ČOVJEK S OŽILJKOM Rođen je 12. decembra 1915. u Hobokenu, New Jersey, kao Francis Albert Sinatra, sin jedinac talijanskih emigranata. Majka Natalina Garaventa, zvana Dolly, bila je iz Đenove, a otac, Antonino Sinatra, Sicilijanac, iz Palerma. Na svijet je došao teškim i dugotrajnim porodom, opstetričar mu je porođajnim kliještima povrijedio glavu i vrat, skoro odsijekavši uho. Frank je želio zadržati ožiljak cijelog života, a kada su mu iz Metro Goldwyn Mayera predložili plastičnu operaciju, odogovorio je: “Ja sam sav jedan ožiljak, iznutra i svana, a ovo što vidite će me na to zauvijek podsjećati.” Djetinjstvo nije proveo najbezbrižnije. Majka, po zanimanju babica, počela se baviti politikom i nije imala previše vremena za porodicu, a otac, bivši bokser koji je postao vatrogasni kapetan, uglavnom nije bio kod kuće. Kako su roditelji, strog otac i odlučna, ali nježna majka, uglavnom bili odsutni, malog Francisa čuvale su baka i komšinica iz obližnje jevrejske porodice, gospođa Goldberg. Odrastao je prebrzo i bio mnogo zreliji od svojih vršnjaka. Mada ga je majka kao bebu odijevala u roza odjeću, nadajući se djevojčici, jedino što ga je kasnije naučila bilo je da uvijek vodi računa o izgledu i da se elegantno oblači. Porodica se nije mogla pohvaliti sjajnim finansijskim stanjem, te je dječak vrijeme provodio na ulici i bio prinuđen raditi različite poslove, a nerijetko je upadao u neprilike. “Živio sam u problematičnim kvartovima. Često su me zvali malim, prljavim Talijanom i reagovao sam burno, a bokser sam uvijek nosio u džepu.”
GLAS U školi počinje imitirati komičare i filmske zvijezde, te pomalo i pjevati, a poslije debija na školskoj priredbi postaje omiljen. Kao da mu je aplauz vršnjaka pomogao da shvati šta zaista želi, napušta školu, objašnjavajući roditeljima da će pokušati postati pjevač. Majka se nije protivila, čak mu je kupila mikrofon i pojačalo, a otac mu je rekao da mora naći posao ili se vratiti u školu. Tako Francis preko dana počinje raditi – u knjižari, kao dostavljač novina, u štampariji, itd., smišljajući kako da se počne baviti pjevanjem. Počeo je nastupati na lokalnim amaterskim takmičenjima, gdje su nagrade bili kompleti posuđa ili 10 dolara, samo da bi ga ljudi čuli, ali je tragao i za glumačkim angažmanima te obilazio filmske studije. Kada je pjevao na nekoj zabavi 1939., prišao mu je poznati džezer Tommy Dorsey i pozvao ga da bude pjevač u njegovom bendu. Tokom trogodišnje saradnje s Dorseyem, Sinatra je postao popularan pjevač, tinejdžerski idol, što mu je veoma koristilo kada je počeo solo karijeru. Godine 1942. potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Columbia Records, te postigao ogroman uspjeh: naredne dvije godine je 23 puta bio na američkoj top ten listi, te proglašen nasljednikom svog idola Binga Crosbyja. Tada je dobio i nadimak The Voice (Glas), počeo snimati filmove, i postao najomiljeniji radijski izvođač.
U novembru 1946. Columbia Records objavila je prvi Sinatrinu ploču, nastavila je to činiti jednom mjesečno, a prodavale su se u deset miliona primjeraka godišnje. U to vrijeme, kada je bio na vrhuncu slave, odjednom se počinju dešavati stvari koje su ga malo-pomalo uništavale. Počelo je s novinskim napisima o Sinatrinoj povezanosti s mafijom, nastavilo se sukobom s novinarom Hearsta kojeg je udario nakon što ga je nazvao žabarom, otkazivanjem nekoliko koncerata i prekidom ugovora s Columbia Recordsom. Pored svega toga, veza s Avom Gardner postaje nepodnošljiva, puna svađa i sukoba, te je doživio nervni slom i navodno pokušao samoubistvo. Iz faze potpunog beznađa izvukao se prihvatanjem uloge u filmu Odavde do vječnosti, Freda Zinnemanna, koja mu je 1953. donijela Oscara. Uslijedili su novi filmski angažmani: Čovjek sa zlatnom rukom, Nježna zamka, Visoko društvo, Some Came Running, Mandžurijski kandidat, Četvero za Teksas, Goli trkač…
MALI, PRLJAVI TALIJAN “Živio sam u problematičnim kvartovima. Često su me zvali malim, prljavim Talijanom i reagovao sam burno, a bokser sam uvijek nosio u džepu”
SVE NJEGOVE ŽENE Privatni život Franka Sinatre može se porediti s nekim od njegovih uspješnih filmova: klasični latino lover ženio se četiri puta. Prvi brak s prvom ljubavi Nancy Barbato, s kojom je dobio troje djece, kćerke Nancy i Christinu, te sina Franka Jr., trajao je od 1939. do 1951. godine. Drugi, veoma buran brak, s glumicom Avom Gardner, koji je punio novinske stupce, trajao je od 1951. do 1957., treći, s 30 godina mlađom glumicom Mijom Farrow, od 1966. do 1968., a s Barbarom Marx, četvrtom suprugom, s kojom se oženio 1976., bio je do svoje smrti. Pored četiri zakonske supruge, Sinatri se pripisuju veze s Lanom Turner, Marilyn Monroe, Anitom Ekberg, Angie Dickinson, Lauren Bacall… Posljednja Frankova supruga, Barbara Sinatra, s kojom je bio u braku 22 godine, napisala je 2011. memoare Lady Blue Eyes: My Life with Frank Sinatra. Kada su se upoznali u Las Vegasu, bila je u braku s glumcem Zeppom Marxom. Beskrajno ga je voljela, iako je znao biti agresivan kada popije i nikada se nije izvinjavao za svoje loše ponašanje. “Apsolutno nikad nisam čula izvinjenje iz njegovih usta, mada je znao biti beskrajno šarmantan i neodoljiv. Bio je veoma darežljiv i imao je ‘dobro oko za dijamante’. Bio je preuredan, ponekad se tuširao i dvanaest puta dnevno, uvijek je mirisao na lavandu, čak se i potpisivao kao – uredni Charlie.”
