Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Privatni album
Una je petogodišnja bijelo-smeđa mješanka koja izgledom najviše podsjeća na korgija, a karakterom je pravi mali introvert. U život Dijane Tepšić, komunikologinje, magistrice rodnih nauka, poduzetnice i kreativne direktorice Play Teama, ušla je sasvim slučajno.
Bio je 7. mart 2021. godine kada je Dijana na vikendici pronašla dvomjesečno štene – malu, pufnastu lopticu koja je izgledala poput pomeranca. Odvela ju je veterinaru, vakcinisala i planirala pronaći joj dom. No, taj je plan trajao samo jednu noć.
Nakon što je ranije izgubila svoju 15-godišnju pudlu Neru, Dijana je bila uvjerena da više nikada neće imati psa. „Ne mogu ponovo prolaziti kroz tu ogromnu tugu“, govorila je sebi. Ali Una je kod nje ostala preko noći – i nikada više nije otišla. „Psi ipak pronađu nas“, kaže Dijana, a ta mala kujica za nju je postala najljepši poklon za 8. mart.
Restart za dušu
Una joj je, kaže, promijenila život. Došla je u trenutku kada Dijana nije bila posebno zadovoljna ni sretna, i, gotovo neprimjetno, počela joj mijenjati svakodnevicu. Naučila ju je da uspori, više uživa u malim ritualima i napravi zdravije granice. „Nas dvije učimo jedna od druge“, kaže, jer je Una introvert, a Dijana ekstrovert.
Prema nepoznatima Una je nepovjerljiva, ali kad nekog upozna i zavoli, prijateljstvo je za cijeli život. Posebno mjesto u njenom psećem svijetu imaju korgi Dobi, mala crno-bijela mješanka Minnie i crni havanezer Tobi. Njihove zajedničke šetnje i igre postale su svojevrsni restart za dušu i psima i njihovim vlasnicima. “Bez obzira na obaveze, umor ili vrijeme, pas vas natjera da izađete iz kuće. A ono što ponekad počne kao obaveza, završi kao nešto što regeneriše i tijelo i glavu.” Upravo je šećući s Unom Dijana upoznala i čitav krug ljudi koje vjerovatno nikada ne bi srela – vlasnike pasa različitih profesija, karaktera i životnih priča.
Una uživa u vožnji automobilom, izletima, igri lopticom i druženju s prijateljima. Ipak, uprkos gomili igračaka koje ima, njena omiljena „igračka“ odavno je – klupko čarapa. Još kao štene voljela je izvlačiti čarape iz ladice, a tu naviku zadržala je i danas. Sada ih najčešće raspari, odnese negdje ili jednostavno sakrije. To je, kaže Dijana, i jedina stvar koju Una „uništava“ po kući.
Kada je Dijana na putu, o Uni brine njena mama. Obožavaju jedna drugu, a Una vrlo dobro zna da je s Dijaninom mamom lakše pregovarati – naročito kada je riječ o hrani. „Tada zna da ne mora jesti pseće granule, jer mama uvijek ponudi nešto ukusnije“, kroz smijeh priča Dijana.
Iz Unine priče Dijana izvlači i širu poruku – način na koji se odnosimo prema životinjama mnogo govori o društvu u kojem živimo. Vjeruje da bi više empatije i odgovornosti prema njima značilo i više empatije među ljudima. Život s kućnim ljubimcem donosi brojne dobrobiti, ali ljubav prema životinji nije samo nježnost i privrženost. Ona podrazumijeva i odgovornost – spremnost da se prilagodimo njenim potrebama i preuzmemo brigu za njen život.
Za Dijanu Una odavno nije samo kućni ljubimac. Postala je sastavni dio svakog njenog dana – i podsjetnik da je život često najljepši upravo u onim malim stvarima koje ne planiramo.
