Svi znamo nekog ko izgleda mlađe za svoje godine, one koji izgledaju u skladu sa svojim godinama, ali i one koji izgledaju starije za svoju dob. U kojoj od ovih grupa ćete se naći, dijelom ovisi i o genetici. Naučnici u Nizozemskoj identificirali su gen za koji se čini da igra veliku ulogu u tome koliko staro izgledamo.
U međuvremenu, mogli bismo se zapitati – može li se novcem kupiti besmrtnost? Ruski internetski mogul Dmitry Itskov vjeruje da će uz pomoć svog novog poduhvata, nazvanog Inicijativa 2045, ljudima pružiti mogućnost da žive vječno.
Do 2045. godine, Itskova grupa entuzijasta planira stvoriti tehnologiju uz pomoć koje se svijest osobe premiješta na “ljudske avatare u obliku holograma”. Itskovu ideju možda u ovom trenutku nije moguće tehnološki obistiniti, ali ne znači da neće u budućnosti.
Pa ipak, ukoliko postoji jedna konstanta vezana za ljudske pokušaje da dosegnu vječni život, to je da niko od njih nije uspio.
Za gen, MC1R, već se zna da je odgovoran za riđu kosu i svijetlu kožu. Međutim, istraživanja su pokazala da određene varijacije ovog gena mogu uzrokovati da osoba izgleda mlađe za svoje godine – ali i do dvije godine starije. “Po prvi put se pokazalo da gen pruža djelimično objašnjenje zašto neke osobe izgledaju mlađe, a neke starije za svoje godine”, kaže Manfred Kayser sa Erasmus MC University Medical Centra u Rotterdamu.
Ljudski genom sastoji se od oko 25.000 gena, sačinjenih od otprilike tri milijarde DNK ispisa. Male devijacije događaju se kod jednog od 1.000 ispisa DNK koda, uzrokujući male genetske varijacije.
Geni i životna sredina
Kayser i njegov kolega David Gunn, iz britansko-nizozemske kompanije Unilever, istraživali su genome više od 2.600 starijih Nizozemaca, te na osnovu toga sproveli roterdamsku studiju DNK varijacija, povezanu sa znacima starenja vidljivim na digitalnim slikama lica.
Studija je pokazala da se gen MC1R, više nego bilo koji drugi, vezuje za određene karakteristike starenja, kao što su bore. Ovo ima smisla, s obzirom da je gen koji igra ulogu u boji kose i kože moguće povezati s upalom i popravkom štete na DNK – a sve to zajedno igra ulogu u tome koliko neko izgleda staro.
Naravno, geni nisu jedina stvar koja utiče na to koliko staro izgledamo. Životna sredina, kao i stil života (da li radimo na otvorenom, koristimo li zaštitu od sunca, itd.) također su značajni faktori. Pa ipak, naučnici se nadaju da istraživanje gena može dati neki uvid u proces starenja. David Gunn na kraju zaključuje: “Vjerujemo da je percepcija starosti jedan od najboljih i najuzbudljivijih načina da izmjerimo koliko ljudi ‘dobro’ stare.”
Inače, pomenuto istraživanje objavljeno je u žurnalu Current Biology.
