NaslovnicaINTERVJUEDIN ZUBČEVIĆ: Nema razloga za optimizam, ali ima razloga za nadu

EDIN ZUBČEVIĆ: Nema razloga za optimizam, ali ima razloga za nadu

Odgovorni urednik portala slobode Nomad Edin Zubčević za Graciju govori o tome zašto je osnovao ovaj online medij, portal koji je namijenjen svima, ali nije za svakog, te kako na ovoj novinarskoj teritoriji mogu objavljivati svi, ali ne i svako, odnosno ne svašta

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Foto Nada Žgank

Nomad promovira ideju društva u kojem svi građani imaju neotuđivo pravo na slobodu (mišljenja, djelovanja, govora, čitanja, pisanja i kretanja). Smrt fašizmu, a narodu šta izabere! Ovo je uvodni dio impresuma koji možete pročitati kad posjetite portal Nomad.ba, čiji je osnivač i odgovorni urednik Edin Zubčević, u uglednim muzičkim krugovima poznatiji kao prvi čovjek Jazz Festa Sarajevo. U dvije i po godine djelovanja portal Nomad.ba je postao nezaobilazna internetska adresa ljudima koji ne žele da se njima manipuliše, koji traže komad zdravog razuma u medijskom prostoru, te onima koji žele vjerovati da je novinarstvo još uvijek dostojanstvena profesija. U razgovoru za Graciju Edin govori o svom novinarskom angažmanu, te kako zbog svog medijskog djelovanja ima opstrukcije ali da se to u ovim okolnostima nažalost, podrazumijeva i očekuje.

Kako i zašto je nastao Nomad?
– Fino. Hahaha. To je jedan od projekata koji je najduže bio na svojevrsnom čekanju. Imali smo potrebu kreirati platform koja će biti grafički čista bez izobilja ničega, šarene laže sadržaja baziranog na recikliranju. Željeli smo napraviti portal začitanje a ne za klikanje. S ciljem da objavljujemo autorske tekstove, nezavisna mišljenja, analize i istraživanja u raznim sferama društvenog života. A osim kritičkih, političkih, tekstova od prvog dana, a to je bilo prije više od dvije i po godine, na nomad.ba objavljujemo i prozne tekstove, poeziju. 
Kako ste se transformirali u novinara/kritičara društvene zbilje?
– Nije bilo kafkijanske transformacije, i nisam se jednog jutra probudio preobražen u novinara. Pišem i objavljujem, više-manje redovno, još od studentskih dana. Novina je da sam se prije nekoliko godina odlučio posvetiti redovno i intenzivno jer angažman u kulturi je mogao biti dovoljan prije deset ili petnaest godina, ali danas više nije. Danas trebamo podići svaki glas protiv stanja u društvu u kojem živimo, protiv moralne i svake druge korupcije. Nisam imao problem imati mišljenje o temi koja me zanima i koja me se tiče, niti problem javno iznijeti stav. U uvjerenju da je iznešeni stav utemeljen i argumetiran.
Kako ste okupljali tim, ko su autori koji pišu za Nomad?
– Prvo smo pozvali Almira Imširevića, i još dvoje-troje, i onda još nekoliko saradnika iz Hrvatske, Slovenije… Ubrzo su nam se počeli javljati i slati tekstove autori samoinicijativno. Almir je preporučio i pozvao nekoliko saradnika, drugi su pozivali druge i tako smo došli da skoro dvadeset redovnih saradnika, i još toliko vanrednih, odnosno povremenih. Radi se o ambiciozno zamišljenom medijskom projektu. Između ostalog, imali smo različite jednogodišnje rubrike kao naprimjer Ko to tamo peva – za poeziju na našim jezicima, koju je uređivao Darko Cvijetić, uskoro završavamo i prvi ciklus RegionElle koji uređuje Ferida Duraković, a ilustrira Adrijana Vidić. Ta rubrika je posvećena regionalnim spisateljicama. Sad se sve čini kao voda, sve samo nalazi svoj put. Portal slobode NOMAD je namijenjen svima ali nije za svakog, tako isto mogu objavljivati svi ali ne i svako, odnosno ne svašta. Vjerujemo kao redakcija da je manje više.

“Ako će 2021. biti gora, bolje nam je da 2020. vječno traje. A mogla bi biti gora. Ako bih se morao kladiti, kladio bih se da će biti gora, ali bih se nadao da ću izgubiti opkladu”

