Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Odavno nečiji dolazak u bh. prijestolnicu nije izazvao veću euforiju kao onaj holandske TV kulinarske zvijezde Rudolpha van Veena. Svjetski poznati majstor slastičarstva, kojeg gledamo na TV mreži 24Kitchen, stigao je u Sarajevo zahvaljujući vlasnicima Mrvice, koji su željeli da baš s njim tog 1. oktobra 2016. proslave otvaranje svoje druge cafe-pekare, ovaj put u Jelićevoj ulici, nazvane Mrvica Old Town. Dogovor o Rudolphovom dolasku tekao je vrlo lako i jednostavno, a vlasnica Mrvice Dina Ramić-Husomanović zamalo je ostala bez teksta kada ju je slavni chef osobno nazvao telefonom. Svoju susretljivost i šarm pokazao je i po dolasku u Sarajevo, 30. septembra, kada su njega i menadžera Jana Dekkera domaćini odveli na večeru u restoran Nanina kuhinja. Sutradan, povodom otvaranja Mrvice, odlično raspoloženi i uvijek nasmijani Rudolph napravio je pravi šou ispred Katedrale, a procjene osiguranja govore da je u jednom trenutku bilo okupljeno oko 5.000 ljudi. Svi su se tiskali želeći doći do slavnog gosta, a odlučnost da se fotografiše s Rudolphom jednu je Sarajku natjerala da ugrize bodigarda! Srećom, bez težih ozljeda.
Drugog dana njegovog boravka u Sarajevu, supruga holandskog ambasadora u BiH Jurrianna Kraaka, Marjet Kraak, zajedno je s domaćinima Mrvice priredila brunch za pripadnice diplomatskog kora. Ovom ekskluzivnom događaju prisustvovala je i ekipa Gracije te iskoristila priliku da, osim intervjua, od Rudolpha dobije i posebnu slasticu povodom našeg 300. broja.
Rođen u Belgiji 26. januara 1967., Rudolph van Veen ostvario je svoj dječački san završivši kulinarsku školu u Bredi kao najbolji u klasi, specijalizirao se za slastičarske proizvode i u 27. godini postao SVH Master, što je najviša titula koju jedan Holanđanin može dobiti. Već dugi niz godina jedan je od najpopularnijih TV kuhara, a globalnu slavu donijele su mu emisije na programu kanala 24Kitchen. A u Rudolphovim slasticama najviše uživaju njegova dugogodišnja životna partnerica Simone, s kojom je prije četiri godine dobio sina Ralpha, te 21-godišnja kćer Doris iz njegovog prvog braka.
Kako ste se osjećali pred hiljadama Sarajlija koji su došli da vide vaš šou ispred Katedrale?
– Vidjeti sva ta lica i osjetiti svu tu energiju bilo je nevjerovatno. Osjećao sam se fantastično, ne samo zbog broja ljudi – i jedan jedini čovjek može ti prenijeti tu energiju. Uvijek razmišljam o krajnjem rezultatu. Razmišljam o vašoj sestri Melihi, koju ste mi spomenuli i koja gleda moje emisije, o tome kako ona i njoj slični ugase TV nakon što su odgledali kako ja nešto spremam, odu u kuhinju i kažu: E, sad počnimo! To je svrha onoga što radim. A kad ljudi imaju iskustva s receptima, i dobro se zabavljaju, niko neće biti povrijeđen čak i ako nešto krene po zlu. To nije nauka, ne traži vam se savršenstvo, to je proces kuhanja, a spremljenim jelima pokazujete koliko vam je stalo do porodice i prijatelja.
To mora da je ljubav?
– Da! To je manifestacija ljubavi.
Niste imali baš puno vremena za razgledanje grada, ali od onog što ste obišli, šta vam se najviše svidjelo?
– Kad smo došli, bilo je deset navečer. Naši domaćini su nas odveli u prekrasni porodični restoran, gdje smo imali kasnu večeru u jedan sat iza ponoći, ali nije se činilo kao da je prekasno. Bilo je puno hrane. Jeo sam klepe, to su oni trokutići od tjestenine u bijelom sosu, zar ne? Pa mljeveno meso s rižom, zamotano u lišće vinove loze, kako se ono zove?
