DEVET HILJADA GREŠAKA “Pravio sam i napravit ću mnogo grešaka, ali nikada me nije bilo strah da ću pogriješiti. Greške su dio igre, dio evolucije. Ako ne znaš preuzeti odgovornost za svoje greške, nećeš nikada preuzeti odgovornost ni za pobjede. Često sam osjećao pritiske, ali strah nikada. U mom omiljenom sportu, u mojoj karijeri, odigrao sam devet hiljada pogrešnih udaraca i tako postao – Michael Jordan.”
MICHAEL JEFFREY JORDAN Rođen je 17. februara 1963. godine u njujorškom kvartu Brooklyn, gdje su se njegovi roditelji, James, mehaničar u električnoj centrali, i Delores, službenica banke, tek doselili. Kako je cijela porodica ubrzo ponovo preselila, djetinjstvo je proveo u Wilmingtonu, u Sjevernoj Karolini. Njegova sportska priča počinje onog dana kada je otac postavio koš u dvorište iza kuće, gdje su Michael i njegov brat Larry svakodnevno igrali, dopustivši ponekad i sestri Rasalyn da im se pridruži. Mladi Michael je bio toliko stidljiv da se pribojavao kako nikada neće uspjeti upoznati ženu kojom bi se oženio. Ipak se u septembru 1989. vjenčao sa Juanitom i dobio troje djece: Jeffreya (19), Marcusa (17) i Jasmine (15). Sporazumno su se razveli u decembru prošle godine. Mladi Jordan je svu svoju energiju usmjerio prema sportu, baveći se košarkom, bejzbolom, ragbijem, plivanjem… Nije bio sjajan učenik, a u svim sportovima je briljirao, no, njegov trener košarke nije ga smatrao nadarenim i isključio ga je iz školskog tima. Jordan je cijelu godinu samostalno trenirao kako bi se pripremio za sljedeću selekciju.
STRIJELAC Na prvoj godini studija postaje jasno da je Jordan jedan uzbudljiv i spektakularan igrač, mada se još nije uspijevao nametnuti kao istinski lider ekipe. Njegova upisna godina završena je, ipak, u velikom stilu: u finalu za titulu NCAA 1982. godine postigao je koš u trenutku kada je sirena označavala kraj susreta i donio pobjedu svom timu. Tada je Michael postao poznat kao the shot – strijelac. Već na drugoj godini je zvijezda ekipe, a na trećoj je proglašen igračem godine, nakon čega je napustio fakultet (kojeg je završio nekoliko godina kasnije) kako bi se posvetio NBA-ju.
BOG NA TERENU Izabran je 1984. od strane Chicago Bullsa, kao treći izbor u prvom krugu NBA drafta, iza Hakeema Olajuwona i Sama Bowieja. Njegova visina (198 cm) činila ga je opasnim protivnikom na parketu, sposobnog da savršeno igra na različitim pozicijama. Jordanovim dolaskom Bullsi su vremenom postali “vladajuća dinastija” američke lige 90-ih. Još danas se pamte riječi Larryja Birda izgovorene poslije 63 Jordanova pogotka protiv Boston Celticsa: “Sam bog se transformirao u MJ-a!”
PRVI THREE-PEAT Početkom 90-ih Michael je postao prva zvijezda svjetske košarke, kada su Bullsi postigli određeni autoritet, a on igrao nestvarno dobro. U tri godine, 1991. protiv Los Angeles Lakersa, 1992. protiv Portland Trail Blazersa i 1993. protiv Phoenix Sunsa, Chicago Bullsi su odnijeli tri NBA titule zaredom, takozvani three-peat. U play-offu i, naročito, u finalima, Michael je nezaustavljiv, noseći praktično cijelu igru potpuno sam, realizirajući rekord za rekordom, i odnijevši tri uzastopne titule MVP u NBA finalu. Još jedan istovjetan poduhvat uslijedio je od 1996. do 1998. godine.
OČEVA SMRT Pri povratku sa sahrane jednog prijatelja, Jordanov otac James zaustavio je automobil pored autoputa kako bi se malo odmorio. Dok je spavao, dva lokalna kriminalca su ga ubila i ukrala njegov Lexus, Michaelov poklon. Ubice su gotovo odmah uhapšene jer su koristili Jamesov mobilni telefon. Na konferenciji za štampu održanoj šestog oktobra 1993. godine, Michael je objavio odluku o napuštanju košarke. “Nemam više nikakve motivacije. U košarci nemam više ništa pokazati, ovo je najbolji trenutak da se povučem, da prestanem igrati. Pobijedio sam sve i osvojio sve što se može osvojiti. Možda ću se vratiti, ali sada mislim na svoju porodicu.”
