Napisala Elma Zećo
Snimio Dženat Dreković
Ni snijeg ni niske temperature koji su tog jutra obgrlili Sarajevo nisu mogli pokvariti atmosferu na snimanju novogodišnjeg Gracijinog editorijala. Tačno na vrijeme, u devet sati ujutro, u studio su ušetale rediteljica Selma Spahić i glumica Maja Izetbegović, kojima se za nekoliko minuta pridružila i književnica koja je ove godine proslavila zlatni pir – Bisera Alikadić. S malim zakašnjenjem stiže interpretatorica sevdalinki Amira Medunjanin i tada se zaokružuje prva grupa Gracijinih izabranica.
Prvi put na štiklama
Snimanje editorijala fotograf Dženat Dreković otvorio je sa Biserom Alikadić, čijem su temperamentu i energiji svi prisutni mogli svjedočiti. Bez potrebe za animiranjem, uz male savjete, pozirala je lepršavo i podigla atmosferu u studiju.
Iako se u jednom trenutku na manjem prostoru našlo mnogo ljudi, gužve i gurkanja nije bilo i sve je teklo po planu. Tog dana pokazalo se i koliko odjeća može uticati na transformaciju izgleda: uvijek ležerno odjevena Selma Spahić pretvorila se u prefinjenu mladu damu, Maja Izetbegović u fotomodela, Amira Medunjanin u članicu japanskog punk benda, a Irma Balijagić u vamp ženu: u štiklama i maloj crnoj haljini pokazala je vitko i zgodno tijelo, inače neprimjetno u sportskoj odjeći. Prije nego što će stati pred objektiv, našoj najboljoj boksačici, koja je s novom frizurom nalikovala glumici Hilary Swank, u šali smo govorili da hodanje u potpeticama uvježbava u studiju.
Seksi haljina i karate
Zlatom okrunjena karatistkinja Arnela Odžaković dobro se osjećala u seksi haljini s dubokim izrezom, a nije joj smetalo ni da nam pokaže nekoliko karate tehnika. U crnoj uskoj kožnoj suknji i jakni besprijekorno je izgledala urednica i voditeljica BHT-a Suzana Stambol. Rediteljici Aidi Begić-Zubčević duhovite opaske našeg fotografa u nekoliko su navrata izmamile osmijeh na lijepom, ali često ozbiljnom licu, dok se Ismeta Dervoz, urednica i producentica na FTV-u, još jednom dokazala kao istinski profesionalac, ležerno pozirajući pred kamerom. Kako je sve ispalo, pogledajte.
Aida Begić-Zubčević: Voljela bih da se neke stvari nikad ne ponove
U svijetu je generalno malo žena koje se bave režijom. Postoji li predrasuda prema ženama u ovom poslu? Na ovo pitanje u intervjuu koji je dala za Graciju prošle godine, rediteljica Aida Begić-Zubčević je odgovorila: “Samo je sedam posto rediteljki u svijetu filma, i predrasude, naravno, postoje. Pritom mislim generalno, ne samo u BiH. Nama su naš nekadašnji način života i odnosi u društvu donijeli to da se žena u nekim segmentima ipak emancipirala, pa nije neko čudo da bude direktor firme ili radi neki “muški” posao. Ali postoje predrasude i žena mora biti dvaput bolja od svojih muških kolega da bi je tretirali bar jednako.”
Njen film Snijeg, koji je prošle godine prikazan na festivalu u Cannesu, gdje je okrunjen nagradom kritike, a potom doživio domaću premijeru na SFF-u, nastavio je svoj život i u ovoj godini postao najnagrađivaniji bh. film. Između ostalih, osvojio je glavnu nagradu na 3. film festivalu del Garda u Salu, nagradu filmskih kritičara “Under the Radar” na 18. Internacionalnom filmskom festivalu SLIFF u St. Louisu, nagradu Udruženja filmskih kritičara na 5. Kazan International Muslim film festivalu Golden Minbar… Aida je udata za direktora fotografije Erola Zubčevića i ima trogodišnju kćerku Mualu.
