Sarajevski glumac Davor Sabo, kojeg publika pamti po regionalnom scenskom hitu Dame biraju, a u kojem se našao odmah po završetku studija glume, oduševio nas je i u predstavama Narodna drama, Jedvanosimsoboakalomistobo, Svu moju ljubav, Bulying collection koje su uslijedile. Na 15. Festivalu „Mostarska liska“ 2018. dobio je nagradu za najboljeg glumca festivala, a iste godine osvojio je nagradu za najboljeg mladog glumca festivala na Internacionalnom Festivalu komedije „Gola mesecina“ u Skoplju. Davor ostvaruje značajne uloge i u sarajevskom Altteatru, Otvorenoj sceni Obala i Narodnom pozorištu Sarajevo. Danas je Davor Sabo član ansambla SARTR-a, a ujedno i osnivač Udruženja Theater Factory koje sutra ima svoju prvu premijeru: predstavu Bog masakra u režiji Admira Glamočaka. Bila je ovo odlična prilika da sa Davorom upriličimo razgovor za naš portal.
– Theater Factory je zapravo moj projekat koji sam započeo za vrijeme pandemije. Nastao je iz potrebe da osnujem platformu koja bi okupljala umjetnike iz, prije svega, oblasti scenskih umjetnosti u cilju kreiranja kvalitetnog sadržaja na polju dramskog teatra, muzičkog teatra, radionica i umjetničkog usavršavanja.
– Theater Factory je sačinjen od glumaca/ica, redatelja/ica, dramaturga/inja. Zastupljeni su zapravo svi oni bez kojih je nemoguće kreirati jedno scensko ili multimedijalno djelo.
Prva predstava koju radite je Bog masakra, zašto ste odabrali baš nju?
– Predstava Bog masakra je orginalno postavljena kao diplomski rad mlade kolegice Ivone Baković, a budući da smo probe za tu diplomsku predstavu imali u Pozorištu mladih Sarajevo i da smo napravili jako kvalitetnu predstavu, dobili smo ponudu od ove teatarske kuće da je postavimo i na njihovu scenu i da tu ostanemo na repertoaru. Udruženje “Theater Factory” se učinilo kao idealna platforma za ovu tranziciju iz studentske u profesionalnu predstavu te smo odmah prionuli na posao. Kako su nam autori na prvom mjestu, stupili smo u kontakt s autoricom komada Bog masakra Yasminom Rezom, odnosno agenticom koja je zastupa, te smo otkupili ekskluzivna prava za izvođenje ove predstave u BiH. Ekipi se pridružio i Amar Zahiragić, grafički dizajner koji je dao potpuno novi vizualni identitet predstavi te kostimograf Armin Ćosić. Admir Glamočak režira Bog masakra a budući da se radi o našem profesoru, čovjeku s kojim godinama surađujemo, prvo kao studenti a zatim i profesionalci i čovjeku ciji rad neizmjerno cijenimo, pristao je da postavi ovu predstavu na scenu Pozorišta mladih.
– Bog masakra je izuzetno aktuelan komad jer govori o društvu i ljudima među kojima i mi sami živimo, a ponekad i sami pripadamo. Govori o važnim temama kao što su roditeljstvo, bračni zivot, poslovni život, odgoj djece i način na koje se nosimo sa svakodnevnicom.
– Admir Glamočak je sa mnom od samog starta mog glumačkog zivota i od samog početka mog glumačkog sazrijevanja. Četiri godine koje sam proveo pod njegovom profesorskom i mentorskom palicom predstavljaju temelj mog glumačkog rada. Kada sam diplomirao na Akademiji, naravno da se saradnja s profesorom Glamočakom nastavila u smislu mnogih projekata koje smo zajedno ostvarili ali još nismo zaigrali skupa u nekom projektu što je moja velika želja i za šta sam siguran da ćemo u budućnosti ostvariti.
Predstava se radi u saradnji s Pozorištem mladih Sarajevo – kakva iskustva imate s ovom teatarskom kućom?
– Pozorište mladih na čelu s direktorom Ismirom Fazlićem i cijelom ekipom koja djeluje unutar tog pozorišta je zaista ustanova u kojoj je zadovoljstvo gostovati i neizmjerno mi je drago što je prvi projekat Theater Factoryja upravo ostvaren u suradnji s ovom kućom.
Kakve su ambicije Theater Factoryja – šta sve imate u planu i na koji način ćete svoje pozorišne poduhvate predstavljati publici – samostalno ili u saradnji s teatrima u BiH?
– Apsolutno smo otvoreni za suradnju i cilj nam je ponuditi što bolji i što kvalitetniji sadržaj publici širom BiH i regije. Već imamo nekoliko projekata koje također ostvarujemo u suradnji s drugim teatarskim kućama i udruženjima i siguran sam da ćemo u budućnosti imati priliku to predstaviti našoj publici.
Koliko je važno djelovati na ovakav način; proaktivno – kad prilika za glumce ima malo ili nimalo danas?
– Obaveza svakog glumca i svakog čovjeka generalno je da radi na sebi, da se unapređuje i razvija. Mislim da mladi i obrazovani ljudi moraju tražiti načine na koje će svoje znanje i rad prezentovati društvu, bez obzira čime se bavili. Na taj način dajemo svoj doprinos drustvu i svojoj profesiji.