Kada je 1977. Frankova majka poginula u avionskoj nesreći, odlučio je organizirati komemoracijsku večeru u Las Vegasu, stavljajući u prodaju karte po cijeni od 500 dolara i skupio skoro šest miliona dolara, te ih donirao dobrotvornoj organizaciji koju je majka navela u oporuci, te obnovio Centar za rehabilitaciju starih osoba Villa Scalabrini u Los Angelesu. Bio je to njegov način, način tipičnog talijanskog sina, da se oprosti od žene koja je više od bilo kog drugog uticala na njegov život, majci koja je bila glava porodice i kojoj je uvijek dovodio žene s kojima se želio vjenčati kako bi čuo njeno mišljenje.
MEMOARI ČETVRTE SUPRUGE “Apsolutno nikad nisam čula izvinjenje iz njegovih usta, mada je znao biti beskrajno šarmantan i neodoljiv. Bio je veoma darežljiv i imao je ‘dobro oko za dijamante’. Bio je preuredan, ponekad se tuširao i dvanaest puta dnevno, uvijek je mirisao na lavandu, čak se i potpisivao kao – uredni Charlie”
LJUBAVNI POSREDNIK O Sinatrinom životu pričalo se i pisalo svašta, pogotovo o prijateljstvima van šou biznisa, s političarima i kriminalcima. Nakon što je 1944. otvoreno podržavao izbor Franklina Roosevelta za predsjednika, 1950. je učinio isto za Johna Kennedyja. Prema nekim izvorima, bio je “ljubavni posrednik” između mnogobrojnih ljepotica iz svijeta šoubiza i Kennedyja, a među njima je najpoznatija, naravno, Marylin Monroe, čija se smrt 1962. dovodi u vezu s tadašnjim američkim predsjednikom. FBI je 2010. objavio tajne dokumente nastale od 1961. pa do 1985., navodeći da je Marilyn Monroe Sinatri prenosila informacije o braći Kennedy. Navodno je grupa zabavljača Rat Pack, na čelu sa Sinatrom, angažmane dobivala direktno od mafijaša, koje je on obavještavao o Kennedyjevima. Kennedy se mafiji zamjerio jer je tražio njihovu pomoć da bi postao predsjednik, a kasnije ih odbacio. Iz tog vremena spominje se Judith Exner, najprije Sinatrina, a zatim ljubavnica Johna Kennedyja, koja je bila povezana s mafijaškim organizacijama, te ljubavnica bosova Sama Ginancane i Johna Rosellija.
MY WAY Iako je imao probleme s pamćenjem (zbog čega je od 1987. na koncertima bio obavezan videozid s kojeg je čitao tekstove pjesama) i zdravstvene probleme (1986. operirao je tumor na crijevima, 1994. kolabirao na koncertu u Richmondu, te imao ozbiljne kardiovaskularne smetnje), povukao se sa scene tek u oktobru 1996. i vrijeme provodio u Malibuu, u kući na samoj plaži. Od decembra iste godine uslijedilo je drastično pogoršanje Sinatrinog zdravstvenog stanja: tri infarkta u vrlo kratkom periodu, moždani udar i karcinom. Poslije godinu i po agonije, četvrti infarkt, 14. maja 1998., bio je fatalan. Frank Sinatra umro je u bolnici Cedars-Sinai u Los Angelesu, izgovarajući riječi pjesme My Way članovima porodice i držeći za ruku suprugu Barbaru. Sve velike TV kuće prekinule su redovni i emitirale poseban program o Sinatrinoj smrti, a prvi i jedini put ugašena su sva svjetla u Las Vegasu, u noći između 14. i 15. maja. Na sajtu porodice Sinatra objavljeno je da su Frankove posljednje riječi bile I’m losing! Na vječni počinak ispratilo ga je 20. maja mnoštvo kolega i prijatelja, među kojima su bili: Sophia Loren, Paul Anka, Bob Dylan, Gregory Peck, Liza Minnelli, Debbie Reynolds, Kirk Douglas, Jack Nicholson… Sahranjen je pored roditelja na malom groblju Desert Memorial Park u Cathedral Cityju, ispod jednostavne kamene ploče na kojoj je urezan naslov jednog od najvećih Sinatrinih hitova The Best is Yet to Come. Sinatra nastavlja da živi kroz priče o njemu, kroz tajanstvenu melanholiju koja ga je okruživala i pjesme otpjevane baršunastim, neponovljivim glasom. Kada su ga pitali šta misli kakav će biti kraj priče o The Voiceu, odgovorio je riječima generala McArthura: “Prijatelji, stari vojnici nikada ne umiru, oni samo nestanu, njihovi obrisi se izgube na horizontu olujnog mora sudbine.”
