Škola je oduvijek bila mjesto na kojem se šire najuobičajenije zarazne bolesti, pljuskavice, ospice, rubeola, šarlah, kao i neke uzrokovane lošim higijenskim uslovima pojedine zanemarene djece, kao što su vaške. U određenim slučajevima to je pozitivna pojava, jer navedene bolesti, tipične za djetinjstvo, mogu biti veoma opasne za zdravlje odraslih osoba. Iz tog su razloga nekada mame stavljale u isti krevet bolesno i zdravo dijete, pokušavajući na vrijeme riješiti problem, trudeći se da zdravom “pređe” infekcija. Jedna od ovih bolesti, rubeola, veoma je opasna za trudnice i može uzrokovati malformacije ploda.
Dijete se zarazi veoma lako, s obzirom da se klice prenose zrakom (kašljanjem, kihanjem…) i veoma su izdržljive i otporne. U proljetnom periodu je najveći broj zaraza, uglavnom: ako oboli jedno dijete, u roku od sedam do deset dana će se, najvjerovatnije, razboljeti veliki broj djece.
Navedene bolesti ne dovode dijete ni u kakvu posebnu opasnost, javlja se osip, kašalj, bol u grlu i, ponekad, povišena temperatura. Takvo stanje ne traje duže od jedne sedmice i prolazi uz upotrebu određenih lijekova i uz obavezan nadzor ljekara. Eventualne komplikacije nastaju ukoliko je bolest zanemarena ili se nije blagovremeno počela liječiti, te virusna infekcija izazove još neko oboljenje, upalu pluća i slično.
Dijete se zarazi veoma lako, s obzirom da se klice prenose zrakom – kašljanjem, kihanjem – i veoma su izdržljive i otporne. Ako oboli jedno dijete, u roku od sedam do deset dana će se, najvjerovatnije, razboljeti veliki broj djece
Jedna veoma neprijatna bolest, sa sociološkog stanovišta, jesu vaške, koje se često pojavljuju u vrtićima i osnovnim školama s velikim brojem djece. Vaš ili uš je mala životinja koja živi pričvršćena uz dlaku, hraneći se krvlju iz kože. Njeni ubodi izazivaju nesnosan svrab. Jaja vaški (gnjide) se čvrsto priljube za kosu, posebno potiljka, i prenose se direktnim kontaktom ili preko češljeva, četki, jastuka, posteljine, igračaka… Potpuno ih eliminirati nije nimalo lako, potrebno je koristiti posebne šampone i prah, te kosu prilikom svakog pranja ispirati razblaženim sirćetom. Ponekad se vaške mogu pojaviti na obrvama i trepavicama. Suprotno od uvriježenog mišljenja, proizvodi koji se koriste protiv vaški nemaju nikakvo preventivno djelovanje, dakle, neće štititi od eventualne ponovne pojave.
Krajnici su bili, jesu i uvijek će biti bauk za djecu. Ko se od nas ne sjeća sebe ili nekog od rođaka ili prijatelja u bolničkom krevetu nakon operacije krajnika, sa sladoledom u ruci kako bi bol što prije prestala? Svake godine se izvrši veliki broj operacija krajnika i to najviše kod djece. Ali, šta su, ustvari, krajnici i za šta služe?
Krajnici (tonzile) su mali organi, izrasline limfoidnog tkiva, smješteni sa svake strane stražnjeg gornjeg dijela ždrijela, iza jezika. Veoma su važni jer imaju ulogu filtera, sprječavaju prolazak mikroba kroz usta. Kada krajnici uhvate štetne bakterije ili viruse koji bi, da su prošli kroz grlo, mogli izazvati oboljenje dišnih puteva ili pluća, nastaje upala krajnika. Upala krajnika je, ustvari, borba između krajnika i mikroba. Kada često dolazi do njihove upale, mogu postati uzročnici opasnijih infekcija, te treba pribjeći njihovom hirurškom odstranjivanju.
Simptomi upale krajnika su temperatura, grlobolja, crvenilo krajnika, bolovi pri gutanju, povećavanje limfnih žlijezda na vratu. Infekcija se obično javlja između četvrte i osme godine djeteta i često je praćena i adenoidnom upalom. Liječi se antibioticima, uz antipiretike (za snižavanje temperature) i sredstva za ispiranje, najčešće čajeve (šljez, kadulja). Ukoliko dijete slabo reagira na liječenje ili se ono javlja prečesto, treba razmišljati o operaciji, prije nego upala pređe u hroničnu i postane štetna za ostale organe, zglobove, bubrege i srce.
Česte i uzastopne upale krajnika, koje kasnije vode do operacije, najčešće su izazvane posebnom streptokoknom bakterijom, beta-hemolitičkim streptokokom grupe A, koji obični tonzilitis može transformirati u reumatsku groznicu. Komplikacije česte upale krajnika mogu kod djeteta izazvati teškoće u rastu i razvoju, infekcije uha i sinusa, noćne prestanke disanja i hrkanje.
Kada pribjeći operaciji Posljednjih godina je operacija krajnika, koja je oduvijek smatrana rutinskim zahvatom, postala predmet rasprava i kritika. S obzirom na imunološku funkciju krajnika, nastoji se izbjeći njihovo otklanjanje sve dok obavljaju barem dio funkcije. Ali, česte upale ih znaju toliko oštetiti, da postanu potpuno beskorisni. Postoje precizne indikacije koje upućuju na operaciju krajnika kao jedinu moguću i efikasnu terapiju:
* od četiri do sedam upala krajnika godišnje
* postojanje hronične upale
* trajne smetnje u disanju (otežano disanje, hrkanje)
* gnojne upale
* otežano gutanje
Operacija krajnika Danas se operacija krajnika izvodi u potpunoj anesteziji, što je manje traumatično jer omogućava da se pažljivije odstrane, za razliku od nekadašnjeg otkidanja. Prakticira se, također, i upotreba lasera, kada se skida površinski oboljeli sloj krajnika, onaj koji se inficira i uzrokuje bol. Za dijete operacija krajnika nije ugodna stvar, grlo će ga jako boljeti i nekoliko dana će se osjećati bolesnim i jadnim. Neizbježno će biti i blažeg krvarenja, a vjerovatno će nakon anestezije malo i povraćati. Budite što više uz dijete, nastojte ga smiriti i utješiti, jer plač može izazvati novo krvarenje.
