GOVOR MRŽNJE U JAVNOM PROSTORU: Kad riječi zalede krv u žilama

Kako je živjeti uz stalne prijetnje te kako je postala “stručnjakinja” za prepoznavanje stvarnog od “deklarativnog” govora mržnje, govori Vanja Bursać, supruga novinara i kolumniste Dragana Bursaća i prijateljica ambasadorice Martine Mlinarević, koji se zbog svojih stavova i mišljenja godinama suočavaju s najgorim oblicima verbalnog nasilja

Nedavno objavljeno

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević

Kada bih uzela poruke, prijetnje i komentare koje je Dragan dobio samo u posljednjih 24 sata, pa ih isprintala u A4 formatu i zalijepila na zidove neke prostorije i dovela te ljude koji su ih uputili, njihove majke, sestre, komšije, očeve, da ih NAGLAS pročitaju, e to bi bilo suočavanje sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Ne plašim se riječi, ali se plašim gdje i s kakvim ljudima živim.” Ove riječi Vanje Bursać, supruge novinara i kolumniste Dragana Bursaća iz Banje Luke, možda najbolje ilustruju koliko je govor mržnje prisutan u javnom prostoru BiH.
Bursać je vjerovatno novinar s najviše primljenih prijetnji u ovom dijelu svijeta, glavna meta govora mržnje, a početkom marta je dobio spor protiv osobe koja mu je prije više od dvije godine prijetila smrću. Kako se navodi u sudskoj presudi, optuženi A. B. iz Bosanske Gradiške je 7. augusta 2017. godine putem Facebook profila poslao ozbiljne prijeteće poruke Draganu Bursaću, kojima je ugrozio sigurnost lica ozbiljnom prijetnjom da će njega lišiti života. Sud je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600 KM, koju je optuženi dužan platiti u roku od pet mjeseci po pravosnažnosti presude.
“Svi imamo pravo na svoje mišljenje, ali niko nema pravo da prijeti smrću zbog različitog mišljenja! Bilo kome! Odšteta je simbolična, a cjelokupan iznos će biti uplaćen Memorijalnom centru u Potočarima!”, napisao je Bursać na Facebooku.
 

“Prvi put smo osjetili strah”

 
U julu 2017., nakon što je njezin suprug napisao kolumnu “Slavi li Banja Luka srebrenički genocid” te osudio najavljeni sramni profašistički skup “Zavetnika” iz Srbije koji je trebao da se održi na dan komemoracije genocida u Srebrenici, Dragan je dobio prve eksplicitne prijetnje smrću, prijetnje s jasnom namjerom lišavanja sigurnosti i života. “Tada smo prvi put osjetili strah i prvi put poduzeli mjere zaštite”, kaže Vanja. “Prijetnje smo prijavili nadležnim organima, MUP-u i Udruženju BH novinari. Bili smo prinuđeni, po savjetu nadležnog inspektora MUP-a, napustiti Banju Luku i naš dom na određeno vrijeme.”
Od 2017. do danas, Dragan i Vanja su prijavili sedam eksplicitnih prijetnji po život za koje su smatrali da su izrečene s ozbiljnom namjerom, dok prijeteće poruke, govor mržnje i komentare u kojima se poziva na linč i uvrede više i ne broje. Vanja nam priča kako je još od 2010., kako ih je obavijestio inspektor MUP-a RS, na internetu postojao forum koji se zvao “Kako ubiti Dragana Bursaća”!  “Dakle, te stvari se dešavaju u kontinuitetu, ali ‘tiho’ i mimo našeg znanja.”
 

“Ako ne prijavimo i ne pozovemo na odgovornost ne samo tužilaštvo već i počinioce i ne insistiramo na presudama, ne možemo očekivati suzbijanje govora mržnje i prijetnji u javnom prostoru”

Uopšte, prepoznati da li je prijetnja izrečena kao govor mržnje stvarna ili “deklarativna”, jako je teško, a Vanja dodaje i kako joj je izreka “pas koji laje ne ujeda” postala omražena. “Tako se često koristila kako bi se relativizovalo nasilje na mrežama i govor mržnje. Nažalost, u našem slučaju toliko smo se ‘ispraksali’ s prijetnjama da jednostavno osjetimo kad trebamo prijaviti nadležnim institucijama i reagovati. Većina prijetnji su deklarativne.”
Nedavno je Draganu stigla poruka preko Facebooka sa sadržajem “znamo gdje živiš, nećeš se nanosati glave”, na koju je on odmah odgovorio da će biti prijavljen policiji. “Za nekoliko sekundi stigao je odgovor kako je došlo do greške i kako je neko treći uzeo telefon, navodno cimer, i poslao prijetnju te se osoba izvinila. Dakle, i to se dešava. Većina prijetnji jesu upravo takve prirode, no to nikako ne znači da ih se ne treba shvatati ozbiljno. Svaki put kada dobijemo prijetnju u kojoj se eksplicitno navodi da je ugrožen život, shvatimo je ozbiljno”, kaže Vanja.
 

