Priredila Elma Tahirović
Kada su u pitanju rasizam i promoviranje različitosti, vidljive promjene u modnoj industriji prilično kasne. Tek sada pojavljuju se u kontekstu mnogo većeg, globalnog pokreta. Od 26. maja naslovima dominira ubistvo 46-godišnjeg Georgea Floyda, koje je raspirilo globalne proteste protiv brutalnosti policije i rasne nejednakosti.
Zajednica koju čine ljudi crne boje kože, Azijati ili pripadnici etničkih manjina, poznata pod kraticom BAME, proživljava bolno iskustvo, a međunarodne organizacije, koje su uglavnom “bijelo obojene”, pred izazovom su da preispitaju svoje temelje i zauvijek se odreknu rasizma. Mnoge kompanije, uključujući i one u modnoj industriji, svoj stav su zauzele putem Instagrama, objavivši #BlackoutTuesday.
Ali brendovi i korisnici nisu ni očekivali da će njihov postupak pokrenuti optužbe kao što su one za licemjerje. Naime, hešteg #BlackoutTuesday predstavljao je pokušaj da se pokrene konverzacija i razumno djelanje, ali su mnogi optuženi za čisto performativne postove, jer su korisnici objavljivali crne kvadrate bez dubljeg upliva u srž problema.
Modna industrija nije bila izuzetak, jer su neke od najvećih modnih kuća objavljivale crne kvadrate, a nisu ni pokušale objaviti na koji način će se obračunati sa rasizmom na duže staze u svojim organizacijama.
Kako bi izbjegli da antirasizam postane prolazni trend, bijelci se moraju osvrnuti na historiju i suočiti se sa ozbiljnim nedostatkom različitosti, ne samo na modnim pistama već i u samim sistemima i radnim sredinama ove industrije. Različitost je bitna, kao i životi uposlenika, koji su ponijeli breme rasne nejednakosti.
Kako dovesti do dugoročnih promjena
A onda su se pojavila dva značajna imena i pokrenula inicijativu: Lindsay Peoples Wagner, 29-godišnja urednica magazina Teen Vogue, i Sandrine Charles, vlasnica kompanije Sandrine Charles Consulting, koje su prije nekoliko sedmica pokrenule The Black In Fashion Council.
Inicijativa je pokrenuta kako bi se osiguralo napredovanje individualaca crne boje kože u modnoj i industriji ljepote. Projekat je opisan kao “kolektivno” nastojanje da se obezbjedi različitost, te da brendovi preuzmu odgovornost zbog njenog nedostatka. “Zamislile smo svijet u kojem crni ljudi u modnom i prostoru za ljepotu mogu biti otvoreni i iskreni, gdje će im se garantirati jednaka prava i gdje će biti cijenjeni”, kazale su Sandrine Charles i Lindsay Peoples Wagner. “Mi radimo onoliko koliko možemo sa svoje strane i želimo ohrabriti sve članove u industriji da odgovore na izazov i dovedu do dugoročnih promjena.”
Organizacija broji preko 400 urednika, stilista, manekena i direktora iz svijeta mode, te ima preko 35 novopostavljenih članova odbora, koji dolaze iz svih sfera modne industrije. Kompanija će raditi uz pomoć digitalne baze podataka tamnoputih talenata, održavajući sastanke sa korporacijama i osnažujući njihovu različitost.
Također, očekuje se da organizacije uzmu učešće u “Quality Index Score”, koji se odnosi na nivo različitosti – ukoliko je nivo nizak, vijeće će izdati preporuke za podizanje nivoa.
“Ono što Black in Fashion Council (BIFC) ima za cilj jeste kolektivna saradnja, te stvaranje utabane staze kako bismo doveli do promjena u modnoj industriji”, kazala je Lindsay Peoples Wagner za časopis Elle. Prema njenim riječima, ova organizacija igra ključnu ulogu u budućnosti mode: “Nemjerljiva vrijednost leži u zajedništvu i ogromnom broju svih nas koji smo zainteresirani da se okupimo i razgovaramo o putevima kojima tako očajno želimo da modna industrija krene naprijed.”
Promjena za koju se zalažu bit će dugoročna: “Naša je namjera da okupimo istomišljenike i ostvarimo dugoročne i produktivne promjene”, kazala je Charles.
Otvaranje vrata za dijalog
Različitost nam daje pristup većem broju talenata, ne samo onih koji odgovaraju ukusima jedne etničke grupacije. A to, kako su studije pokazale, organizacijama donosi više uspjeha i novca. Pa ipak, ispostavilo se da je realiziranje ove ideje u praksi mnogo teže nego što se očekivalo. Uprkos iskrenoj i otvorenoj volji velikih organizacija za implementiranjem produktivne različitosti, mnogi nisu uspjeli osmisliti strategije koje zaista funkcioniraju. Stoga, šta je to što je zaista potrebno da do željenih promjena dođe?