Kako zamišljate ljude koji vole i čitaju vaše tekstove?
– Ne moram ih zamišljati, neke sam upoznao, mnogi se javljaju. I to se dešava od prvog dana.
Koliko često dobijate reakcije i kakve?
– Često, uglavnom veoma pozitivne, a rjeđe negativne. Ne radi se zapravo o negativnim reakcijama već o napadima baziranim na ničemu konkretnom osim nedostatku protuargumenata.
Koga ljutite svojim tekstovima i da li imate neke pritiske od onih koje “prozivate”?
– Pišem bez namjere da ljutim ikoga. Činjenica da o nekome govorim, ne samo ja već i mnogi drugi, govori o našim razlozima za ljutnju a neo eventualnoj ljutnji onoga o kome govorimo. Naprimjer, ako je političar korumpiran i ako je to bjelodano onda se građani imaju pravo ljutiti, nikako korumpirani političar jer je to njegov izbor, kao što je naše građansko pravo, kao i novinarska obavezama da o tome govorimo. Živimo u društvu konstantnih i različitih pritisaka, decenijama. Poneki novi pritisak ili podmetanje nije nešto što se ne može podnijeti. 
Imate li opstrukcije u radu, zatvorena vrata, nemogućnost rada zbog Nomada? 
– Imam, ali to nije bitno. To se u ovim okolnostima, nažalost, podrazumijeva i očekuje tako da nije čudo da se dešava.
Kako zadržati dignitet profesije u vremenu pada svih vrijednosti? 
– Pokušati ostati objektivan. Biti profesionalan je dovoljno. Izazovno je kao i život. Stvar je izdržati iskušenja, jer svako novo iskušenje je prilika da budemo bolji i spremniji za naredni izazov. Kao i život i profesija je niz izazova, raskrsnica i odluka. Sve je stvar okolnosti i izbora. Ili pokušaja da se hoda po žici sa ili bez sigurnosne mreže.
Koliko je sve drugačije, pa i vaše djelovanje u doba koronavirusa?
– Sve je drugačije. Svijet je drugačiji, a koliko se svijet zapravo promijenio znat ćemo tek kad se promjena desi, i završi, kad skoro sve prođe.
Kako gledate na činjenicu da otkrivene afere u pandemiji nisu iznjedrile (još) nikakve kazne? Hoće li ih biti?
– Nisu ni afere otkrivene prije pandemije rezultirale sudskim presudama, vrlo često ni tužbama. Kad ih jednog lijepog dana bude, znat ćemo da živimo promjene i da smo krenuli boljim putem, u bolje sutra. Mnogi se problem mogu svesti na problem tužilaštva i sudstva.
Uporedo teku pripreme za Jazz Fest koliko drugačiji, koliko je bilo drugačije pripremati sve?
– Bilo je potpuno drugačije. Planirali smo drugačiji format sa velikim brojem učesnika, a zadesili su nas pandemija i dramatično smanjenje sredstava na nivou kantona, nikad objašnjeno.Kad nam već pandemija i druge nepovoljne okolnosti diktiraju život, odlučili smo otići korak dalje, ponuditi besplatne koncerte publici širom svijeta, napraviti kvalitetno producirane sadržaje koji neće biti samo zanimljivi za gledanje i slušanje već će, nadam se, biti inspirativni i za publiku, kao što su bili i za muzičare. Uspjeli smo održati kvalitet programa dakle i festivala bez umjetničkih kompromisa, a to je najvažnije. Pripremili smo 30minutne koncerte sa tri kontinenta iz pet gradova, iz muzeja, od Pergamona i MoMA-e, do Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu i Muzeja povijesti Jerusalema, uključujući i koncerte iz dva za muziku važna prostora, jedne koncertne dvorane u Amsterdamu i jednog studija u New Yorku. U namjeri da se solidarišemo ne samo sa međunarodnim već i lokalnim muzičarima, osjetili smo dodatnu obavezu omogućiti domaćim muzičarima da pišu i snimaju novu muziku pa je nastao i poseban festivalski program Sevdah na distanci. Program festivala je u cjelosti baziran na premijerama i kvalitetnoj audio i video produkciji na različitim lokacijama od kojih su neke zaista spektakularne. Festival će 19. novembra otvoriti Adis Sirbubalo, klavirskim koncertom u Vijećnici, a potom će uslijediti premijera gremijevcaKayhanaKalhora iz Bimhuisa u Amsterdamu. Nakon toga, u dva dana predstavit ćemo još šest premijera.
Šta imate reći za 2020.? Po čemu ćete je pamtiti?
– Nadam se da ću biti u prilici sjećati se 2020. Ova godina koja traje kao jedan život još nije završila. Nema razloga za optimizam ali ima razloga za nadu.
Kako će se kod nas odvijati situacija i politički i kad je riječ o pandemiji? Sve prognoze su nekako crne…
– Kad jednom prođe opasnost od covida, mi bismo ekonomski mogli imati tešku kliničku sliku. Ipak, prvenstveno će od nas zavisiti u kakvom ćemo društvu živjeti odnosno da li ćemo prihvatiti neprihvatljivo stanje ili ćemo učiniti nešto da to promijenimo. Nadam se promjenama nabolje.
Hoće li barem djelimično doći do promjene ravnoteže moći nakon izbora? I da li ste uopšte za njihovo održavanje?
– Sad je kasno za neodržavanje. Iskreno se nadam se promjeni, a u slučaju velike izlaznosti promjenu je realno očekivati, a ne se samo nadati.
Kako zamišljate 2021.? Bolja ili čak i gora od 2020.?
– Ako će biti gora, bolje nam je da 2020. Vječno traje. A mogla bi biti gora. Ako bih se morao kladiti, kladio bih se da će biti gora, ali bih se nadao da ću izgubiti opkladu.

Dizajn plakata Ajna Zlatar

Program Jazz Festa

19. novembar

Adis Sirbubalo (Bosna i Hercegovina)
Vijećnica, Sarajevo
Kayhan Kalhor (Iran)
Bimhuis, Amsterdam

20. novembar

Tijana Vignjević & Belma Alić (Bosna i Hercegovina)
Muzej ratnog djetinjstva, Sarajevo
Mary Halvorson & Miles Okazaki (Sjedinjene Američke Države)
EastSide Sound, New York
Amir ElSaffar (Sjedinjene Američke Države)
MoMA PS1, New York

21. novembar

Nils Wogram & Dejan Terzić (Njemačka)
Muzej Pergamon, Berlin
Mark Eliyahu (Rusija/Izrael)
Muzej povijesti Jerusalema
Zanin Berbić & Adis Sirbubalo (Bosna i Hercegovina)
Muzej ratnog djetinjstva, Sarajevo

Gracija 402, 13.11.2020.

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno