Napisala Dženita Vilajet Avdičević
Na površini, to je romantična komedija: dvoje mladih, neočekivana trudnoća, sudar različitih porodica i svadba koja postaje pozornica za sve ono što se godinama prešućuje. Ali ispod te vedrine, film nosi slojeve: o mentalitetu, o sujetama, o klasnim razlikama, o nacionalnim etiketama koje često nosimo kao teret.
Hrvatski redatelj Igor Šeregi jasno je definirao ambiciju filma: “Cilj nam je bio da vratimo ljude u kino. Svadba je idealan motiv za film – na jednom mjestu imate različite karaktere, nacionalnosti i generacije.”
Fascinantne brojke
Ovaj film je srušio sve rekorde u kinima: u Hrvatskoj je to najgledaniji film svih vremena, u regiji je u kinima imao više od dva miliona gledatelja te postao najveći regionalni filmski događaj
Ali fenomen se ne krije samo u statistikama. On je u reakciji publike. U smijehu koji je istovremeno i rasterećenje. Film se ne boji stereotipa. Naprotiv – izlaže ih svjetlu reflektora. I upravo tu dolazi do izražaja i stav glumačke ekipe. Govoreći o toj temi, Anđelka Stević Žugić naglasila je koliko je važno da film ne bježi od propitivanja društvenih klišea: “Jako je važno da im se smijemo u lice i da se, aman, jednom zauvijek ostavimo svih tih gluposti kao što su nacionalizam, razlike, podjele i tome slično”, kaže nam beogradska glumica.
Mjera ljudskosti
Upravo u tom stavu leži možda i najvažnija dimenzija Svadbe. Humor ovdje nije samo zabava, on je sredstvo razgradnje. Smijeh postaje način da se razlike relativiziraju, da se prenapuhane podjele svedu na mjeru ljudskosti.
Jer svi znamo kako izgleda svadba. Svi dođemo s predrasudama, sa svojim stavovima. A onda sve to postane manje važno.
I Šeregi je to sažeo jednostavno: “Svi dođemo na svadbu, pomalo nam je neugodno, skeptični smo, pa se popije, zapleše, pojede… Ta konstrukcija svadbe bila je najplodnija da se okupe glumci iz različitih država i dobnih skupina.”
U toj konstrukciji krije se i simbolika da je svadba posljednji balkanski ritual u kojem još vjerujemo u sretan kraj. U kojem se, makar na jednu noć, brišu granice između generacija, klasa i nacija. Kad izađete iz kina, ostane toplina. I ono pitanje koje publika gotovo instinktivno postavlja: “Kad će nastavak?”
Jer Svadba nije samo film. Ona je podsjetnik da se, uprkos svemu, još uvijek razumijemo, bez prevoda.