GODINA ZA PAMĆENJE Pamtit ću je po recesiji, protestima i po 25 nagrada koje je film Snijeg dobio.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Svaki dan u kom smo živi i zdravi mi je najljepši.
NE PONOVILO SE Nervira me i tužna mi je spoznaja da kod nas u mnogo čemu dominiraju korupcija, primitivizam, lijenost i amaterizam i voljela bih da se toliki procenat istih više nikada ne ponovi.
SIGURNO MJESTO Ne dočekujem Novu godinu. Pokušat ću pronaći neko sigurno mjesto gdje ću se skloniti od bjesomučne pucnjave i divljaštva.
NAJVEĆA ŽELJA Imam mnogo želja, pa ih neću sve nabrajati, ali jedna za opće dobro je da se ova zemlja već jednom podigne na noge.
PLAN ZA 2010. Pripreme i snimanje mog novog dugometražnog igranog filma Mamac.
Selma Spahić: Želim da naše društvo konačno ozdravi
Na studij režije primljena je sa samo 16 godina. Iako je bila pomalo izgubljena u svijetu odraslih, Selma Spahić pokazala je nešto što su profesori ASU prepoznali kao nešto jako vrijedno. Koliko vrijedno, pokazalo se u svemu što je rediteljica do sada uradila. Ove godine, glumački ansambl Selmine predstave Usamljeni zapad na Messu je dobio nagradu Hrabri novi svijet. O tome koliko joj općenito znače nagrade, kaže: “Nagrade shvatam kao prepoznavanje mojih pozorišnih intencija, kao afirmaciju rada. Daju mi dodatnu odgovornost da ih i u budućem radu opravdam.” Narednu predstavu Selma počinje raditi u januaru, prema tekstu Bolest porodice M Fausta Paravidina u Kamernom teatru 55.
U SJEĆANJU OSTAJU Godinu na izmaku pamtit ću po progresivnom pogoršanju društvenih prilika, kojem je recesija poslužila, između ostalog, kao izgovor, po inauguraciji Baracka Obame, po Twitter revoluciji u Iranu i po smrti Michaela Jacksona.
NAJLJEPŠI PRIVATNI DOGAĐAJ Proces rada na predstavi Usamljeni zapad. Iako u osnovi ne spada u privatnu sferu, meni je vrlo poseban, jer rijetko imate intiman i istraživački proces, s maksimumom povjerenja i posvećenosti. To je i prva predstava koju sam radila ljeti, u potpunoj izolaciji s glumcima, dijelom na moru, dijelom u Mostaru i to je također uveliko doprinijelo atmosferi rada.
TUGA I PORAZ Posebno me iznerviralo što su se zbog političke inertnosti zatvorila dva pozorišta u Mostaru. Tužna sam što je već izgledno da će proći sezona bez ijedne premijere u nekim od pozorišta u BiH. To je poražavajuće.
USUSRET NOVOJ GODINI Dočekat ću je u Sarajevu, u krugu prijatelja, uz prskalice, karaoke, francusku salatu i novogodišnji filmski program. Dugo nisam tako slavila Novu godinu i jako se radujem.
NAJVEĆE ŽELJE Možda je neobično, ali želim da odaberemo na vlast one koji će promijeniti sadašnje bezobrazno i beskrupulozno ponašanje korumpiranih, konzervativnih političara, koji se trude da nacionalističkom retorikom zastraše i zatruju ljude.
Želim da naše društvo konačno ozdravi da bi svi mogli da ostvarujemo svoje konkretne pojedinačne želje.
PLANOVI ZA 2010 Poslovni planovi postoje, još u okvirnim odrednicama, a privatni se njima najčešće podrede. Tako da vam ni jedne ni druge u ovom trenutku ne znam reći. Zna mi se desiti da tri stvari zakažem istog dana, nekako ne znajući da se radi o istom datumu. Što će reći da ne planiram baš najvještije, ali se na kraju sve lijepo poslaže.
