Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Edvin Kalić
Ulazeći u lobi hotela gdje se sastajem sa svojim sagovornicama, vidim mamu, pripadnicu generacije X, koja obavlja poslovni sastanak preko telefona, dok kćerka, pripadnica novog vala generacije Z, ispija čaj skrolajući feed. Približavajući im se, čujem mamu koja joj postavlja pitanje, a zatim i tipičan Gen Z odgovor, izrečen s prepoznatljivom dozom nonšalancije i smirenosti: “Mama, to pitanje je za mene iz budućnosti.” I u tom trenutku mi biva jasno: nove generacije drugačijeg razmišljanja od našeg – boljeg, pokazat će vrijeme, pametnijeg za ovaj tren koji nemilosrdno briše liniju work/life balance – već su tu, i to se osjeća.
I shvatam ujedno kako je uz bitku za ravnopravnost među spolovima, razbijanje predrasuda i stereotipa o ženama u biznisu, od ogromne važnosti pomiriti osjećaje pripadnica generacije X, kod kojih se rodila potreba da žena napokon bude viđena, i generacije Z – kćerki koje to napokon i žive. I to bez kajanja. Počevši od uloge na tržištu rada.
Selvedina Dinka Junuzović je direktorica kompanije “Junuzović-Kopex” iz Lukavca, koju već skoro tri decenije uspješno vodi zajedno sa suprugom Amirom. Kompanija objedinjuje raznovrsnu ekspertizu i iskustvo u više sektora, uključujući rudarstvo, naftu, prirodni gas, transport i logistiku te kapitalne investicije. Nakon sinova Semira i Emira, Dinka sada u porodični posao uvodi i kćerku. Alma, sa svježim znanjem stečenim na studiju Međunarodnih odnosa u Beču, a od proljeća i na masteru iz menadžmenta, zasigurno mijenja poslovnu struju na tržištu.
“Interesantan mi je bio ovaj trenutak – ulazak Alme kao predstavnice generacije Z u našu firmu. Ne mogu još sa sigurnošću da tvrdim da li će njeni vršnjaci biti radikalni pokretač transformacije tržišta rada, ali shvatam da oni nisu ni razmaženi ni buntovni. Uviđam da reaguju promišljeno, odlučno i krajnje pragmatično, što nisu odlike njihovih prethodnika. I što je najbolje od svega – isto očekuju i od nas. Vidim to u situacijama kada me moj Gen Z u kući umiri rečenicom: ‘Mama, taj most ćemo preći kada dođemo do njega.’ Ne bježe od izazova, ali ne žele ni da ‘izgore’ prije nego što požar zaista počne da ‘dimi’, ako uopšte i počne”, započinje razgovor Dinka.
Alma, šta je to novo i drugačije što ti i tvoja generacija unosite u svijet biznisa?
ALMA: Prvo, mnogo smo hrabriji u tome da tražimo svoje mjesto i da ne pristajemo na ono “tako se oduvijek radilo”. Fokus nam je na inovacijama, edukaciji i ličnoj slobodi – ne radimo samo da bismo radili, već da bismo gradili život koji ima smisla. Drugo, mnogo otvorenije govorimo o ravnopravnosti i balansu, temama koje ranije često nisu bile u fokusu. Mi ne želimo da izgorimo, nego da rastemo. I treće, moja generacija žena donosi jednu novu vrstu snage: želju da budemo finansijski neovisne, profesionalno sigurne i da same kreiramo svoje prilike, a ne da čekamo da nam ih neko ponudi. I nismo stidljive da to jasno iskomuniciramo.
Dinka, čime si je najprije ohrabrila?
DINKA: Nevjerovatno je, ali i dalje tabu-temom za žene – razgovor o novcu. Iako je sve više žena u biznisu, one su i dalje manje plaćene od muškaraca, i njihov položaj još uvijek nije jednak. Generacijama unazad govorilo nam se da je nepristojno razgovarati o tome kolike su kome plate, o investicijama, a želja žena da zarađuju se nekako izjednačavala sa pohlepom ili da žele “hljeba preko pogače”.
E, to su ti obrasci koje želim da prekinem. Tišina u tim razgovorima kojima su nas učili je imala cijenu za naše generacije. Ostale smo uskraćene za finansijsku pismenost, brže jačanje, učenje strategija i poslovanja, izgradnju nekog trajnog bogatstva i moći baš naše, ženske. Uz nove generacije, kao što je Almina, mijenjamo taj narativ iz tišine u snažan korak samopomoći i brige o sebi koja smanjuje finansijski jaz među spolovima i stvara jedno plodno tlo finansijske slobode za generacije koje su sada tu i one koje dolaze.
