Priredila Mila Durić
UVJERLJIV GLAS I ELEGANTNA ODIJELA Njegov glas je “sličan žiletu”, a njegove čudesne pjesme snažno su uticale na generacije kantautora i očarale milione obožavatelja širom svijeta. Devedesetih je prestao nastupati uživo te je mnogo onih koji su se pitali šta je 2008. tad 75-godišnju legendu ponukalo na turneju. Odgovor je – novac! Kelley Lynch, bivša Cohenova partnerica i menadžerica, pronevjerila je više od pet miliona dolara i na računu mu ostavila samo 150.000. Iako je dobio sudski proces, novac nije uspio vratiti i, na veliku radost obožavatelja širom svijeta, odlučio svirati. Slavu je stekao još sredinom 60-ih godina prošlog vijeka, melanholičnom muzikom, stihovima i samo njemu svojstvenim načinom izvođenja, a Cohenova karizma je i danas jednako prisutna, glas uvjerljiv i neodoljiv, a odijela elegantna.
LEONARD COHEN FESTIVAL Pisanje je oduvijek bilo njegova strast. Za posljednjih 30 godina napisao je osam knjiga poezije, dva romana i jedanaest albuma. U Americi nije toliko slavan kao u Evropi, gdje je ovaj kanadski kantautor pravi idol. U Poljskoj, naprimjer, prodaje više albuma nego Michael Jackson, a svake godine u Krakowu se održava Leonard Cohen Festival. Njegova muzika je bliska poeziji, a Cohen ima poseban ritam, jer je, kako kaže: uglavnom sklon osjećanju tuge. “Za neke pjesme mi je trebalo i po nekoliko godina. Nijedna nije nastala lako, ipak je to moj posao. Sve ostalo može propasti, ono što mi ostaje je posao, stalno radim, stvaram… Posao je jedini teritorij kojim možemo upravljati i održavati ga jasnim, sve druge stvari ostaju konfuzne i tajanstvene.”
FANTASTIČNA MELODIJA Leonard Norman Cohen rođen je 21. septembra 1934. godine u Montrealu, gdje je i odrastao. Kao devetogodišnjak ostaje bez oca te djed preuzima očinsku ulogu, što će veoma uticati na njegovu osobnost. Novca mu nikad nije nedostajalo jer mu je otac ostavio veliko nasljedstvo. Kao dijete nije se naročito isticao u školi, ali je oduvijek imao talenta za pisanje, volio je muziku i književnost. U 17. godini počinje pisati pjesme, a negdje u to vrijeme upisuje Univerzitet McGill, na kojem sluša predavanja iz engleske i svjetske književnosti, te stiče prva poznanstva sa starijim profesorima i književnicima. Godine 1956. je diplomirao i objavio prvu knjigu pjesama Let Us Compare Mythologies.
Prvi album, jednostavno nazvan Songs of Leonard Cohen, izašao je 1968. godine. Cohenova muzika bez problema prelazi okean i osvaja Evropu. Dok se kantautori kao Bob Dylan i Joan Baez bave političkim temama, Cohen je više usmjeren na individuu, a njegov univerzum čini čitav niz parova: seks i religija, svetac i sljedbenik, grijeh i iskupljenje, pobjeda i poraz, rob i vlasnik… Dylanovu “biblijsku napetost” Cohen čini humanijom i blažom, iako ne manje apokaliptičnom. Svaka od deset pjesama s albuma odmah pogađaju slušaoca svojom delikatnošću, romantičnim zvukom, obuzima ga duboko intimnom dimenzijom fantastične melodije. Mnogo je reditelja koji su Cohenovu upečatljivu muziku željeli za svoje filmove, od Roberta Altmana, čiji je film McCabe & Mrs. Miller iz 1971. postao svojevrstan dugi video Cohenovih pjesama, do Talijana Nannija Morettija koji za film Caro Diario bira slavnu kompoziciju I‘m Your Man.
U OSAMI SAMOSTANA Godine 1993. Cohen se dobrovoljno povlači iz javnog života i vrijeme provodi u zen-budističkom samostanu Mount Baldy, 200 kilometara udaljenom od Los Angelesa. Kako je dijagnoza glasila – klinička depresija, odlučio je nešto učiniti. “Moja depresija, tako sumorna i tjeskobna, bila je jedina bitna i nisam je se mogao osloboditi. Nije htjela otići. Nisam znao šta mi je, bilo me stid jer je bila ondje čak i kad su stvari bile dobre. Pitao sam se na šta se ja to imam žaliti? Ali ljudima koji pate od akutne kliničke depresije je svejedno kakve su životne okolnosti.” Živio je spartanskim načinom života, ustajao u zoru, satima meditirao, sam prao suđe i spremao krevete, kuhao svom dugogodišnjem prijatelju i zen-učitelju Roshiju: “Odlučio sam otići u samostan kako bih našao odgovore na neka pitanja. Nisam vjerovao mom učitelju kada mi je govorio da raja na ovoj planeti nema… Nisam tražio novu vjeru, rođen sam kao Jevrej i umrijet ću kao Jevrej.” U civilizaciju se vratio nakon šest godina, naglo kao što je i otišao, uz obrazloženje da mu je dosadilo prati suđe. Drugačiji i mirniji. Iz samostanske osame donio je oko 250 novih pjesama i mnoštvo stihova, te počeo raditi na novom albumu.
Ten New Songs je snimljen uz autorsku, sviračku i produkcijsku asistenciju Cohenove dugogodišnje saradnice i pratećeg vokala Sharon Robinson. Taj album, koji je izašao nakon devetogodišnje pauze, veoma je značajan u Cohenovoj karijeri, ali ne zbog toga što je najbolji. Bilo mu je 67 godina i konačno je uspio izaći iz depresije. Pedeset godina je pio, drogirao se, zavodio žene i uzaludno pokušavao pronaći pravog sebe. Probao je sve droge, a Prozac je učinio da se osjeća spiritualno superiornim, ubijajući mu libido, što nije mogao podnijeti. Onda se 1992. posvetio budističkoj vjeri, boravak u Mount Baldyju mu je pomogao da “nauči ignorirati samog sebe”: “Kada ti uspije da prestaneš stalno razmišljati o sebi, preplavi te divan osjećaj olakšanja. Kao kad žedan popiješ čašu hladne vode, pa ti svaki djelić tijela na njoj zahvaljuje.”
ŽENE KAO OPSESIJA “Zaista je volio žene iako ljubav nije prava riječ za to”, izjavila je Nancy Bacal, Cohenova prijateljica još od srednje škole. “U mnogima je vidio snagu i ljepotu, koje neke nisu ni znale da posjeduju. Biti s njim značilo je upoznati samu sebe. Ali, Leonard nikada nije nijednoj pripadao, njega jednostavno nisi mogao posjedovati.” Prelijepu Norvežanku Marianne Ihlenm preoteo je romanopiscu Axelu Jensenu: upoznao ju je na grčkom ostrvu Hidri, gdje je 1960. kupio kuću. Iako je isprva njome bio opsjednut, počela ga je iscrpljivati i uništavati (što će se kasnije ponavljati sa svakom ženom), a razlozi rastanka zapisani su u pjesmi So Long Marianne. Nakon nje, upoznaje plesačicu Suzanne Verdal, koja je, iako udata za kipara Armanda Vaillancourta, vrijeme provodila s Leonardom i inspirirala ga za njegovu najpoznatiju pjesmu Suzanne. Za pjesmu Chelsea Hotel No 2 zaslužna je Janis Joplin, koju je zaveo u liftu, lažno se predstavivši kao Kris Kristofferson. “U to vrijeme je bilo opasno pojesti čips na žurci u ozloglašenom hotelu Chelsea, jer je najvjerovatnije bio poprskan acidom. Jednom sam otišao kod nekog na zabavu, pojeo malo čipsa i četiri dana kasnije nisam uspijevao naći svoju sobu”, prisjeća se Cohen života u kultnom njujorškom hotelu u koji su tada zalazili Allen Ginsberg, Jack Kerouac, Andy Warhol… Jedna od rijetkih neostvarenih ljubavi neodoljivog zavodnika bila je Nico, pjevačica grupe Velvet Underground, za koju je rekao da je najljepša žena koju je ikada vidio. Uslijedile su veze sa Joan Baez, Joni Mitchell, te Suzanne Elrod, s kojom je bio najduže, majkom njihove dvoje djece, sina Adama (37) i kćerke Lorce (35).
Leonard Cohen nikada nije krio da je opsjednut ženama, a kao 16-godišnjak je izjavio da su žene razlog zbog kojeg piše poeziju: “Neke sam želio, ali i ih nisam mogao imati te sam im pisao poruke kako bi ih pridobio. Onda su one okolo pokazivale moje poruke koje su ljudi počeli nazivati poezijom.” Kada je postao slavan, i žene su postale opsjednute njim. Na početku karijere nije imao nimalo srama i ponekad je znao biti neprijatno direktan u odnosu sa ženama. Tokom intervjua, naprimjer, znao je od novinarki tražiti da se skinu ili da mu pokažu grudi. “Zbog nekih pjesama koje sam davno napisao o ženama, mnogo ih je koje su i danas divne prema meni, uprkos mojim godinama.” živio je životom pomalo ekscentričnog penzionera iz Los Angelesa. Svakog jutra bi oblačio odijelo, čak i ako tog dana neće raditi ništa drugo nego oprati veš. A potom skuhao kafu za svoju kćerku Lorcu, koja je živjela sprat iznad njega.
