Kako do zakona o istospolnim zajednicama a protiv govora mržnje i diskriminacije?

Današnja Povorka ponosa nas dovodi i do još jednog važnog pitanja: prava na slobodu okupljanja. I ovaj skup jeste test svim institucijama, zastupnicima_ama, ali i generalno društvu, kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava i života bez nasilja

Nedavno objavljeno

Napisala Mersiha Drinjaković
Glavni grad BiH danas je domaćin trećoj Povorci ponosa, s posebnim tematskim naglaskom na zbližavanje porodica sa queer članovima. Novu BH Povorku ponosa glavni grad dočekuje u podijeljenoj atmosferi – kao što je to bivalo i ranijih godina kad se povorka održavala. Ipak, nešto se pomalo, sporo, ali ipak mijenja. Retrospektivno to izgleda ovako: nakon dugog niza godina zagovaranja koje je dolazilo iz nevladinog sektora, posebno Sarajevskog otvorenog centra, Vlada FBiH prihvatila je inicijativu za usvajanje zakona o istospolnim zajednicama 2018. Nakon skoro godinu i po dana imenovana je i interresorna radna grupa, na prijedlog Federalnog ministarstva pravde.

Zadatak grupe, a u njenom radu je učestvovao je i Sarajevski otvoreni centar u ulozi posmatrača, uključivao je analiziranje propisa u okviru kojih istospolni parovi iz životne zajednice mogu ostvarivati prava koja proizilaze te predložiti propise koje je potrebno donijeti na području Federacije BiH. Evo nas danas ispraćamo prvu polovinu 2022., i odgovore o tome dokle se stiglo sa radom i generalno na procesima koji vode ka usvajanju zakona – potražili smo od Darka Pandurevića, programskog koordinatora Sarajevskog otvorenog centra, koji je ujedno u ime SOC-a i na zadatku posmatrača u interresornoj radnoj grupi. “Sa istospolnim zajednicama u BiH stojimo u mjestu od 2021. godine, kada je Radna grupa završila svoj rad i pripremila mišljenje da je potrebno usvojiti jedan poseban Zakon koji će regulisati pravni položaj istospolnih parova. Tapkamo u mjestu, Vlada ni na jednoj sjednici nije razmatrala to mišljenje, a imajući u vidu da smo u izbornoj godini, pesimističan sam da hoće. S druge strane istospolni parovi sve više i više se obraćaju državi ali i sudovima kako bi ostvarili prava koja im pripadaju iz njihove zajednice života. Pitanje ostaje da li ćemo sami imati dovoljno sluha i svijesti da to pitanje uredimo ili moramo čekati još jednu pljusku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava?”, kaže Pandurević.

Sličnog je stava i Nasiha Pozder, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH. “Stojimo u mjestu od proljeća 2021. Vrijeme prolazi, a broj parova koji traže od države pravno priznanje njihovih zajednica je sve veći. Osnivajući interresornu radnu grupu, vlast je, specijalno za organizacije civilnog društva, stvorila privid bavljenja temom zakonskog uređenja odnosa istospolnih zajednica”.

Istovremeno, u Parlamentu Federacije, zapravo u Predstavničkom domu, ova je tema tabu, govori nam Nasiha Pozder. “Na četiri puta postavljeno pitanje o tome u kojoj se fazi nalazi nacrt ili prijedlog ili bilo koji oblik razmišljanja i kakvi su rezultati rada, Naša stranka nije nikada dobila odgovore, a iz drugih izvora znamo da postoji preporuka radne grupe za usvajanje posebnog zakona o istospolnim zajednicama. Očigledno je da ne postoji politička volja da se ovo pitanje pokrene sa mrtve tačke”.

U regiji postoje primjeri dobre prakse: Hrvatska i Crna Gora, zemlje koje su zakonski regulisale istospolne zajednice. Usvajanju ovih zakona prethodila je dugogodišnja borba i osvještavanje o LGBTI+ pravima, diskriminaciji i potrebom za normativnim rješenjem. Hrvatska je prvi puta priznala istospolne zajednice 2003. Zakonom o neregistriranim istospolnim zajednicama koji je kasnije, 2014., zamijenjen Zakonom o životnom partnerstvu. Za razliku od ostatka regije, odlukom Ustavnog Suda, priznato je pravo na istospolno roditeljstvo, doduše u smanjenom obimu u odnosu na heteroseksualne zajednice. Crna Gora je prije dvije godine usvojila Zakon o životnom partnerstvu lica. “U BiH ne postoji niti zakon o istospolnom partnerstvu, niti zakon o rodnom identitetu, što znači da nismo zakonski ravnopravni sa ostalim građanima/kama. Isto tako u Hrvatskoj su transrodne osobe zakonski zaštićene i mogu uživati prava zdravstvene zaštite pokrivanjem troškova tranzicije”, kažu nam organizatori ovogodišnje Povorke ponosa.

Zastupnica Pozder također se uključuje u priču o regionalnim iskustvima te navodi kako su pravne norme Europske unije su sve jasnije prihvaćene, naročito u Sloveniji. “U Hrvatskoj je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola donesen još 2003. U Srbiji je situacija kompleksnija, imajući u vidu da je premijerka Srbije lezbijka. Budući da predsjednik Vučić nije htio potpisati napisani Prijedlog zakona, navodeći da je u suprotnosti sa Ustavom u kojem se brak definiše kao zakonom uređena zajednica muškarca i žene, taj Prijedlog nije nikada ušao u parlamentarnu proceduru. U Crnoj Gori 15. jula 2021. godine je usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog spola koji je tek odnedavno krenuo s primjenom. Parovi za sada mogu samo da zakažu termin kod matičara. Očigledno je da su i na tom polju ipak daleko ispred BiH u kojoj nema vidljivih pomaka ka uređenju ove oblasti”, dodaje Nasiha Pozder.

