Napisala Mersiha Drinjaković
Prvo sam mislila da neću nikako, a onda sam se predomislila, jer kako “soliti pamet” ikome – ako nisam glasala. Moji kandidatkinje i kandidati su uglavnom prošli, gdje tačno, vidjet ćemo. Iz različitih su stranaka ali zamislila sam kako bi se, kad bi se našli zajedno, oslobođeni stranačkih stega, lako dogovorili svašta nešto.
Munjevitom brzinom smo saznali izborne reziltate, jer – tehnologija. Jedni su već pravili postizborne kombinatorike i slali skrivene i neskrivene poruke potencijalnim koalicionim partnerima. Drugi su analizirali. Treći su rekli da su pobijedili, četvrti da nisu izgubili. Peti kažu da će tek sabrati utiske i poruke koje su im uputili glasači i glasačice.
A mi? Mi ćemo sačekati da nam objasne šta smo zapravo izabrali.
Ako vam se i učini da smo sve ovo što slijedi već jednom čuli — niste u pravu. Ovaj put je bilo napisano većim slovima. I bili su ljepši bilbordi.
I zato jednostavno ne mogu odoljeti – moram se vratiti na slogane, jer su mi uglavnom išli na živce i nikako me nisu opredijelili kome da dam glas. Ali, izbori su, mora se imati neka parola, slogan. A slogan je čudo. Za razliku od programa, ne mora biti dug. Za razliku od rezultata, ne mora biti provjerljiv. Za razliku od naših očekivanja, može stati na bilbord.
„Samo SDA.“
Kratko. Konkretno. Nema tu puno filozofije. Jel’ nekom nešto nije jasno? Mora čovjek biti pošten pa reći da su im politički oponenti uradili pola kampanje.
„Jedna država. Jedan tim.“
Samo što smo, čisto radi sigurnosti, i dalje ostali s nekoliko država u glavi, nekoliko timova na terenu i najmanje jednim rezervnim sastavom.
„Domovinu gradimo djelima.“
Ima djela, bilježili smo i rezultate, ali ovdje sam otrovnog jezika pa ću reći i ovo – prvo moramo utvrditi ko je i zašto u toku “gradnje domovine” dobio građevinsku dozvolu.
„Živimo slobodno.“
Istina. Slobodno biramo. Slobodno čekamo. Slobodno odlazimo odavde. Slobodno pitamo gdje su sposobni kadrovi. I slobodno možemo konstatovati da smo izvarani.
„Građanska, zemlja ljiljana.“
Jer Bosna je zemlja svega i svačega, ali kad treba stati na plakat, neka bude ljiljan. ‘Ta će programi i platforme.
„Za ono što vrijedi.“
Dovitljivo – ne kaže se šta vrijedi. To ostavlja nama na procjenu. A i njima, samo poslije izbora. Kad stigne plijen.
„Pokrenimo BiH zajedno.“
Jesmo li? Jesmo. Samo se još ne zna u kojem pravcu. Ali bitno je da se nešto pokrenulo. I pad je let.
„Uvijek uz narod. Uvijek uz Srpsku.“
Uvijek je uvijek. A narod je narod. I Srpska je Srpska. Kad sve drugo propadne, slogan barem zna gdje pripada. Kao i milioni iz budžeta.
„Dobra. Prava. Zdrava.“
Ovako biramo jagode na pijaci.
– Je li dobra?
– Dobra.
– Je li prava?
– Prava.
– Je li zdrava?
– Znat ćemo nakon izbora.
„Porodica. Pravda. Ponos.“
Tri riječi. Tri želje. Ima li porodica od čega da živi? Ima li pravde? Ostaje nam da smo ponosni, to je najjeftinije.
„Pravda se vraća u Srpsku.“
Ako je vidite, javite. Moguće je da je već stigla. Možda je zaglavila na granici. Decenija gore-dole, imamo vremena.
„Sigurno.“
Nema šta da se pogrešno protumači. Bez rizika, osim što su u igri naši životi. Malo li je.
„Prilika generacije.“
Svaka generacija u Bosni i Hercegovini dobije svoju priliku na izborima. Samo nikako da dobijemo generaciju odgovornih političara.
„Dosljedno.“
Dosljednost je važna. Posebno u politici. Oh, wait…
P.S. Da ne mislim da nema vrijednih i istinski odgovornih ljudi na listama, ne bih ni glasala. Ovaj tekst jeste satiričnog karaktera, ali sigurna sam da ćete pronaći puno istine u svemu napisanom. Ako želite, naravno.