Otac je bio velika Michaelova podrška, bili su veoma bliski i James ga je neprestano podsticao, iako ga je zamišljao u bejzbolu, svom omiljenom sportu. Godinu dana nakon povlačenja, posljednji put je igrao u jednoj dobrotvornoj utakmici, čiji je organizator bio Scottie Pippen, njegov suigrač i prijatelj. Nakoliko dana kasnije je u United Centeru održana i zvanična oproštajna ceremonija i povučena majica sa brojem 23. Ispred tog novog stadiona postavljena je Jordanova velika statua sa natpisom The best there ever was, the best there ever will be!
“Ako pokušavaš biti lukav, prije ili kasnije će ti se vratiti. Moraš biti ono što jesi i ostati vjeran samom sebi, čak i onda kada te vanjski svijet želi vidjeti drugačijeg. Bitno mi je mišljenje drugih, ali samo ja znam ko sam”
BEJZBOL “Želim pokazati da mogu biti među prvima i u nekom drugom sportu.” Jordan se nakon očeve smrti odlučio posvetiti profesionalnom bejzbolu, sportu koji ga je privlačio odmalena. Ljubav i poštovanje prema ocu bili su, najvjerovatnije, dodatna i najjača motivacija kako bi napustio košarku i započeo novu karijeru. Iako je publika mnogo očekivala od šampiona, istina je da je Air postigao prilično skromne rezultate, angažiran od strane Birmingham Baronsa, drugog tima Chicago White Soxa. Nezadovoljstvo rezultatima pojačalo je pritisak novinara i navijača koji, očekujući mnogo više od bivše NBA zvijezde, počinju sa kritikama i pretpostavkama da je njegov angažman više reklamni potez nego bilo šta drugo.
POVRATAK Nezadovoljan vlastitim rezultatima u bejzbolu, Jordan se nakon godinu i po vratio kući. Milioni obožavatelja širom svijeta nadali su se njegovom povratku na košarkaške terene, kada se pročulo kako je dva dana zaredom trenirao sa Bullsima. ESPN, najpoznatija američka sportska televizijska mreža, prekinula je sve programe kako bi objavila vijest o Jordanovom mogućem povratku. Nike, legendarni Jordanov sponzor, poslao je tada Bullsima 40 pari patika sa natpisom Air Jordan. Kratka obavijest uslijedila je 18. marta 1995. godine: Michael Jordan obavijestio je Bullse da prekida svoje sedamnaestomjesečno dobrovoljno povlačenje. Nastupit će u nedjelju u Indianapolisu protiv Indiana Pacersa! Nastao je pravi delirij među navijačima, i to ne samo onim čikaškim. Sutradan se Michael Jordan pojavio na dupke punoj konferenciji za štampu i kratko izjavio: “I’m back.” Odlučio je na svoj dres staviti 45, broj koji je imao na bejzbolskom dresu kao dječak. Uslijedio je novi život Chicago Bullsa, uz istog trenera Phila Jacksona, starog saigrača Scottieja Pippena, ali i nove Tonija Kukoča i Dennisa Rodmana. Izgledalo je da MJ nije ni prestajao igrati, ali uprkos tome Bullsi nisu uspjeli ući u finale.
BUDI ONO ŠTO JESI “Moraš biti pošten prema samom sebi ako želiš da ti vjeruju tvoja djeca, tvoji suigrači, ljudi koji te gledaju i kupuju tvoje patike. Ako pokušavaš biti lukav, prije ili kasnije će ti se vratiti. Moraš biti ono što jesi i ostati vjeran samom sebi, čak i onda kada te vanjski svijet želi vidjeti drugačijeg. Bitno mi je mišljenje drugih, ali samo ja znam ko sam.” Bio je i ostao uzor milionima ljudi širom svijeta, što je prirodna posljedica njegovog postojanja. Iako Jordan govori o košarci, njegove riječi se mogu primijeniti i na posao, odnose sa ljudima, ponašanje, način života. “Ne radi se samo o jednoj ulozi, to je moja ličnost. Marketing i moje predstavljanje su veoma važni, ali modeliraju se prema meni, mojim stvarnim osobinama. Nikada neću napraviti nešto što nije autentičan izraz mene samog.”
