bez obzira na to koliko je pri tome ljubazan, nemojte mu to dozvoliti. Kako to postići? Biće teško, ali vježbajte kad god vam se ukaže prilika. Ništa nije važnije od onoga što u datom trenutku želite reći, osim ako baš tad ne izbije požar. S druge strane, sigurna sam da se mnogo češće dešava da se, svaki put kada progovorite, nađe neki naš dragi prijatelj, momak, ljubavnik, muž, šef, lijevo smetalo, koji će vas u po riječi prekinuti da bi auditorijumu objasnio šta vi mislite. Jednostavno, nemojte dozvoliti da vam začepe usta i da govore u vaše ime.
