Napisala: Živana Jovančić
Snimci: Irfan Redžović
VILA SUTOVIĆ
Igrala sam se sa svjetlom
“Biti arhitekta znači imati dozu profesionalne drskosti i usuditi se da drugome projektuješ objekat, enterijer ili radni ambijent, šoping centar, a pogotovo prostor za stanovanje”, smatra glavna i odgovorna urednica nekadašnjeg arhitektonskog stručno-edukativnog časopisa AGD Profi, arhitektica Vila Sutović, potpisnica projekta enterijera u vlastitom stanu od 70 kvadrata u kome živi sa suprugom i dvije kćerke. “Analizirali smo zajedničke i individualne potrebe i htjeli smo da svaki dio stana bude multifunkcionalan, da nam obezbjeđuje komunikaciju i bude udoban. Izdvojila bih zajednički dio stana, od ulaznog hola, dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje, jer je to veliki i potpuno otvoren prostor u nizu, s više diskretnih barijera koje imaju estetsku funkciju.”
Nenametljiv stil
Potencirajući u ključnom porodičnom prostoru prijatan ambijent i komfor, opredijelila se za nenametljiv stil opremanja, kombinaciju prirodnih materijala i boja. Od ploča maslinovog drveta u visokom sjaju, što je sada trend, izrađena su vrata i namještaj jednostavne linije, podne podloge su od vune i lana, u boji pijeska i s crnim detaljima koji im daju odmjerenost, a zidovi su u boji vanilije i boje zlata. U setu zajedničkih prostorija uvela je, takođe, transparentne materijale kao što su kristal i staklo, te velika pjeskarna ogledala koja se nižu od ulaznog hola do kuhinje i pojačavaju efekat prostornosti. Arhitektica Sutović slijedila je isti izbor materijala i boja i za dječiju sobu, a izuzetnu pažnju posvetila je osvjetljenju jer u toj sobi njene kćerke uče i pišu, dok je spavaću sobu ispunila detaljima u zelenoj boji.
Za Vilu Sutović svjetlost ima važnu dimenziju u enterijeru i zato joj je rasvjeta najdraže rješenje u stanu. “Analitički sam prišla svakom segmentu stana kako bih postigla kompaktan i harmoničan prostor za urbani život četveročlane porodice. Za nijansu izdvajam rasvjetu i mogu reći da sam se time poigrala. Kombinovala sam direktnu, indirektnu, vodeću i dekorativnu rasvjetu koristeći neonsko svjetlo, LED-rasvjetu i svjetlost kristalnih lustera.”
EDIN DURAKOVIĆ
Enterijer je sazrijevao sa mnom
Radeći projekte za klijente, mostarski arhitekta Edin Duraković, vlasnik i menadžer projektnog biroa AAA Group, konstatuje da većina njih nije ostvarila željeno dizajniranje doma zbog raznih ograničenja (najčešće su to bili prostor i finansije), i priznaje da je i sam prošao slično iskustvo. “Živim u kuću naslijeđnoj od roditelja, napravljenoj sedamdesetih godina, u ratu uništenoj, i u takvoj situaciji teško je u potpunosti zadovoljiti idealističku sliku jednog arhitekte, ali sam dizajniranje prihvatio kao vrstu izazova i pokušao prostor prilagoditi svojim željama, potrebama i duhu vremena u kojem živim.”
Durakovićev portfolio ispunili su hotelski projekti, kompletno dizajniranje rezidencije Katarske ambasade, mnogi ugostiteljski objekti i privatne vile širom BiH. A kad je riječ o vlastitoj kući, obnovljenoj građevinski, radio je postepeno. “Mogu reći da je enterijer mog doma sazrijevao sa mnom. Prva faza bila je da zadovoljim potrebe i funkciju, da mi bude lijepo i trendi koliko je moguće, jer nisam imao dovoljno finansijskih mogućnosti da se odmaknem od improvizacije. Zatim sam mijenjao dijelove namještaja, robovao nekim dizajnerskim komadima, pokušavao da neki dijelovi budu proizvodi poznatih proizvođača. Zadovoljavao sam i ličnu sujetu, jer u kući imam neke stvari koje prije nisam mogao imati, a vremenom sam shvatio da to nije to. Napokon, ono u čemu sada uživam i sve što imam, napravljeno je po vlastitoj mjeri i potrebi.”