POBJEDA I PORAZ Cijeli svijet je impresioniran i osvojen Jordanovim zastrašujućim fizičkim i tehničkim sposobnostima, ali ono što ga je oduvijek razlikovalo od svih ostalih sportista su njegove mentalne sposobnosti, njegov karakter, njegova neizmjerna volja, neodoljiva mentalna snaga. “Mnogo je sportista sa ogromnim fizičkim sposobnostima, ali im nedostaje mentalne snage. Talenat je dar koji treba njegovati, vježbati i jačati. Talenat je zaista kompletan samo kada je ohrabren velikom motivacijom, velikom strasti. Uvijek sam se hranio različitim vanjskim izazovima, ali još više onim koje sam sebi postavljao: to održava koncentraciju, čini da sazrijevaš, tjera te dalje, prema novim ciljevima koje niko prije tebe nije postigao. Treba znati i prepoznati kada tvoje tijelo više ne može adekvatno odgovoriti tvojim željama, a ako to niste u stanju, to je onda vaš kraj. Snaga motivacije i mentalna motivacija je znati napraviti razliku između pobjede i poraza.”
TRGOVANJE Jordan je pokazao veliki talenat i kada je u pitanju biznis. Nikeova linija nazvana Air Jordan krenula je s proizvodnjom tenisica, da bi se kasnije proširila na mnoge druge artikle. Učestvovao je i u promotivnoj kampanji McDonald’sa, nazvanoj Nothin’ but net, koja je obuhvatala čitavu seriju TV spotova zajedno sa Larryjem Birdom, njegovim velikim rivalom i prijateljem. Početkom 90-ih pojavio se u popularnom spotu Gatoradea, sa džinglom Be Like Mike. Warner Bros je Jordanu 1996. povjerio glavnu ulogu u filmu Space Jam, uz slavne crtane junake. Iako je kritika film ocijenila samo kao dugi reklamni spot o košarkaškoj legendi, zaradio je više od 100 miliona dolara samo od prodatih ulaznica.
POSLJEDNJE UTAKMICE Još jedan prestanak igranja košarke došao je 1998. godine, nakon kojeg se posvetio golfu i vođenju kluba Washington Wizards. Zatim kraći povratak samo zbog “ljubavi prema sportu”, uz ogromno interesovanje medija. Postao je najstariji NBA igrač kojem je uspjelo postići više od 40 poena na jednoj utakmici. Te posljednje Jordanove utakmice predstavljale su oproštaj od mnogobrojnih obožavatelja, zagriženih fanova koji su dolazili samo zbog njega. Michael Jordan se 2003. prestao aktivno baviti sportom, a odbio je Armanijev poziv da dođe u Italiju, u klub Olimpia Milano, čiji je vlasnik poznati modni kreator bio 2004. godine. Od prošle godine je generalni menadžer kluba Charlotte Bobcats.
UPISANO U DNK Prošlo je nešto više od tri godine od Jordanovog povlačenja i igra se znatno promijenila u svijetu u kojem se i sve ostalo mijenja brzinom i intenzitetom bez presedana. Michael nije nimalo nostalgičan, on vjeruje u potrebu i ljepotu promjena. Ne krije da je, ipak, duboko vezan za takozvanu “staru školu”: “Mlađi igrači su fizički jači, ali i mentalno mnogo slabiji. Izuzetak je Kobe Bryant. Često sa 20 godina već u rukama imaju velike ugovore, previše novca, automobile, žene, popularnost, ali su učinili malo ili ništa da sve to dobiju. Iz iskustva znam da ništa neće ojačati samopouzdanje sem saznanja da si zaslužio sve što si dobio. Previše je mladih igrača koji poistovjećuju uspjeh sa novcem i vanjskim simbolima, ali to su samo posljedice, kolateralne pojave. Uspjeh je postaviti veliki cilj i učiniti sve kako bi ga postigao. I prevazići sve prepreke koje se na tom putu pojave. To je u mojoj DNK, i nadam se da sam to prenio i na svoju djecu.”
Nevjerovatni brojevi
U 82 utakmice tokom redovne sezone, Jordan je 77 puta postigao najviše poena, i to od 40 do 61, te premašio nevjerovatnu brojku od 3.000 poena u samo jednoj sezoni, tačnije – 3.041. Uza sve to ne treba zanemariti ni njegovu ogromnu ulogu u odbrani. Prvi je i jedini igrač u historiji košarke koji je na kraju šampionata zabilježio 200 oduzimanja lopte i 100 blokada, što mu je 1988. donijelo titulu Najboljeg NBA odbrambenog igrača godine. Zahvaljujući Jordanu, krajem 80-ih porasla je ukupna vrijednost Bullsa: sa 16 na 120 miliona dolara!