Kako je bilo odrastati uz mamu poduzetnicu? Koji je bio njen prvi poslovni savjet?
ALMA: Od malih nogu sam bila okružena poslovnim razgovorima, idejama i energijom stvaranja. Ne sjećam se prvog, ali znam koji je bio najvažniji: uvijek me učila da budem samostalna i da najprije sama sebi stvorim ono što trebam, priliku, sigurnost, gradeći veliko samopouzdanje u ono što ja sama mogu.
Odmalena mi je govorila da je znanje nešto što mi niko ne može oduzeti i da žena koja zna ko je i šta želi ne može biti poljuljana, ni poslovno ni privatno. Mislim da je, pogotovo u današnjem vremenu, najvažnije da žena bude neovisna – finansijski, emocionalno i profesionalno, i da pažljivo stvara svoju mrežu podrške. Moja generacija to osjeća više nego ijedna prije nas: po prvi put žene otvoreno grade svoje karijere, ulažu u svoje obrazovanje, stvaraju vlastite prilike i ne boje se reći “ja mogu sama, ako to želim”. To je ogromna promjena u društvu, i ponosna sam što sam odrasla uz mamu koja je to ispred mene i živjela, a ne samo govorila. Ovaj citat od Cher me, između ostalog, vodi kroz život: “Mom, I am a rich man.”
Kompanija koja se bavi naftnim biznisom, ne bismo rekli netipična branša za žene, ali istina je da se rjeđe sreću u ovom poslu… Kako okolina reaguje na to?
DINKA: Patrijarhalno smo društvo, i teško je čak i muškarcima (nažalost, još uvijek i ženama) oduprijeti se stavu i usađenom pravilu ponašanja da više vjeruju muškarcima u poslu. U sobi punoj muškaraca, žena se duplo više mora boriti da dođe do riječi i da je se sasluša.
ALMA: Tih izazova će uvijek biti, no na nama ženama je da se znanjem i pažljivo biranom mrežom podrške (i uz muške i uz ženske kolege te članove porodice gdje i kreće podrška ili manjak iste) sa samopouzdanjem izborimo za ono što nam pripada, da se postavimo direktnije, otvorenije, da budemo jasne i da pokažemo da naš rad i naš autoritet vrijede isto koliko i bilo čiji drugi.
Alma, kad si prvi put pomislila: “Možda ovo jednoga dana budem ja”?
ALMA: Nije postojao jedan specifičan trenutak, ali se jako dobro sjećam da sam, još kao djevojčica, gledala mamu kako se svako jutro sprema za posao i mislila: “Ja želim da budem kao ona.” Nisam tada znala čime se tačno želim baviti, ali sam znala da želim biti neovisna i jaka žena poput nje. Ta slika je ostala sa mnom cijeli život i, bez obzira na put koji sam kasnije izabrala, uvijek me vodila u tom smjeru.
Dinka, kako izgleda proces prepuštanja biznisa – da li je težak ili oslobađajući?
DINKA: Bili smo svjesni trenutka da želimo da nas naša djeca naslijede. Sve ovo i gradimo s namjerom da jednog dana ostane njihovo. Ipak, nikad nismo željeli da rečenicom “Sve smo ovo gradili za vas” osjete pritisak očekivanja, koji im mi roditelji često postavimo kao ogroman teret. Dok i sama istražujem nove generacije kojim pripadaju moja djeca, sve češće vidim u drugim porodičnim kompanijama da nasljednici ne žele preuzeti porodični posao, i to ne zato što su nasljednici “nezahvalni” ili nezainteresovani, već zato što oni ne vide sebe u ulozi u kojoj su odrasli gledajući svoje roditelje – kažu to i stručnjaci u polju porodične sukcesije.
Odrasli su gledajući nas roditelje kako radimo po 12 sati dnevno, gasimo požare, nemamo slobodne vikende, vremena za igru sa njima, i to im nije izgledalo kao život i posao koji su privlačni, već kao zamka koju po svaku cijenu žele izbjeći. Ne žele nove generacije ni samo “instrukcije” o tome kako nešto voditi, žele volan u svoje ruke, smisao svog angažmana u porodičnom biznisu, ne kao osobe koje samo “čekaju red”, već kao ravnopravni sagovornici u viziji i budućnosti kompanije. I žele da imaju izbor, da budu vlasnici ili da mogu da izaberu drugačiji put. To su nove generacije, otvorene da slušaju sebe, a ne nužno izaberu ono što im drugi nameću. Jako sam ponosna na činjenicu što imam čak troje njih koji to mogu, i želim to vidjeti da su izabrali. Koji god put sve dok nisu izgubili sebe.