Bisera Alikadić: Budi nam bolja nego prošla
Ona je autorica prvog bh. romana s primjesama izrazite erotike, Larva, koji je objavljen prije 35 godina. Književnica Bisera Alikadić u 2009. proslavila je 50 godina rada, o kojima svjedoče i nagrade kao što su Orden rada sa srebrnim vijencem, Zlatni broš za umjetnost te nagrada Skender Kulenović za najbolja književna ostvarenja. Osvrćući se na svoj zlatni pir, kaže: “Čini mi se da se taj moj život dogodio u trenu, ako zaboravim ratove. Sviđa mi se da slavim zlatni pir s književnošću.” U ovoj godini izašle su njene dvije knjige za djecu: Zvjezdani mačak i Sitnice uspomenice.
GODINA UDARA 2009. godinu ću pamtiti po mnogo čemu, a najviše po tome da nije bila dobra. Nastale su ružne političke situacije, recesija, ljudima je udarilo po džepu i po glavi, a iz novina i televizije bombardirani smo vijestima koje nisu nimalo ohrabrujuće.
BOOK MIU, MIU Najljepši događaj iz mog privatnog života u ovoj godini desio se kada je od moje sestrične kćerka Eliza, koja ima dvije godine, rekla: ‘Daj mi book miu, miu.’ Mala Eliza živi u Engleskoj i moga Zvjezdanog mačka nazvala je book miu, miu. Radost i mnogo sreće donijeli su mi također svi susreti s djecom kao i promocije mojih dviju dječijih knjiga.
TUŽNI DOGAĐAJ Od moje najbolje prijateljice majka je bila bolesna i umrla je. To je ostavilo težak osjećaj u mojoj duši, podsjetilo me je na bolest moje majke Zumre i njenu smrt.
DOČEK NOVE GODINE Proslavit ću je s mojim mlađim sestrama Refikom i Majdom i prijateljicama. Kada ljudi dođu u neke godine, onda najradije sjede kod kuće, gdje se najmanje čuju petarde i gdje su ljudi pri malo pića.
NAJVEĆE ŽELJE Puna sam želja kao šipak košpica.
Voljela bih ponešto još da objavim, da prošetam još po školama, da me djeca obraduju svojim čitanjem i pitanjima o tome šta sam napisala. Opet bih voljela da napišem provokativne pjesme, kao što sam u knjizi Žirafa u plamenu napisala ciklus Hulje podsmjehulje; sada bih da napravim čitavu knjigu. Nadam se da će to biti realizirano, a obećano mi je i da će se štampati moja izabrana djela.
KADA OTKUCA PONOĆ Sama ću sebi poželjeti uvijek istu želju: da moji najbliži i ja budemo zdravi i da što je moguće bolje nešto napišem. Skinuli smo s repertoara jednu staru godinu, bila je i ona nova, sada dolazi nova i njoj samo da šapnemo: Budi nam dobra, budi nam bolja nego prošla.
Amira Medunjanin: Želim otići na Mauricijus
Pjevati sevdalinke znala je prije nego je naučila slova, a danas interpertira svaku s podjednako emocija. “Sevdah je način života, izvor svih mogućih pozitivnih stvari koje nam se dešavaju, specifično stanje uma, kad kažeš sebi: želim da budem dobar čovjek, da pazim sve oko sebe, da svima bude dobro kako bi meni bilo dobro”, rekla je Amira Medunjanin.
SJAJNA GODINA Meni je izrazito uspješna bila 2009. Definitivno će mi ostati u dragom sjećanju zbog toga što je izdavačka kuća Gramofon objavila dva albuma: Zumru, na kojem sam surađivala s umjetnicom na harmonici Merimom Ključo, i uživo snimak mog koncerta s prošlogodišnjeg jazz festivala. Bilo je i mnogo nastupa, a kao posebne bih izdvojila zajedničke nastupe s Bojanom Zulfikarpašićem. Održali smo seriju koncerata po BiH i sigurno je da ćemo nastaviti surađivati.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Petog decembra 2008. godine postala sam po prvi put tetka. Obožavam to moje malo pile koje se zove Amina, ona je kćerkica moje sestre. Ovu godinu dana svi smo bili van sebe od sreće. Dobro sam se snašla u novoj ulozi i svaki slobodan momenat provodim s njom. To je najljepša stvar koja me prati godinu dana.