Promjena ambijenta jednom godišnje
Osim određenih prostorija koje moraju biti univerzalne i trajati duže, kao što su kuhinja ili spavaća soba, za ovog arhitektu sve je ostalo promjenjivo. “Zadovoljstvo mi je mijenjati ambijent i to bukvalno radim bar jednom godišnje. Mijenjam rasvjetna tijela, zavjese, ukrasne detalje, prostirku, dekoraciju, kroz sve provučem novi stil i boju. Kad dobijem inspiraciju i energiju, krenem u promjene, jer smatram da je enterijer živo tkivo i da u startu nikad ne možemo sve predvidjeti”, kaže Duraković, kojeg najviše čini sretnim garnitura za sjedenje u dnevnom boravku na kojoj svi članovi porodice imaju svoje mjesto.
Materijal od kojeg je napravljena je tamnosive boje, što omogućava da se živim bojama jastučića i prostirki dobije lijep kontrast. Iznad nje je velika umjetnička slika. “Volim je zbog boja i na mene djeluje antidepresivno”, kaže Duraković. “Ali, za nekoliko mjeseci na zidu će biti nešto drugo.” Ovaj arhitekta jednako uživa i u ljetnom dnevnom boravku, poluotvorenom prostoru, koji je spoj tradicije i mediteranskog podneblja. “Prilagođen je ambijentalnoj arhitekturi i na uzdržano moderan način stopljen s prirodom. Sve je izrađeno od prirodnih materijala i oplemenjeno bojama, odiše ležernošću i odgovara mostarskom načinu života.”
DUŠAN JOVANOVIĆ
Pazio sam na privatnost doma
Autor brojnih projekata poslovnih zgrada, banaka i šoping centara, arhitekta Dušan Jovanović primarnim smatra funkciju objekta. Uz ovaj uzus struke, poštovao je i druge, za njega bitne, kod izgradnje vlastitog doma na padinskom dijelu Sarajeva. Sama lokacija odredila je sve: svjetlost, komunikaciju i ventilaciju prostora. Pošto je kuća na vrhu brijega, sve prostorije imaju pogled na grad, od dnevnog boravka do intimnih dijelova kuće. “Pazio sam da zadržim privatnost doma, da nismo izloženi pogledima i da nas niko ne gleda kada se sunčamo pored bazena”, kaže Dušan Jovanović, vlasnik i menadžer arhitektonskog biroa Argentarija. U odnosu na funkciju prostorija, unutarnja komunikacija je takva da niko nikom ne smeta bez obzira u kom je dijelu kuće. “Ako je dnevni boravak pun gostiju, to ne ometa onog ko je poželio da se osami u nekom kutku ili u spavaćoj sobi. Tako je i u vrtu: neko može da se izdvoji i čita novine, ili da šeta, dok se u drugom dijelu sprema roštilj za feštu”, kaže arhitekta Jovanović, čovjek naklonjen užitku pod vlastitim krovom.
Ekološka koža
Viziju enterijera imao je od početka, i promišljao je o svakom kvadratu. Na ulaznoj etaži su prostorije koje se najviše koriste: kuhinja, dnevni boravak i salon, a iznad su galerija s bibliotekom i mali radni dio. Na gornjoj etaži su tri spavaće sobe, a na najnižoj bazen, prostor za fitness i vinoteka. Izabrao je praktičan i udoban namještaj od ekološke kože, drveta, platna i furnira, i veli da je od početka znao gdje će stajati umjetnička slika, lampa ili cvijeće. Priznaje da nije ljubitelj dekorativnih detalja – “jer ih samo nit dijeli od kiča”.
Po svemu impresivan, moderne arhitektonske linije, izgrađen od kamena, drveta i drugih prirodnih materijala, luksuzni dom Jovanovića zaslužuje i epitet kuće 21. vijeka zbog visokosofisticiranog elektronskog aktiviranja svih izvora energije u kući, i rukovanja kompletnim uređajima, od svjetla do plinskog kamina i ventiliranja bazena, pa čak i sobnim zavjesama. No, to nije ono, intimno govoreći, što impresionira ovog arhitektu. Njemu je najdraži salon, svijetao i prozračan, iz kojeg se pruža pogled na grad kroz veliki tzv. prozor-panoramu. “Tu se najugodnije osjećam, tu razgovaram sa suprugom Dubravkom, igram se s kćerkom Nikom, tu sam s gostima, gledam televiziju, tu provodim najviše vremena”, kaže Jovanović.
