Kada smo ih krajem 2023. stavili na naslovnicu Gracije, Ismail Barlov i Ismail Zulfić bili su dječaci od trinaest godina. Pisali smo tada o dvojici „najuspješnijih dečkića“ iz Plivačkog kluba „Spid“, o njihovim medaljama, rekordima, putovanjima i nevjerovatnoj sposobnosti da, uprkos svemu, neprestano pomjeraju granice. Ali možda još više od sportskih rezultata privukla nas je njihova priča o prijateljstvu.
Sjećam se kako je naša Kristina Ljevak Bajramović, kako samo ona to zna, napisala: „Ne postoje dubine, postoji samo snaga volje, disciplina, posvećenost i povjerenje onih, tj. onog koji ih vodi.“ gracija.ba
Ta mi rečenica danas zvuči kao da je bila napisana za ovaj trenutak. Dvojica Ismaila ponovo su najjača. Samo što više nisu dječaci koji tek obećavaju velike stvari. Oni rade velike, sjajne stvari.
Na Evropskom seniorskom prvenstvu u paraplivanju u turskom Kocaeliju, Ismail Barlov i Ismail Zulfić osvojili su bronzane medalje, postavili nove lične i državne rekorde i ispunili A norme za Paraolimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine.
Barlov, aktuelni paraolimpijski viceprvak, do bronze je stigao u disciplini 150 metara mješovito, klasa SM3. Isplivao je 3:19.45, dovoljno za medalju, ali i za novi lični i državni rekord te A normu za Los Angeles.
Na evropsko postolje stao je i drugi Ismail. Zulfić osvojio je bronzu na 50 metara leđno u klasi S5. U kvalifikacijama je imao četvrto vrijeme, a onda je u finalu bio još brži: 36.25 sekundi. I za njega je to novi lični i državni rekord, kao i rezultat vrijedan A norme za Los Angeles 2028.
Za Zulfića je medalja posebno važna: ovo je njegova prva medalja na evropskim prvenstvima.
I kada se sve sabere, njih dvojica su u jednom takmičarskom danu Bosni i Hercegovini donijela:
🥉 dvije evropske bronze
🇧🇦 dva nova državna rekorda
🏊 dvije A norme za Los Angeles 2028.
Odnosno, kako statističari lijepo bilježe: četiri nova rekorda i dvije medalje.
Kad smo ih upoznali 2023., priča nije bila samo o plivanju, bila je to reportaža o Plivačkom klubu „Spid“ i treneru Amelu Kapi, čovjeku koji je, kako smo tada napisali, „stvorio male šampione“, ali i o okruženju u kojem djeca s različitim mogućnostima dobijaju priliku da pokažu šta mogu. Kapo je još tada govorio da radi bez naknade i da vjeruje u jednostavnu filozofiju: „Tvoje je samo ono što daš.“
A dvojica Ismaila su već tad imali rezultate koji su izgledali nevjerovatno za njihove godine.
Zulfić je u Lignanu stigao do historijskog A finala u disciplini 50 metara delfin i osvojio juniorsku bronzu. Barlov je u Limogesu osvojio seniorsko srebro na 50 metara prsno i sa samo 12 godina ostvario rezultat vrijedan A norme za Pariz 2024. Na Svjetskom prvenstvu u Manchesteru Barlov je zauzeo peto mjesto u finalu na 50 metara prsno i sedmo na 150 metara mješovito, dok je Zulfić bio deveti na 50 metara delfin. U Svjetskoj seriji u Egiptu Barlov je osvojio dva zlata i srebro, a Zulfić dva srebra i bronzu.
I opet Kristina: napisala je kako je njihova voda dovoljna za gašenje besmisla svakodnevice i da se povremeno pretvara u vjetar za jedra neodustajanja. Danas taj vjetar puše još jače.
Pariz 2024. bio je veliki cilj dječaka o kojima smo pisali. Danas je pred njima Los Angeles 2028. I ono što posebno raduje jeste da su norme za te Igre već ostvarene. Dvojica dječaka postali su ozbiljni seniorski evropski takmičari.
Barlov je već paraolimpijski viceprvak. Zulfić sada ima prvu evropsku medalju. A obojica su u Kocaeliju pokazala da su njihovi uspjesi priča ne o jednom talentiranom naraštaju, već storijao kontinuitetu. O tome šta se događa kada se talenat susretne s disciplinom. Ne postoje dubine. Postoji samo snaga volje. Bravo, Ismail! Bravo, Ismail!
Pročitajte našu priču iz 2023: „Ismail Zulfić i Ismail Barlov: Dva plivača najjača“