Prvo, potrebno je više odgovornosti. Brendovi se ne mogu osloniti na samoreguliranje. “Preuzimanje odgovornosti trebalo bi urediti na način da se ljude prisili da vide da do promjene mora doći, a pritom ih ne posramljivati”, kazala je Peoples Wagner. “Još uvijek postoji velika nepovezanost u samoj industriji, u smislu poimanja inkluzivnosti, koja bi trebala biti prizma kroz koju se sve posmatra. Odgovornost umjesto isključivosti otvara vrata za dijalog i razumijevanje, te premošćavanje problema.”
Potrebno je pravila promijeniti iz korijena. Kroz BIFC, industrija će biti potaknuta na detaljnije sagledavanje problema. Uspostavom odgovornosti, svi će biti primorani da se angažiraju, ali ne površno. BIFC ima plan, raspored i akcije koje predstavljaju platformu za sigurne promjene. A to će će u konačnici, kako kaže Sandrine Charles, iskorijeniti površnost.
Rasizam utiče na sve nas
Posljednjih godina, modna industrija je optuživana da je neprogresivna, bar kada je riječ o odgovarajućoj prezentaciji. Nedavno se dogodilo nekoliko ozbiljnih skandala. Vjerovatno se mnogi sjećaju pletenine koja podsjeća na crno lice, privjesaka za torbe u obliku Malog crnog Samba, te antiazijskih primjedbi, koje su izazvale zgražavanje. Mnogi od brendova su brzo reagirali i odgovorili na kriticizam, a neki su izložili planove za ozbiljne i sistematične promjene u svojim organizacijama.
Ipak, savez koji su uspostavile Lindsay Peoples Wagner i Sandrine Charles mogao bi putem reformi pokrenuti stvari nabolje širom industrije, sprečavajući slične skandale. “Izuzetno je važno za osobe tamne puti da se drže zajedno, jer rasizam utiče na sve nas, od asistenata do onih na ključnim pozicijama”, kazala je za Elle stilistica Efe Igbinadolor. “Činjenica je da svi trebaju biti uključeni kako bi cijela industrija preuzela odgovornost. Kolektivno djelovanje treba biti standard koji nas povezuje.”
Kako kaže modna poduzetnica Londiwe Ncube, sada zaista možemo govoriti o diskriminaciji i rasizmu, koji su prisutni u svim porama svijeta mode. “Ljudi počinju govoriti o svojim iskustvima, razotkrivajući brendove i dizajnere. Ništa se više ne može vratiti u normalu. Kako bi se ušlo u srž problema, potrebno je da se The Black in Fashion Council zalaže za različitost i kada su u pitanju dizajneri, a ne samo modeli.”
“The Black in Fashion Council daje nam nadu”, kaže Cristopher Tomás Smith, fotograf iz New Yorka. “Pokazalo nam je da ukoliko nam nije dozvoljeno da sjedimo za istim stolom, onda ćemo formirati jedan za sebe.” S time se složila i umjetnička direktorica Barbara Ayozie Fu Safira: “Jedini način da se inicira promjena jeste da institucije napismeno utjelove nevidljive društvene ugovore. Riječ je o uspostavljanju koda koji će se transformirati u jezik, a tada ćete shvatiti da ste doveli do promjene.”
Kako bismo podržali promjene, jasno je da je potrebno mnogo više od riječi. Ali, kako možemo biti sigurni da će odgovornost inspirirati na stvarno djelovanje?
“Modna industrija je u ovom trenutku kao beba, a vijeće The Black In Fashion će u početku zaista morati odraditi ozbiljan posao, i to na svim nivoima sistema, od korporativnog do onog na posljednjoj ljestvici, kako bi osigurali da se tamnoputim kreativcima pruži jednaka prilika za stvaranje”, kazao je Louis Pisano, spisatelj i aktivista iz Milana. “Spreman sam za punu transparentnost i ubijeđen sam da će rukovodioci vijeća izgraditi bolju industriju za sve nas.”
Nevjerovatno je šta je Floydova smrt pokrenula. Dosadašnji rezultati su izuzetni i ohrabrujući, ali niko ne bi smio njima biti zadovoljan. Radujemo se danu kada kampanje za različitost neće biti potrebne, jer će jednaka zastupljenost biti norma. Dug put je pred nama.