Zastupnica Naše stranke Nasiha Pozder

Ovo je samo vrh ledenog brijega – problema je puno, puno više i Povorka nije “paradiranje onim što treba ostaviti za četiri zida” već pokušaj ukazivanja na probleme i nedostatke prava s kojima se suočavaju pripadnici LGBTI+ zajednice. Kažemo opet, nešto se mijenja, pomalo, ali ipak polako naprijed: donesena je i prva presuda za diskriminaciju. Naime, prvostepenom odlukom Opštinskog suda Sarajevo, utvrđena je diskriminacija koju je prema LGBTIQ zajednici širila tadašnja kantonalna zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević. Podsjetimo, Ćosović-Hajdarević je 1. aprila 2019., nakon najave prve BH. povorke ponosa, u objavama na svom zvaničnom Facebook profilu pozivala na diskriminaciju LGBTIQ osoba, navodeći, između ostalog, da želi da se LGBTIQ osobe “izoluju i sklone…”.

Nakon njenih izjava, Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa, u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom koji pruža pravnu pomoć i zastupanje LGBTIQ osobama, pokreće tužbu za diskriminaciju. I tužba je prihvćena, prva bitka dobijena; Opštinski sud u Sarajevu je naveo kako je tadašnja zastupnica Ćosović-Hajdarević “povrijedila pravo na jednako postupanje u odnosu na članove LGBTIQ zajednice na osnovu njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika”. Pandurevića pitamo o značaju ove presude. “Presuda za diskriminaciju je značajna jer po prvi put jedan sud u BiH kaže da postoji diskriminacija prema LGBTI osobama, odnosno, na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Tačnije, jedan od oblika diskriminacije, a to je javni istup u kojem je tužena pozivala na diskriminaciju prema LGBTI osobama.”

Napominjemo da je presuda prvostepena i nije pravosnažna i konačna, a tužena Ćosović-Hajdarević je iskoristila svoje pravo da uloži žalbu. “Sada čekamo da kantonalni sud presudu potvrdi ili eventualno ukine ili preinači. Nažalost, sa preopterećenosti našeg pravosuđa, govorimo o procesu koji može potrajati još nekoliko godina. Ipak, značajno je govoriti o preusdi i sada jer je korak naprijed u razumijevanju granica slobode izražavanja i javnih istupa te štete koju takvi istupi mogu imati po društvo. Također, predstavlja i koliku toliku satisfakciju LGBTI zajednici i poruku da institucije imaju sluha i za njihov položaj”, dodaje Pandurević.

Jedna od naslovnica Gracije

Zastupnica Nasiha Pozder također se osvrće na ovu presudu. “Iako je zakonom još od 2009. uvedena zabrana diskriminacije prema LGBT+ osobama, presudom je prvi put potvrđeno da se govor mržnje i pozivanje na nasilje u javnosti i na društvenim mrežama mogu sankcionisati. To je ujedno opomena svima koji pišu i izgovaraju poruke mržnje da je to nedopustivo i zakonom kažnjivo ponašanje. Tom presudom povećava se i odgovornost javnih ličnosti za njihove istupe u javnosti i daje se kakva-takva satisfakcija LGBT zajednici”.

Današnja Povorka ponosa nas dovodi i do još jednog važnog pitanja: prava na slobodu okupljanja. To je pravo koje omogućava svakom pojedincu ili grupi da organizovanjem javnih skupova u nekom obliku – skrenu pažnju javnosti na probleme s kojima se suočavaju.

Druga povorka ponosa održana je pod motom “Nije život četiri zida”

Nažalost, neusklađenost sa standardima EU, teret je koji se onda, često stavlja na leđa organizatora šetnji, protesta ili u ovom slučaju Povorke ponosa. Naime, Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo i dalje je restriktivan te organizatori skupova poput ovog dana sami moraju plaćati naknade za događaje, kao što su sigurnosne ograde, vozila hitne pomoći i zaštita. I pritom se stvara jaz u javnosti jer se nekolicina gradskih ulica zatvara tokom Povorke. I kako reče LGBTI aktivistica i jedna od organizatorica Povorke Lejla Huremović u odgovoru jednoj Facebook komentatorici koja je protestirala zbog zatvaranja ulica i blokade saobraćaja: “Pet mjeseci se ranije najavi povorka, a ne mora. Nismo mi ti koji zahtijevaju zatvaranje ulica”.

I na kraju, kako to i organizatori poručuju, bh. povorka ponosa jeste test svim institucijama, zastupnicima_ama, ali i generalno društvu, kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava i života bez nasilja.

Pročitaj još
Related

Radišković za N1: Zaslužujemo trostruko bolje uslove, a spavamo na podu

“Možda nemamo uslove, ali imamo srce” – objavljuju reprezentativke...

Zrinka Šimunić: Od biroa za nezaposlene do vlastitog biznisa

Piše: Selma Učanbarlić Foto: Jasmin Brutus Kaže da joj je biznis...

SKROZ SARAJEVO Posveta gradu i bendu

Napisala Mersiha Drinjaković Naredni redovi nisu nikakva filmska kritika, već...

Lana Pudar osvojila bronzu na EP-u u disciplini 100 metara delfin

U današnjem finalu Lana je imala vrijeme 57.27, što...