DOČEK NOVE GODINE Obično budem s porodicom, prijateljima, rijetko nastupam za Novu godinu. Jednostavno, to vrijeme ostavljam baš za sebe. Suprug i ja još pravimo planove.
NAJVEĆE ŽELJE Godinama planiram neki super lijepi odmor, ali uvijek završim u Hrvatskoj. Obožavam njenu obalu, međutim već dugo želim otići na Mauricijus i nadam se da ću to sljedeće godine uspjeti napraviti.
Imam još, naravno, želja, ali mislim da je najvažnije poželjeti zdravlje sebi, porodici i prijateljima.
PLANOVI ZA 2010. Posljednji studijski album s bendom radila sam 2005. godine. Mislim da je sada krajnje vrijeme da napravim drugi. Najvjerovatnije ćemo na proljeće krenuti s radom.
Arnela Odžaković: Da budem zdrava, vesela i nasmijana
Arnela Odžaković je s osam godina počela trenirati karate, s dvanaest se takmičiti, a danas, s dvadeset šest, ima preko 150 osvojenih medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Ponosna je što joj je kao jedinoj sportašici pošlo za rukom da tri godine zaredom bude proglašena najboljom sportašicom BiH. Profesorica je sporta, ima svoj karate klub u kojem odnedavno vodi i kurs samoodbrane za žene.
GODINA ZA PAMĆENJE S obzirom da sam krajem 2008. godine doživjela tešku povredu kičme, kada su mi doktori prognozirali da se više neću vratiti na borilište, u 2009. godini uspjela sam se oporaviti i napraviti najveći rezultat u karijeri –osvojila sam zlatnu medalju na svjetskim igrama na Tajvanu, čime sam postala najuspješnija karatistkinja u historiji bh. karate sporta. Bila sam sretna i na ljubavnom planu: mjesec dana poslije toga, moj dečko Sanin me je zaprosio.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Bila sam impresionirana načinom na koji me Sanin zaprosio. Sve se desilo na moru, u Zaostrogu, na jednom karate seminaru, gdje su bili prisutni svi moji prijatelji iz karatea. Nas dvadesetak sjedilo je za stolom u jednom kafiću kada je on ustao, izvadio prsten i pitao me da li se želim udati za njega.
Osjećam se spremnom za brak i radujem se našem vjenčanju.
SAČUVATI VOLJU Povreda je ostavila dosta traga na meni zato što sam uvijek bila veliki fanatik i zaljubljenik u sport. Boljelo me što nisam mogla trenirati, ali, opet, zahvaljujući svojoj volji i inatu, uspjela sam se vratiti u formu i na kraju je sve pozitivno ispalo.
DOČEK NOVE GODINE Najvjerovatnije na vikendici mog momka, gdje se treba okupiti desetak parova.
NAJVEĆA ŽELJA Da budem zdrava, vesela i nasmijana kao što sam i do sada bila, da me zaobiđu loše stvari i povrede, da su ljudi koje volim i koji mene vole uvijek uz mene, i da su oni zajedno sa mnom sretni.
PLANOVI ZA 2010 Poslije udaje u aprilu, krećem s pripremama za evropsko prvenstvo. Krajem godine imat ću i svjetsko prvenstvo u Beogradu, gdje mi je jedna od najvećih želja da osvojim medalju, s obzirom da sam se povrijedila samo tri dana pred odlazak na svjetsko prvenstvo u Japan i propustila to veliko takmičenje. U Beogradu želim to nadoknaditi na najbolji mogući način.
Irma Balijagić: Voljela bih naći menadžera koji bi brinuo o meni
Na boks gleda kao na plemeniti sport i svog protivnika ne doživljava kao neprijatelja. U tom slučaju, njen je stav, borba bi se svodila na uličnu. Irma Balijagić, najbolja bh. boksačica, koja je 17. decembra 2008. osvojila titulu svjetske prvakinje, ove godine dobila je priznanje za razvoj sporta – sportska ličnost godine. “Žene gledaju drugačije na boks nego muškarci. Bokseri žele pokazati svoju muškost, a boksačice da to nije grub sport, nego umjetnost. Biti žena bokser veoma je teško. No, mnogo je sličnih zanimanja u svijetu u kojima se žene ne afirmiraju tako jednostavno. Spol ne može nikako biti ograničavajući faktor za bavljenje boksom.”