Japrak.
– Da! Japrak! Još moram vježbati da zapamtim imena, hahaha! Znam šta sam jeo, ali ne znam kako se zove. Mnogo mi se dopalo, pa još mekani hljeb koji umačeš u sos, ma odlično!
Zašto ste odlučili postati kuhar? Ko vas je inspirirao?
– Moja mama u samom početku, kad sam bio dječak, a onda i tata, koji je bio moreplovac, plovio je na jednoj američkoj liniji. Od njega sam naslijedio avanturistički duh, koji se može primijeniti i u kulinarstvu, a taj duh podrazumijeva i otvorenost prema drugim kulturama. Kad sam bio mlad, rekao mi je: “Gledaj na sve otvorenog srca, ne budi prebrz u osuđivanju drugačijeg.” I zato ja volim nove okuse. Sjećam se, kad su brokule, žute paprike i žuti kivi bili povrće i voće koje se tek pojavilo u Holandiji, tata je odmah rekao: “Molim vas, ovo moramo odmah kupiti i probati!” Mama mi je bila kuharica i domaćica stare škole, tradicionalnog stila, i svi naši prijatelji su uvijek bili dobrodošli na večeri. Znate kako ono ide: kad se djeca igraju kod nekog djeteta kući, kad dođe vrijeme za večeru svi se razilaze da bi išli doma jesti, ali kod nas je mama toj djeci uvijek govorila da nazovu roditelje i pitaju mogu li ostati kod nas na večeri.
I, jeste li pomagali mami oko pripreme hrane?
– Jesam, sa nekim malim stvarima, a onda sam jednog dana, još sam bio osnovac, pitao postoji li škola u kojoj mogu učiti o kuhanju. Roditelji su mi rekli: “Ima sigurno, raspitat ćemo se.” I upisao sam kulinarsku školu sa 11 godina, a sa 12 počeo ići na časove.
Je li postojao plan B ako ne uspijete kao kuhar?
– Ne! Uvijek i samo kuhanje. Zapravo, u početku sam malo dvojio: počeo sam kao kuhar, da postanem chef, ali sam na tom putu otkrio pekarske proizvode i slastice, koje smatram hranom kojom se nešto slavi. Kuhanje je nešto što radite svaki dan – morate jesti svaki dan, i to što je zdravije moguće, ali ne biste smjeli jesti kolače svaki dan ili čak i pola kolača, hahaha…
E, zato se pitam kako je moguće spremati tako ukusne slastice i ne udebljati se nimalo?!
– Hahaha! Evo kako: ako ste muzičar, svirate u nekom bendu, a drugi ljudi plešu na vašu muziku i uživaju u tome. E, tako i ja spremam slastice da bi drugi uživali. Čini mi zadovoljstvo da ugađam drugima. Radost stvaranja nekog jela i njegovo dijeljenje s drugima je najveće zadovoljstvo i to mi je zabavno raditi. I da: volim ja jesti te slastice, ali ne velike porcije. Mogao bih jesti puno više, ali postavio sam granice, jedem razumno i odgovorno. Volio bih doživjeti stotu godinu ako je moguće, a to putovanje je najbolje započeti tako što ćeš paziti šta jedeš.
Šta kuhate svojoj djeci?
– Povrće je uvijek tačka od koje počinjem, a meso je tu dodatak. Ako napravim filee od pilećih prsa, obično kupim dvoja pileća prsa za nas četvero, da svako dobije po pola porcije. Sa dvije-tri vrste povrća, uz prsa, imate odličan obrok i uživanje u okusima. Moj sin Ralph puni četiri godine 31. oktobra, na Noć vještica! Hahaha…
Hoćete li onda imati posebnu vrstu proslave?
– Pa, zapravo ne. U Holandiji Noć vještica i nema neku posebnu tradiciju. Slavimo rođendan kao i svake godine, bez maski.
Kakav je životni put odabrala vaša kćerka Doris?
– Njoj je sad 21 godina. Radi u TV produkciji, u više različitih kompanija. Kad je aplicirala za posao, niko nije znao šta joj tata radi, željela je sama doći do ugleda u poslu.