Ne odustajemo od pravde

 
U dosadašnjih sedam puta prijavljivanja prijetnji policiji, imaju pozitivna iskustva s MUP-om. “Pronađu ljude, privedu ih i ispitaju, a u našem slučaju svi su priznali krivicu. Čak se desilo i to da je jedan od njih prilikom ispitivanja inspektoru rekao: ‘da, napisao sam tu prijetnju i to je ništa šta bih uradio da ga sretnem’.” Nakon ispitivanja, MUP predmete predaje u tužilaštvo i tu, kako kaže Vanja, nastaje odnosno “nestaje” dalji proces. “Jako sporo ili nikako se ne rješavaju predmeti. Evo, tek smo sad dobili presudu po prijetnji iz 2017. Dakle, proces koji je trajao tri godine je konačno završen u Draganovu korist. MUP zaista odradi posao, pronađe počinioce, ali sve staje na tužilaštvu. Ipak, ako ne prijavimo i ne pozovemo na odgovornost ne samo tužilaštvo već i počinioce i ne insistiramo na presudama, ne možemo očekivati suzbijanje govora mržnje i prijetnji u javnom prostoru. Nadamo se da će ovaj spor koji je Dragan dobio služiti kao opomena onima koji prijete da će snositi pravne posljedice i biti krivično procesuirani. Pravda je sad zasad nedostižna, ali od nje ne smijemo odustati.”
Vanja Bursać i Martina Mlinarević

Najstrašnije u svemu ovome je činjenica da prijetnje pogađaju porodicu, roditelje, a u Draganovom i Vanjinom slučaju, i nećake koji su već dovoljno veliki da su izloženi komentarima, govoru mržnje koje su reakcija za Draganov rad. “Svaka prijetnja smrću je zastrašujuća i čak mislim da ljudi koji prijete zapravo nisu do kraja svjesni šta zapravo pišu. To se mora ‘ogoliti’. I zato je neophodno reagovati, prijavljivati i ne posustajati u borbi protiv govora mržnje i prijetnji u javnom prostoru koji svakako uključuje društvene mreže. Svako mora imati pravo na svoje mišljenje i niko ne smije imati pravo da radi mišljenja prijeti po život!” Na kraju, Vanja nam kaže kako joj je jedna od tih poruka zaledila krv u žilama: “Dragane mama te ljubila u čelo i pokrivala bijelim čaršafom.”
 

“Bukača Huzurpator”

 
Nije Dragan usamljen slučaj. Spisateljica i nedavno imenovana bh. ambasadorica u Češkoj Martina Mlinarević godinama je izložena jeziku mržnje na društvenim mrežama. Kulminacija je bilo spaljivanje lutke s Martininim likom na karnevalskoj povorci u Mostaru krajem februara. Organizacijski odbor Karnevala je prije spaljivanja lutke obrazložio kako je za ovogodišnje nevolje optužena “Bukača Huzurpator”, koja asocira na lik Martine Mlinarević. Božidar Puljić, predsjednik Karnevala, kazao je kako ovo nije spaljivanje lika i djela Martine Mlinarević kao osobe, nego kao pojave koja je vezana za nju.
Na sve prisutniji govor mržnje u javnom prostoru reagovala je i institucija Ombudsmeni BiH. Navode kako je potrebno ukazati da je govor mržnje djelo usmjereno protiv digniteta ljudskog bića, zbog čega osuđuju ovakve radnje koje u sebi često sadrže prijetnje, uvredljiv i ponižavajući sadržaj koji se upućuje putem medija i društvenih mreža. Ombudsmeni napominju da se pod terminom “govor mržnje” podrazumijevaju: “svi oblici izražavanja, koji šire, potiču, promovišu ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje na temelju netolerancije, uključujući: netoleranciju izraženog agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, diskriminaciju i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i ljudima imigrantskog porijekla”.
Gracija 390, 20.3.2020.

Pročitaj još
Related

Kako smo proslavili Gracijin rođendan u Tuzli

Jeste, rođendan Gracije je bio u aprilu, ali su...

AVALON PRODUKCIJA PREDSTAVLJA KONCERT AMIRE MEDUNJANIN U SKENDERIJI

Svjetski priznata umjetnica Amira Medunjanin 22. jula će održati...