Da se ne lažemo, nisam voljela jesen! Znam šta naslov veli, ali evo da objasnim: čim se nebo zacrni, a prve kapljice počnu udarati o prozor, u meni se probudi nostalgija za ljetom. Za bosim nogama, dugim večerima, laganim haljinama i onim osjećajem da dan nikako ne može završiti. Znaaam da je bilo previše vruće, znam i da ste jedva disali, ali ono sunce, onaj osjećaj obećanja novog svijetlog dana… Priznajte, i vi ga volite! I onda dođe jesen i sa sobom donese smeđu.
Nekako mi je … obična. Boja kaputa, lišća, kafe i cipela koje biraš jer su praktične. Ništa posebno. I počela sam razmišljati… Jedna pametna žena mi je jednom rekla da probam prigrliti ono što me nervira i da to “nešto” upoznam. Dam priliku.
I probala sam: možda zato što je čokoladno smeđa baš ono što mi je trebalo kada je ljeto počelo nestajati. Posegnula sam za motivacijskim porukama: ova boja je topla, duboka, umirujuća. Ne traži pažnju, ali je ima. I što sam je više gledala, postajalo mi je jasnije kako se ljudima uvuče pod kožu.
A posebno mi se sviđa što smeđa nikad nije samo smeđa. Ima tu toliko nijansi i karaktera – od nježnih karamela i toplog cognaca, preko boje lješnjaka i kestena, pa sve do duboke čokolade i gotovo crnog espressa. Svaka ima svoje mjesto pod suncem, čak i onda kada je sunce zaklonjeno oblacima.
Evo, kao malo sam kapitulirala u animozitetu spram ovog godišnjeg doba.
Naučilo me je da uživanje ne mora prestati s ljetom. Samo mijenja oblik.
Umjesto kafe na terasi (o, kako volim taj ritual!), e sad je tu je prva jutarnja kafa uz prozor. Umjesto večernje šetnje u laganoj haljini, oblačim omiljeni džemper i krećem u grad. Kiša više nije razlog da ostanem kod kuće nego dobar izgovor za kaput, šal, toplu kafu i onu malu radost kada pronađem savršenu kombinaciju.
A u svemu tome cipele imaju posebnu ulogu. Samo jedan par može potpuno promijeniti ono što već imate u ormaru. Čokoladno smeđe gležnjače uz jeans i veliki džemper. Loaferice uz široke pantalone i kaput. Elegantne cipele uz jednostavan outfit kojem treba samo jedan detalj da postane poseban.
I polako, polako, smeđa mi više nije bila dosadna. Samo čekala pravi trenutak da pokaže kako je neopravdano izostavljena iz moje palete boja. Možda je smeđa stvarno – nova crna?
Oduvijek sam, zapravo, bila slaba na udobnu obuću. Volim cipele u kojima mogu hodati, žuriti, zastati na kafi, pa opet nastaviti dalje bez razmišljanja o tome koliko me bole noge.
I možda sam tek ove jeseni shvatila da je s ovim godišnjim dobom slično kao i s cipelama – samo je treba prihvatiti kao priliku da usporiš, ugriješ se i uživaš u onome što ti nudi. Jesen je, na neki svoj način, udobno godišnje doba. Mekani džemperi, topli napici, duge šetnje kroz grad, mirnija jutra i osjećaj da nigdje ne moraš žuriti. Samo joj treba dati priliku.
Nisam više pokušavala zaustaviti ljeto morskim bojama, pustila sam ga da dostojanstveno ode, znajući da će se vratiti. Uzela sam lijepo kišobran, navukla svoje omiljene cipele i krenula – u jesen.
Iza svakog mog novog, lakog koraka, čak i kada po ulicama padaju prve jesenske kapljice, stoje divne cipele. Ko zna, možda je upravo to moj novi jesenski ritual.
