Do kraja četvrtog vijeka p.n.e. pagani Rimljani su jednom godišnje odavali poštovanje bogu po imenu Lupercus. Imena žena i muškaraca koji su ga obožavali stavljana su u jedan vrč i izmiješana, a neko je dijete nasumice izvlačilo parove koji su trebali godinu dana živjeti zajedno, dok eventualni ritual plodnosti ne bude završen. Naredne godine proces se ponavljao sa novim parovima. Odlučni da prekinu ovakve običaje prethodnici sveštenika katoličke Crkve tragali su za jednim svecem zaljubljenih koji bi zamijenio štetnog Lupercusa. Tako su eventualnog kandidata pronašli u biskupu Valentinu. U Rimu 270. godine biskup Valentino iz Interamne (danas grad Terni), prijatelj mladih ljubavnika, biva pozvan od strane ludog cara Klaudija II koji ga nastoji ubijediti da ponovo vrati sporni paganski običaj. San Valentino se dostojanstveno odbija odreći svog vjerovanja i, sasvim nepromišljeno, nastoji obratiti cara na hrišćanstvo.Tako je 14. februara 270. godine San Valentino kamenovan, a zatim mu je odrubljena glava.
Fotografija: Procijenjena vrijednost trošenja na Valentinovo u pandemijskim uslovima
Legenda dalje tvrdi kako se Valentino, čekajući smaknuće, zaljubio u slijepu kćerku zatvorskog čuvara Asteriusa, te uz pomoć svoje neizmjerne vjere učinio da djevojka progleda. Napisao je i oproštajnu poruku mladoj djevojci, potpisanu riječima “Vaš Valentino”, koje su živjele jako, jako dugo nakon smrti njihovog autora.
Ili je, možda, bilo ovako…
Tajna vjenčanja Dok je u Rimu hrišćanstvo još bilo sasvim nova i mlada religija, tadašnji car Klaudije II zabranio je svojim vojnicima da se zaručuju ili žene, jer je mislio kako će tada radije ostajati kod kuće nego odlaziti u rat. Svi sveštenici su poštovali takvu carevu odluku i nisu vjenčavali mlade parove, osim Valentina. Kako je prekršio carevu odluku, zatvorili su ga u tamnicu i 14. februara mu je odrubljena glava. Nakon smrti narod ga je proglasio svecem i odlučio da mu bude posvećen upravo dan njegove smrti – 14. februar…
Ruža pomirenja Čuvši jednog dana svađu dvoje mladih koji su polazili pored njegovog vrta, izašao je pred njih držeći u ruci jednu bijelu ružu. Sijeda kosa, smireno i nasmijano lice dobrodušnog starca i ruža koju je im je pružao imali su neku magičnu smirujuću moć i zaljubljeni prestadoše sa svađom. Nakon izvjesnog vremena zaljubljeni su se vratili do Valentina sa željom da upravo on blagoslovi njihov brak. Kako je biskup bio veoma zauzet mnogobrojnim obavezama, njihovu želju nije mogao ispuniti odmah, nego je odredio da dođu 14. februara…
Uzvišena ljubav Bila jednom jedna lijepa djevojka po imenu Serapia koja je živjela na trgu u Terniju. Prolezeći često preko trga, primijetio ju je i zaljubio se mladi rimski centurion Sabino, te se poželio njome i oženiti. Međutim, njeni roditelji to nisu željeli, bili su hrišćani, a Sabino paganin. Zbog ljubavi prema djevojci, Sabino ode kod biskupa da ga krsti. Kada je ta prepreka bila prevaziđena pojavila se jedna mnogo veća, Serapia je oboljela od tuberkuloze, na veliku žalost mladog legionara i njenih roditelja. Kada je biskup došao do djevojčine samrtne postelje, Sabino ga je preklinjao da ga ne odvaja od nje. San Valentino je mladom zaljubljenom paru podario blaženi, vječni san u koji su zapali zagrljeni…
“Guess who”? Obožavanje San Valentina u SAD-u počelo je sredinom 19. vijeka kada je bjesnio građanski rat. Modu ljubavnih pisanih poruka uvela je Esther Howlands, svakog 14. februara mladi su razmjenjivali “valentine”, simpatične ceduljice sa ljubavnim porukama. U nekim školama su se organizirale zabave: u sredinu dvorane postavljala se jarko obojena posuda u kojoj su završavale sve napisane poruke koje su se čitale na kraju zabave. Neki su više voljeli ostati anonimni, nisu potpisivali poruku upućenu voljenoj osobi nego samo jedno “Guess who”?
U Velikoj Britaniji na Valentinovo djeca obučena kao odrasli pjevaju tradicionalne ljubavne pjesme, a zauzvrat dobivaju novac ili slatkiše. Nekada se u Velikoj Britaniji vjerovalo da će ženu koja 14. februara vidi pticu crvendaća kako leti oženiti mornar. Ako vidi vrapca oženit će je siromašan čovjek sa kojim će, ipak, biti sretna cijelog života. Češljugar u letu predstavljao je brak sa milionerom.
U nekim mjestima u unutrašnjosti Sicilije djevojke ustaju veoma rano na Valentinovo, stanu na prozor i biraju, kao budućeg muža, prvog mladića koji prođe ulicom. Kako bi izbjegle neugodna iznenađenja djevojke drže oči čvrsto zatvorene sve dok ne čuju neki ugodan glas i –tek ih onda otvore.
U Derbyshireu djevojke naprave u ponoć dvanaest krugova oko crkve, ponavljajući frazu: “Sijem sjeme konoplje, sjeme konoplje ja sijem, onog ko me voli iza sebe očekujem”. Nadaju se kako će se prava ljubav pojaviti nakon zadnjeg, dvanaestog kruga.
Imate li vi neki svoj tajni ritual za koji vjerujete kako će vam pomoći da pronađete pravu ljubav?
