Priredila Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević / Spektroom
Australka Ingrid Macdonald je poziciju rezidentne koordinatorice UN-a u BiH preuzela u aprilu 2020., stigavši u Sarajevo jednim od posljednjih letova prije lockdowna. Tokom pandemije, u svom novom domu okružila se životinjama: maltezerkom Maddie, starom oko godinu i po, jednogodišnjom macom Mischief (što bi najviše odgovaralo prevodu Vragolanka) te dvjema zlatnim ribicama neutvrđene starosti, kako u šali kaže naša sugovornica. “Maddie nam je stigla iz Trebinja. Suprug i ja odvezli smo se tamo prošle godine i našli je. Bila je jako maleno štene”, priča Ingrid. U Hercegovinu je otišla planski: željela je psa za svoju šestogodišnju kćerku, da joj bude običnije tokom lockdowna.
Ali, Maddie je bila tek početak. Negdje pred zimu, Ingrid je u naselju u kojem živi pronašla mače na ulici. Maca je dobila ime Mischief i ostala u domu Macdonaldsovih. “Jako je sretna”, kaže Ingrid. “A vesele ribice: jedna je bila rođendanski poklon mojoj kćerki od osobe koja je ponekad čuva, dok joj je drugu poklonila njena najbolja prijateljica.”
Maddie i Mischief se jako dobro slažu. Obožavaju biti u dvorištu, a malena maltezerka ukućanima glasno najavljuje kako je vrijeme za šetnju. “Voli obilaziti naselje i njuškati okolo. I velika je maza. Kad moja kćerka ode u krevet, Maddie odmah stane s igračkom u ustima i insistira da se igra, a ako se ja ne igram s njom, onda počne lajati.”
Igra “mačke i miša”
Maca vragolanka, s druge strane, voli lutati, i ne voli da joj se govori šta da radi. “Veliki problem koji imam s njom jeste to što voli probati i jesti sve što nađe u kuhinji. Moram sve sakriti, inače je već na kuhinjskom pultu. Imamo jednu situaciju igre mačke i miša, gdje je ona više miš, a ja mačka koja je juri. Ali, svuda prati moju kćerku – gdje je jedna, tu je i druga.”
“Životinje vam pružaju mnogo toga pozitivnog. Vrlo su lojalne, smiruju vas i čine da na stvari gledate drugačije. Za djecu su fantastične jer ih između ostalog uče kako da se brinu o drugima, što je jako važno”
Kad su Maddie i Mischief bile manje, vrijeme su stalno provodile u igri, lovile i skakale jedna na drugu. I dalje se igraju, ali ne toliko. Ali, svakako se paze međusobno, naročito kad su u blizini druge mačke ili psi. Obje jednu stvar opsesivno vole: hranu. “Maddie je šefica, ali mačka voli skakati po pultu kako bi pronašla hranu koju ona ne može dosegnuti i onda je slavodobitno gleda s visine. Dakle, tu je malo konkurencije. Jedna stvar na kojoj sam zahvalna jeste da mačka nikada nije bila zainteresirana za ribice, tako da nismo morali brinuti o tome.”
Ingrid nam priča kako je, dok je bila mala, a i kasnije u životu, stalno imala kućne ljubimce: pse, mačke, ribice. “Životinje vam pružaju mnogo toga pozitivnog. Vrlo su lojalne, smiruju vas i čine da na stvari gledate drugačije. Za djecu su fantastične jer ih između ostalog uče kako da se brinu o drugima, što je jako važno. Moja kćerka hrani mačku i psa zato što je to njeno zaduženje, i to je uči odgovornosti. A i malo zato što će je mačka loviti i skakati na nju mijaučući dok ne dobije hranu”, smije se Ingrid.
Ukućani su podijeljeni po ulogama koje zadužuju u svom malom carstvu kućnih ljubimaca. Dok je Mischief uglavnom u blizini Ingridine kćerke, Maddie ipak radije prati nju, a obje se slažu sa svima. “Nisam srela još nikoga kome se Maddie nije svidjela. Ona ima naviku da mnogo laje, ali to je više njezin pozdrav, ne ujeda, i to vide svi čim je upoznaju.”