NAJLOŠIJA GODINA Kada podvučem crtu, 2009. je za mene bila jedna od najlošijih godina do sada. Jedina lijepa stvar koja mi se desila jeste da sam odbranila titulu svjetske prvakinje, međutim, i ta odbrana desila se s mnogo peripetija i bezobrazluka, tako da sam definitivno u ovoj godini osjetila šta znače laži i prevare. Titula koju posjedujem ima sjedište u Americi. Amerikanci je žele očajnički uzeti, pa prave razne podvale. Ne bih voljela da se to dogodi bilo kome, niti da se meni ponovi. Nadam se da će 2010. biti bolja.
ŽAL ZA DIPLOMOM Velika mi je želja bila da u ovoj godini završim studij kriminalistike, ali nisam uspjela da mu se dovoljno posvetim. To želim uraditi u narednoj godini, jer mi je, zaista, malo ispita ostalo.
DOČEK NOVE GODINE U krugu prijatelja.
KADA OTKUCA PONOĆ Prvo ću se pomoliti Bogu da mi u novoj godini pomogne da mi se nikad više ne ponove stvari iz 2009.
NAJVEĆA ŽELJA Voljela bih da nađem menadžera, jer sada nemam nikog ko bi se brinuo o meni.
Moja država ne stoji iza mene, nemam čovjeka koji stoji iza mene, samo smo moj trener i ja u timu.
PLANOVI ZA 2010. Radnički sam tip, kod mene vrijedi samo – rad, rad i rad. Dobila sam ponudu da se u martu borim za dvije svjetske titule protiv Ine Menzer, njemačke dvostruke svjetske prvakinje. Za sada su planovi da moju titulu branim u Las Vegasu. Naravno, u profi boksu se to nikada ne zna, planovi se mijenjaju ne preko noći, nego u roku od pet-deset minuta.
Ismeta Dervoz: Voljela bih ponovo osjetiti atmosferu Sanrema
Svojevremeno je bila jedno od imena bh. pop muzike, a i danas je vežu za Ambasadore i pjesmu Zemljo moja. Pjevati je odlučila da prestane nakon 26 godina karijere, osmog marta 1988. godine u Tuzli. Nakon pjevačke, Ismeta Dervoz izgradila je uspješnu karijeru na televiziji. Godinama je zaposlena na FTV-u, gdje uređuje i producira različite emisije, među kojima se izdvaja ovogodišnji humanitarni projekat Dobri ljudi, koji je pomogao velikom broju djece bez roditelja i štićenicima staračkih domova.
I DOBRO I LOŠE Odmah na početku 2009. izgubila sam najprije jedinu tetku, koja je preminula u Beogradu, a nakon toga i velikog iskrenog prijatelja i krasnog saradnika Suada Ceribašića Begovca. To su dvije tužne stvari koje će mi obilježiti ovu godinu. Međutim, desila se i jedna lijepa stvar: krenuo je u prvi razred osnovne škole muškarac mog života – on ima šest godina i zove se Ervin, unuk je moje sestre i moj prijatelj za kino, šetnje, skijanje, plivanje, tako da smo svi bili fokusirani na njega. To je nešto što mi svaki dan ispunjava lijepim razgovorima o tome šta smo novo naučili i gdje se nešto lijepo desilo.
