Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimci AG
Dr. Roberto A Sussman je istraživač i predavač fizike sa Instituta za nuklearnu nauku na Nacionalnom univerzitetu u Meksiku, specijalizirao je teoretsku kozmologiju, ali često objavljuje i radove u drugim područjima astrofizike. Također, osnivač je udruženja Pro-Vapeo Mexico, koje predstavlja meksičke zagovornike nesagorijevajućih nikotinskih produkata. Aktivno se zalaže za prikladnu regulaciju proizvoda smanjenog rizika u Meksiku. Dr. Sussman upravlja i nadzire napore na širenju naučnih informacija o ovim proizvodima, te savjetuje potrošače kako se suprotstaviti dezinformacijama i predrasudama o njima, koje su rasprostranjene u cijeloj Latinskoj Americi. Ove godine bio je jedan od govornika na Globalnom forumu o nikotinu, održanom online, pod radnim naslovom “Nauka, etika i ljudska prava”, te sa učesnicima podijelio vrijedne informacije o proizvodima smanjenog rizika, ističući naučni temelj svojih argumenata. Za Graciju je dr. Sussman govorio o nauci danas i kako se njezin kredibilitet nastoji poništiti kad to nečijim interesima ne odgovara.
Osim kobnih posljedica koje neutemeljene naučne tvrdnje mogu imati po društvo, šta najviše zabrinjava naučnike kad je u pitanju utjecaj takvih tvrdnji?
– Najveća briga je gubitak povjerenja javnosti, posebno onih koji oblikuju javno mnijenje, donosilaca odluka, te političara. Veliki dio društva očekuje da nauka bude stopostotno objektivna, neutralna i nepogrešiva. „Naučni eksperti“ se doživljavaju kao neupitni izvor mudrosti i istine, ali problem je što postoje naučnici angažirani na promociji “junk science”. Oni su vrlo vješti u manipulaciji upravo takvih očekivanja od nauke. Mogu biti uspješni, nekad privremeno, ali i duži vremenski period, ako imaju dovoljno medijskog prostora, podršku političke moći i/ili finansijskih izvora. Sektor javnog zdravstva je posebno sklon zloupotrebi nauke kako bi opravdao autoritarnu manipulaciju, te se često kao objašnjenje uzimaju utilitarni argumenti poput: “namećem vam nešto za vaše dobro”. Primjer junk nauke je otpor mnogih eksperata za javno zdravlje prema nesagorijevajućim nikotinskim proizvodima: protive se smanjenju štete i pružaju “tehničko” opravdanje koje je neutemeljeno usmjereno protiv legalne supstance.
Upravo su duhanski proizvodi smanjenog rizika otkad su se pojavili, otvorili jedan novi dijalog.
– U temama o nikotinu i duhanu postoji unaprijed definirani zaključak koji onda nastoji naći i objaviti rezultate koji podržavaju ovaj zaključak, čime se automatski odbacuju suprotni ili nijansirani kontraargumenti. To se dešava jer je rezultate naručila neka institucija ili su do njih došli neki naučnici iz neznanja, nekompetencije, ideološkog uvjerenja… Otkad duhanski produkti smanjenog rizika (THR) zamjenjuju cigarete, instinktivna, konzervativna reakcija je da treba biti protiv njih. Jer radi se o novoj tehnologiji supstitucije, koja je poremetila duhansku i farmaceutsku industriju, kao i ideologiju, obrasce rada i profesionalne navike globalne birokratije poznate kao “kontrola duhana”, koja donosi poslove ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i samouvjerenost političarima i regulatorima.
Šta znamo o toj globalnoj birokratiji koju nazivate “kontrola duhana”?
– Kontrola duhana se bavi pušenjem kao zdravstvenim problemom kroz Okvirnu konvenciju o kontroli duhana (FTCT), jedini svjetski dokument o javnom zdravlju koji je potpisalo i ratificiralo više od 180 zemalja 2005. godine. Jedan od ciljeva ove konvencije je spriječiti da se duhanska industrija miješa u napore na suzbijanju i rješavanju štete po zdravlje nastale pušenjem cigareta. Međutim, konvencija je začeta kad THR proizvodi još nisu bili poznati (snus – duhanski proizvod koji nikotin ekstraktuje preko desni), ili nisu bili izumljeni (e-cigarete i proizvodi koji zagrijavaju, a ne sagorijevaju duhan). Stoga je pozivanje na pridržavanje (koje je postalo kvazifanatično) odredbi konvencije, kako bi se odbacili napori duhanske industrije na proizvodnji i promociji ovih proizvoda, postalo zaštitnim znakovima McCarthizma, nepopustljivosti i konzervativizma kontrole duhana. Oni koji su pogođeni ovim stavovima i politikama su potrošači kojima se uskraćuju informacije ili pristup proizvodima koji uvelike mogu poboljšati njihovo zdravlje.
Kako pojednostaviti jezik nauke a ne oštetiti naučni kredibilitet?
– Nauka barata s kompleksnim setom podataka i teorija. Shvatanje i rad na naučnim problemima zahtijevaju godine treninga. Nije lako ni trivijalno objasniti naučne metode, rezultate i pretpostavke jer one rijetko nude jednostavan, binarni odgovor. Objašnjavati nauku nenaučnicima ili naučnicima drugih disciplina (što je zadatak širenja nauke) zahtijeva poseban trening. Kompetentan naučnik nije (nužno) kompetentan i u širenju naučnih znanja.
Šta je ključno?
– Ključna stvar u objašnjavanju nauke jeste da je pojednostavite bez trivijalizacije. Drugim riječima, izostavljajući tehničke detalje i koncentrirajući se na koncepte i eksperimentalne rezultate, ali istodobno i pažljivo i kompetentno objasniti minimum potrebne naučne doze sastojaka. Naravno, postoje ograničenja u tome koliko nauka može biti dostupna svima. Moramo prihvatiti činjenicu da ona nikad neće biti dostupna svakoj osobi. Postoje apstraktni koncepti čije objašnjenje nije moguće i neće ga razumjeti svi, baš kao što će uvijek biti ljudi nesposobni da igraju nogomet, plešu ili pjevaju bez obzira na uložen trud u podučavanju i osposobljavanju za te aktivnosti.
Najteže borbe se vode protiv neopipljivih stvari, a često je ljudsko mišljenje u kamen uklesano. Kako pristupiti ljudima a da oni ne odbace vaše argumente u startu?
– Prvo i najvažnije, imperativ je da se možete obratiti svima, bez da se za to morate izvinjavati, pa čak i ljudima sa fiksnim idejama. Ljudi ovog tipa imaju pravo da se ne slažu s idejom, ali moraju prihvatiti naše pravo da im iznesemo argumente a da za to ne budemo okrivljeni. Nekada se, ako je potrebno, moraju poduzeti pravne radnje za zaštitu slobode izražavanja. Međutim, važno je naglasiti da ne treba pretjerano insistirati i prenaglašavati svoje stavove ljudima, tim više ako im se obraćate sa pozicije autoriteta (“… hej, ja sam stručnjak…”). Iznenađujuće, većina ljudi se zna predomisliti o nekim intelektualnim temama, ali je poželjno da to urade po slobodnoj volji i po vlastitim uslovima.