Ako sam dobro obaviještena, vi niste više dio medijske kuće 24Kitchen?
– Dobro ste obaviješteni! Od januara ove godine nisam više na 24Kitchen. Čak ni u Holandiji to ne zna puno ljudi!
Odlučili ste pokrenuti vlastiti kulinarski kanal?
– Magija nije u riječi “vlastiti” – to nije stvar koju pokreće ego. Kad smo počeli sa 24Kitchen, zapravo je moj menadžer Jan Dekker pokrenuo tu priču, imali smo misiju da društvo učinimo malo zdravijim i to podižući svijest o zdravijoj hrani. Ništa tu nema strogo ili striktno, već da se na neki lijepi, prijateljski način ljudima skrene pažnja na ono što jedu i kako spremaju. U početku, niko nije vjerovao u ideju 24Kitchen, nije bilo lako. Nakon nekog vremena kontaktirali su nas ljudi iz mreže Fox i pomogli nam da pokrenemo ovaj kanal. Dugujemo im puno za tu podršku, ali, njihova misija je drugačija. Kao kompaniji nije im među prioritetima da društvo učine zdravijim, nisu fokusirani na hranu kao mi, ali to nije ništa loše, samo imamo drugačije vizije. Radili smo zajedno četiri godine i shvatili da se ne mijenja puno stvari i da su programi više orijentirani na zabavu nego na obrazovanje. Imamo različite želje, i šta možeš – ostati tu još deset godina ili ići dalje. Odlučili smo da jednostavno stanemo s tim. Nije bilo nikakvog saopćenja o tome, jer se moja emisija još vrti na 24Kitchen, Rudolphova pekara se emituje svaki dan, u Holandiji kao i u mnogim zemljama. Ali, to više nije novi materijal, već reprize.
I šta sada radite?
– Na novoj, online platformi, koja će se zvati Rudolphova kuhinja i koja će početi s emitiranjem 1. oktobra 2017. Neće to biti slično TV mreži kakva je 24Kitchen; ljudi danas sa sobom imaju telefone i laptope i moći će uvijek i svuda pogledati ono što žele. I dalje ćemo imati emisije o kuhinju, ali sa pristupom zdravijoj ishrani. Najmanje 50 posto mojih recepata bit će zdravije i radit ćemo na receptima za ljude koji imaju netoleranciju na neku hranu, ljude sa zdravstvenim problemima koji imaju poseban režim ishrane, te za one koji imaju problema s težinom. Jednostavno, radit ćemo najbolje što znamo kako bismo bili korisni društvu. Učit ćemo ljude kako da kuhaju, biti fokusirani i na dječiju ishranu… I sve će biti bez reklama, nijedna emisija neće biti komercijalna. Ali zato će oni koji nas žele gledati trebati platiti pretplatu na tu online platformu. Počet ćemo isprva u Holandiji, ali se nadamo da će se program brzo početi prevoditi i na engleski i njemački jezik kako bismo je učinili međunarodno dostupnom. Nadam se da će jednog dana biti dostupna i na bosanskom jeziku!
Ko je, po vama, najbolji kuhar današnjice?
– Ljepota života je u tome da to nikad nije definisano. Uvijek si dobar onoliko koliko je dobro zadnje jelo koje si pripremio. Možeš biti najbolji danas, a sutra počinjati ispočetka guleći krompir u nekoj kuhinji. Ja lično volim američkog kuhara Emerila Lagassea iz New Orleansa, sviđa mi se što se čvrsto drži svojih uvjerenja. Volim i Jamieja Olivera, puno je uradio za Veliku Britaniju. Imali smo priliku raditi zajedno i to je bilo divno. Jamie je iskren i posvećen svojoj misiji.
Je li kod kuće vaša supruga Simone glavna kuharica?
– Nije! Ona kuha pet različitih jela. Recimo, radi odličan fondue sa sirom, pastu od tune i paradajza, i ja ta jela nikad ne spremam jer su njena stvarno odlična i radujem im se. Ali, kući najčešće kuham ja, jer to ne smatram poslom, kao što volim raditi i u bašti. U kuhinji za 30 minuta možeš napraviti svašta.