Šta je najteže, a šta najljepše u radu sa mamom odnosno sa kćerkom?
DINKA: To što imamo iskustvo dvije potpuno različite generacije, koje otvorenih karata sjednu za sto i upiju jedna od druge najbolje od najboljeg.
ALMA: Ne kažu džaba “treba učiti na tuđim greškama” – e pa generacija X i milenijalci ih imaju napretek za nas Gen Z.
Šta je vama, Dinka, bila najveća motivacija da uđete u poduzetništvo, i šta želite da vaša kćerka naslijedi od toga?
DINKA: Želja da budem uključena u sve aspekte svog života i onoga što će ga obilježiti. Voljela bih da Alma, i sve žene njene generacije, naslijedi: jaku volju, ambiciju, da zadrži empatiju i ljudskost, da zna da se bori i izbori za sebe i svoje prioritete, i da najprije zna dobro da posloži svoje prioritete koje bira sama, a ne nameće neko drugi.
Koja je najveća emotivna vrijednost rada u porodičnoj firmi?
ALMA: Najveća emotivna vrijednost rada u porodičnoj firmi je to što svaki uspjeh ima drugačiju težinu i drugo značenje. Kada radimo zajedno, ne gradimo samo biznis – gradimo nas. Svaki rezultat, svaki napredak i svaka pređena prepreka nosi sa sobom osjećaj da to radimo za svoju porodicu i porodice svih naših uposlenika koji postaju dijelom porodice, za generacije prije nas i za one koje dolaze poslije nas. Tu je i osjećaj sigurnosti koji ne može pružiti nijedan drugi posao: znati da radiš s nekim ko te razumije, kome vjeruješ i ko ti želi dobro više nego iko na svijetu. Sve je iskrenije, dublje i više lično. To je najveća vrijednost – posao koji je ujedno i ljubav, i nasljeđe, i zajednička priča.
Šta bi željela jednog dana prenijeti možda svojoj djeci?
ALMA: Voljela bih da i moja djeca jednog dana odrastaju ovako bliska sa roditeljima i braćom ili sestrama. Od svega što su mi roditelji omogućili, upravo su moja braća i taj naš odnos koji svi imamo jedni s drugima najvrjedniji dar na kraju dana. To je nešto što ne možeš kupiti, niti naučiti iz knjige – to se gradi ljubavlju, prisustvom i zajedničkim odrastanjem.
Kada bi vas pitali da opišete drugačiju, ali savršeno kompatibilnu žensku snagu, šta biste rekle?
DINKA I ALMA: Da ženska snaga nikada nije jednolična – ona je mozaik različitih energija koje se savršeno uklapaju. Jedna od nas je smirenija, racionalnija, strpljivija; druga je brža, emotivnija, intuitivnija, i ima dana kada je to unakrsno, jer nijedna ženska energija nije linearna, već se kreće poput talasa. I upravo u toj različitosti leži naša najveća snaga. Ženska snaga može biti i tiha i glasna, i nježna i čvrsta, i odlučna i empatična – i nijedna verzija nije manje vrijedna. Kad se te energije spoje, nastaje balans koji savršeno funkcioniše sve dok smo spremni na kompromis, tačnije – razumjeti sve naše međusobne mane.
Koja rečenica ili situacija najbolje opisuje vašu povezanost?
DINKA I ALMA: To da se razumijemo i bez riječi. Nekad je dovoljan jedan pogled da znamo šta druga misli, šta joj treba ili kako se osjeća. To je ona povezanost koja se ne uči – ona se jednostavno živi i njeguje prisustvom i razumijevanjem, čak i kad obje strane u nečemu pogriješe ili se ne slože.
Šta je najljepše što ste jedna od druge naučile, nevezano za posao?
ALMA: Mama me naučila da se ne plašim života i da vjerujem sebi, a ja sam nju naučila da ponekad uspori, da se nasmije i da uživa u malim stvarima. To je najljepša razmjena koje se nijedna od nas ne bi odrekla.