POSEBNA ISKUSTVA Do proljetos sam radila u žiriju Operacije trijumf i to je bilo posebno iskustvo, zbog druženja i interakcije s tim mladim talentiranim ljudima, zbog mojih kolega Tončija i Marine, i sjajne ekipe Emotiona. Međutim, osjećala sam ogromnu odgovornost prema svemu tome i iskreno, koliko god mi je bilo drago raditi, na kraju mi je bilo drago i kada se to završilo i to uspješno za BiH. I dalje Tončiju šaljem poruke 2:0 za nas. Nakon toga, pred kraj godine ispunila mi se jedna dugogodišnja želja – napraviti jedan projekat koji bi bio od društvenog značaja. Autorica sam ideje, bila sam producentica i urednica projekta Dobri ljudi čija su prva dva ciklusa koja smo uradili za Dječiji dom u Zenici i Dom za stare u Goraždu sjajno završeni. Presretna sam da sam još jedanput vidjela moć medija izraženu u jednom humanom projektu koji je pokazao da, bez obzira na sve, nismo izgubili radost zajedničkog življenja i pomaganja.
DOČEK NOVE GODINE Posljednjih pet godina radno dočekujem Novu godinu. TV Bingo show, čija sam urednica i producentica, uživo emitira vanredno novogodišnje kolo tako da će i početak ove novogodišnje noći biti radan. Nakon toga ću s najdražim prijateljicama i nekim dragim ljudima provesti posljednje sate stare godine. Prva stvar koju ću uraditi nakon ponoći je da nazovem moju mamu Džemilu, jer je ona osoba kojoj uvijek prvo čestitam, i poželjeti joj zdravlje. Kada su roditelji zdravi, i nama je lakše. Kada su dobro i raspoloženi i kada su dani njihovi lijepi, onda su i naši lakši, ljepši i sadržajniji.
ŽELJE I PLANOVI ZA 2010. U februaru se održava 60. festival u Sanremu, ja sam već do sada 29 godina bila na tom festivalu i željela bih i trideseti put osjetiti tu sjajnu atmosferu. Već godinama odlučujem da usavršim svoj talijanski i to sam zacrtala za 2010. Htjela bih lijepo i tečno progovoriti jezik koji volim. Posebnih planova nemam. Carpe diem – iskoristimo dan koji je ispred nas, kada nam se ukaže prilika uradimo najbolje što možemo.
Kada vidimo da smo negdje potrebni, pružimo ruku, to je princip po kojem živim.
Suzana Stambol: Da budem više s kćerkom
Prije nego što se počela baviti novinarstvom, Suzana Stambol studirala je kibernetiku i proizvodne tehnike na Mašinskom fakultetu, no odustala je na petoj godini, jer je skoro ostala bez vida. Urednica i voditeljica emisije Tema dana, koju radi već šest sezona na BHT-u, te jedina koja je od samog početka u tom projektu, kaže da se da trud isplati samo kada vas obični čovjek zaustavi na ulici ili nazove jer je prepoznao vrijednost stvari koju ste učinili. “Pokušavam da radeći ovaj posao radim u interesu ljudi koji nas gledaju”, kaže Suzana, čiji je životni izazov uvijek stići do cilja i učiniti bar njen mikrosvijet pravednijim. Sretno je udata i ima devetogodišnju kćerku Saru.
GODINA NA IZMAKU Nažalost, nemam lijepih sjećanja na 2009. Možda je najviše pamtim po mnogo obaveza i posla, odricanju od normalnog privatnog života, po malo vremena provedenog s obitelji, s mužem i kćerkom koja treba mamu mnogo više nego što sam s njom svakodnevno u prilici da se družim. Često dođem kući i zateknem je kako spava, ujutro također izađem prije nego što se ona probudi, uđem telefonirajući u kuću dok ona mene grli i ljubi. Žalim što ne mogu više vremena da joj posvetim.
RADOM U BUDUĆNOST Jedan je kolega rekao da je 2010. godina Raka, što sam po horoskopu, da će nam krenuti na finansijskom, poslovnom i privatnom planu. Međutim, davno sam izgubila iluzije da ću u horoskopu pronaći bolju budućnost; znam da je to zahvaljujući trudu i radu, nekako sve malo sporije dosegnem, ali je cilj uvijek dostižan i uvijek na kraju ostvariv.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Ljetni i zimski odmor koji sam provela sa svojom porodicom.
