Iako bi statistika karijere Jasne Merdan-Kolar bila dovoljna da je upiše među najveća imena svjetskog rukometa – njena životna storija ne treba biti priča o brojevima. Olimpijsko zlato i srebro, svjetska bronza, titula najbolje rukometašice svijeta i hiljade golova obilježili su njen put. Ali iza tih brojeva je inspirativna osoba: djevojčica iz Mostara koja je, zahvaljujući talentu, radu i ljubavi prema sportu, stigla mnogo dalje nego što je uopšte mogla zamisliti.
Rođena na današnji dan – 19. oktobra 1956. godine, Jasna je odrasla u porodici s četvero djece. I to u vremenu kada vrhunska sportska karijera za djevojčice nikako nije bila ni jednostavan ni podrazumijevan izbor. Rukomet je otkrila gotovo slučajno. Kao trinaestogodišnjakinja počela je odlaziti na treninge s prijateljicom Zdenkom Prskalo, ne sluteći da će upravo taj sport obilježiti njen život i odvesti je na najveće svjetske pozornice.
U mostarskoj Lokomotivi napravila je prve korake i izrasla u jednu od najboljih rukometašica jugoslavenske lige. Šest puta bila je najefikasnija igračica prvenstva, a sportski znalci su odmah shvatili kako Jasna ima rijetku kombinaciju osjećaja za igru, preciznosti, hrabrosti i takmičarskog duha.
Prvi veliki međunarodni uspjesi stigli su s reprezentacijom Jugoslavije. Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. osvojila je srebrnu medalju, a dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj pomogla je reprezentaciji da stigne do bronze, uz 52 postignuta gola, što ju je učinilo najefikasnijom rukometašicom turnira.
Josip Samardžija tadašnji selektor bio je poznat po savjetu koji je često davao svojim igračicama: “Kad ne znate šta ćete sa loptom, a bude kraj napada, dodajte Jasni. Ona će dati gol”.
Na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu Jugoslavija je osvojila zlato, a Jasna je s 48 golova bila najefikasnija igračica olimpijskog rukometnog turnira. U susretu protiv Sjedinjenih Američkih Država postigla je čak 17 golova. Bio je to trenutak u kojem se talent djevojčice iz Mostara pretvorio u dio svjetske sportske historije.
Novi život u Austriji
Iste te olimpijske 1984. preselila se u Austriju, gdje je zaigrala za Hypo Niederösterreich, klub koji je obilježio jednu od najuspješnijih epoha evropskog ženskog rukometa. Dobila je austrijsko državljanstvo i nastavila karijeru u tamošnjoj reprezentaciji , nastupivši na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Za Austriju je, prema podacima tamošnjeg rukometnog saveza, odigrala 163 utakmice i postigla 1.206 golova. S klubom je osvajala domaće i evropske trofeje, a 1990. godine Međunarodna rukometna federacija proglasila ju je najboljom rukometašicom svijeta.
Jasna je gradila karijeru između različitih zemalja, reprezentacija i životnih okolnosti, ostajući vjerna sportu koji joj je otvorio vrata svijeta.
Nakon završetka igračke karijere nastavila je biti vezana za rukomet kroz trenerski rad, a potom je sa suprugom gradila i život izvan sportskih dvorana. Govorila je kasnije o tome koliko joj je sport promijenio život. „Bez sporta, ne bih, vjerovatno, stigla ni do Sarajeva.“ Jasna danas živi sa suprugom u Beču, vodi svoju pizzeriju i daleko je od rukometa.
Njena priča danas pripada i svim djevojčicama koje se nalaze na početku karijere, djevojkama koje se bore za mjesto u timu, ženama koje treniraju uprkos preprekama i onima koje pokušavaju pronaći podršku u sredinama u kojima se njihovi uspjesi još uvijek ne podrazumijevaju.
Ženski sport je danas više nego ikad pitanje vidljivosti, jednakih mogućnosti, finansijske podrške, sigurnih prostora za treniranje i društva koje će djevojčicama jednako ozbiljno pristupati njihovim ambicijama kao što pristupa ambicijama dječaka.
Svaka uspješna sportistkinja pomjera granice onoga što se smatra mogućim, ali nijedna od njih ne bi trebala biti prisiljena da sama nosi teret dokazivanja.
Ako je djevojčica iz grada na Neretvi mogla postati olimpijska pobjednica i najbolja rukometašica svijeta, za sve današnje generacije njezin je uspjeh višestruko inspirativan i važan, a njena karijera ostaje dio sportskog naslijeđa Mostara, Bosne i Hercegovine, nekadašnje Jugoslavije i Austrije.
