Napisala Sanja Hajdukov
Snimila Imrana Kapetanović
Da li znate da je jedna djevojka iz Tuzle članica desetočlanog tima naučnika Sjedinjenih Američkih Država koji se bavi istraživanjima vezanim za dekarbonizaiju države Kalifornija?
Zove se Anela Arifi, ima 24 godine, radi doktorat na Stanfordu i ima cijeli naučni svijet na dlanu.
Jedna mlada Tuzlanka je prva žena iz BiH koja je dobila Kraljevsku stipendiju Dartmouth Collegea u gradiću Hanover, blizu Bostona, jednog od osam članica Lige bršljana (Ivy League), dakle najstarijih američkih univerziteta. Nakon uspješnog završetka studija, odlučila je da aplicira za doktorske studije uprkos pravilima koja nalažu završen magisterij i nekoliko godina iskustva u radu. Ništa od toga nije imala, ali je odlučila da pošalje pet aplikacija na pet najviše rangiranih američkih univerziteta i primljena je na svaki uz punu stipendiju! Odlučila se za Stanford, na kojem je, takođe kao jedina iz BiH do sada, dobila najprestižniju stipendiju Knight-Hennessy.
Kaže nam da nije samo novac ono što ovu stipendiju čini najatraktivnijom na svijetu, nego kontakti koje taj studij omogućava, poznanstva s najvećim naučnicima svijeta i poznatim osobama, pa je već u prvom semestru upoznala Melindu Gates, suprugu Billa Gatesa, na primjer.
Ta ista djevojka istovremeno je prvakinja flaute u simfonijskom orkestru univerziteta Dartmouth.
Biogorivo od kokošijeg perja
Kad upoznate Anelu Arifi shvatite da je moguće da jedna osoba, koja nema nikakvu političku ni rođačku zaleđinu, ukoliko je željna nauke i znanja, može da završi neki od Ivy League univerziteta u Americi. Anela je tanana, samozatajna, ali iz njenih očiju i izraza lica vi odmah vidite njen svjetlucavi um. Ona govori otvoreno i lagano, kao da priča nešto svakodnevno i uobičajeno.
Kaže da su za njene nesvakidašnje uspjehe potrebni upornost, malo sreće i velika podrška roditelja i škole. Jer da nije pohađala školu koja je prepoznala njene talente, da je ta škola nije podržavala u bavljenju naukom i ohrabrila da se prijavi na takmičenja mladih naučnika u Americi, i da to roditelji i nisu podržali, naravno da ne bi bila u mogućnosti da se za nju čuje i sazna, niti bi njene aplikacije za studij na najboljim svjetskim univerzitetima bile tako uspješne. Znači, za uspjeh je potreban blistav um, ali i puno podrške, u vidu vjerovanja vaših najbližih da ste vi za velika djela zapravo sposobni ili čak predodređeni.
“Još kao dijete voljela sam kompleksne strukture”, veli Anela. Odmalena je pokazivala interesovanje za nauku, pa je ljeti, boraveći kod majčinih roditelja, posmatrala kako obrađuju polja i uzgajaju piliće. Za razliku od druge djece, pitala se šta se dešava sa gomilama perja koje se kao animalni otpad kod nas gurne u rijeku. Pitala se da li je moguće od toga praviti biodizel. Ovakva razmišljanja razvijala je kroz osnovnu školu s onim nastavnicima koji su imali osjećaj da prepoznaju talenat. Svoje škole, osnovnu, srednju i muzičku, predstavljala je na svim takmičenjima i uvijek donosila zlatne medalje.
Kao srednjoškolka je svoju ideju o dobijanju goriva iz kokošijeg perja prijavila za Olimpijadu mladih naučnika BiH Bosepo i osvojila prvo mjesto. Uz podršku profesora iz srednje škole prijavila se na američko takmičenje mladih naučnika i osvojila prvo mjesto s idejom o iskorištavanju otpada za proizvodnju biogoriva. Za sve ovo morala je prikupiti novac, jer niko u lokalnoj zajednici, kao ni lokalne institucije, nije vjerovao u ovu mladu djevojku, tako da je novac morala nabavljati uz podršku prijatelja.
Olimpijada genijalaca
U Americi je briljirala s ovim idejama, odlazila, vraćala se, prijavljivala se na dalja takmičenja, i sve ovo zapravo ju je dovelo u poziciju da aplicira za studij. Zajedno s prijateljicom prijavila se na Google Science Fair, opet u Americi, i tamo bila zapažena sa svojim idejama, što ju je dovelo na Genius Olympiad i tako se serija uspjeha sama nizala.
Studirajući, imala je odlične profesore i mentore, koji su joj davali smjernice o tome na šta da se fokusira, i njena ideja o perju prerasla je u proučavanje sprečavanja energetskog siromaštva.
Godine 2015. u SAD-u je proglašena najperspektivnijom mladom naučnicom svijeta, gdje je predstavila svoje ideje vezane za dobijanje biouglja od otpada s deponija, te za nove izvore energije. Dobila je priliku da govori u Ujedinjenim nacijama u New Yorku. U organizaciji univerziteta je putovala po mnogim gradovima i državama i predstavljala svoje ideje i istraživanja.
Stipendije koje je dobijala daju se mladim ljudima za izuzetne uspjehe u nauci. Na fakultetu su je usmjerili na bavljenje energetskim inženjeringom i internacionalnim razvojem, jer su, pored talenta za nauku, njeni profesori primijetili da ima potencijal za prenošenje znanja, govorničku vještinu i da treba da se bavi promocijom nauke u cijelom svijetu.
Tajna je u koraku
Rijetka su djeca koja pohađajući muzičku školu, rastavljaju svoj instrument i proučavaju kako zvuk rezonuje i kako zrak cirkuliše. Na osnovu znanja o flauti, na kojoj je virtuozna, osmislila je dvoreaktorni sistem za proizvodnju energije iz kokošijeg perja, koji je predstavljala na raznim takmičenjima i kojem se ima namjeru vratiti kako bi ga usavršila. Primijetila je da je hidrogen kao pogonsko gorivo zarobljen u raznim strukturama iz kojih se može napraviti biodizel.
Naučila me šta je to energetsko siromaštvo i da postoje stotine različitih vrsta siromaštva koje nauka tretira. Čak mi je pričala da se protiv siromaštva možete boriti na milion načina, pa čak i poezijom. Rijetko ko zna da postoji i menstrualno siromaštvo, jer mnoge žene svijeta nemaju uslove za higijenu tijela, pa čak i za najjeftinije higijenske uloške. Melinda Gates, koju je Anela upoznala, bavi se sprečavanjem menstrualnog siromaštva u svijetu.
Stipendija za doktorski studij na Stanfordu daje se onim mladim ljudima za koje se vjeruje da će promijeniti živote miliona drugih.
Tajna je u koraku, oduvijek sam vjerovala. Pa i sama Anela kaže da je tajna njenog uspjeha u tome što je preduzimala korake, ne čekajući podršku i vjerujući u sebe.