NAJŠOKANTNIJI DOGAĐAJ Desio se kada je o koncu visio život moje mame Mubere, koja je, zapravo, za dlaku spašena, tako su mi rekli hirurzi koji su za mene postali nadnaravni ljudi, kao i njihova profesija. Činjenica da je mogla u jednom danu izgubiti život najviše me šokirala, nisam mogla da spavam ni da jedem gotovo 15 dana. Raduje me što je ona puna snage i energije, i čini mi se da sam najviše na nju i ona je moj veliki ponos.
DOČEK NOVE GODINE S obzirom na godinu recesije, nemam pretjeranih planova za sami doček. Inače, nisam osoba koja je proslavljala nove godine po restoranima, hotelima ili prijemima. Tri sam puta zaredom s kćerkom i mužem išla u Dubrovnik, na Stradun, i to mi je najomiljeniji doček nove godine. Ove ćemo, najvjerovatnije, biti u krugu prijatelja i porodice.
PRVO ŠTO ĆU URADITI Smanjiti tempo svog radnog angažmana, ali i dalje zadržati kvalitet posla. Želim više vremena provoditi s kćerkom.
PLANOVI ZA 2010. Napravila sam plan i prijedlog za autorsku emisiju i nadam se da će mi se u 2010. godini ostvariti želja da ovaj projekat krene u realizaciju.
Maja Izetbegović: Ostati zdrav i raditi svoj posao
Iako je njena želja bila studirati biohemiju u Beču, poznanstvo s glumicom Armom Tanović odvelo ju je na Akademiju scenskih umjetnosti. U glumi je pronašla, kako kaže, bjekstvo u slobodu. “Gluma je za mene bezuvjetna istina. Poštujem poziv koji sam odabrala i, što je najvažnije, volim ga. Gluma je za mene neka vrsta svetinje. Djeluje na mene pozitivno. Kada sam zadovoljna onim što napravim, hodam tri-četiri metra od zemlje. Jednostavno, lebdim!” Maja Izetbegović članica je pozorišne kompanije EastWest Centar, u čijoj je ovogodišnjoj predstavi Nora odigrala naslovnu ulogu. Već u januaru 2010. očekuje je nova premijera.
VAŽNA SPOZNAJA Najviše ću 2009. pamtiti po recesiji, jer smo konstantno bili okruženi prijetnjama smanjenja plata, povećanja cijena, ukidanja radnih mjesta i na kraju se, nažalost, sve i obistinilo. Profesionalni život svakako mi je obilježila uloga Nore, koja mi je omogućila saznanje da nisam pogriješila u odabiru profesije. Također, neizostavan događaj u teatarskom svijetu u ovoj godini bilo je gostovanje teatra Schaubühne iz Berlina u Sarajevu.
NAJLJEPŠI DOGAĐAJ Iznenađenje za rođendan koje su mi priredili prijatelji: tad sam nakon dugo vremena osjetila istinsku sreću i oduševljenje ljudima koje volim. U takvim trenucima shvatim koje su stvarne vrijednosti i koliko život postaje besmislen ako ne gajimo ljubav i jednostavnost u odnosu s ljudima.
TUŽNI DOGAĐAJI Sukobi koji su se desili u Gazi, nepravda, smrt i mržnja. To me je zaboljelo i kao čovjeka i kao umjetnika.
Zatvaranje Narodnog pozorišta Mostar je događaj kojeg bismo se trebali stidjeti; ja ga se mnogo stidim naročito što, iako sam svjesna da kao pojedinac ne mogu doprinijeti sprečavanju toga, nisam se jasno i javno pobunila protiv tog zločina.
DOČEK NOVE GODINE Voljela bih je dočekati kao nekad u djetinjstvu: s roditeljima, braćom i dragim ljudima u kući, napuhavajući balone i kiteći sobu ukrasima od papira. Kada osvane, najprije ću ustati, oprati zube, popiti kafu i spremiti se za novu borbu.
NAJVEĆE ŽELJE Ostati zdrav i raditi svoj posao.
Asistent fotografa: Dejan Andrašić
Styling: AD
Frizure: Arnela Duhandžić
Make-up: Deborah
Vizažistice: Ivana Kojović i Aldina Raščić
Snimljeno u studiju Jasmina Fazlagića
Organizacija: Elma Zećo
