Napisala: Dženita Vilajet Avdičević
U jeku nogometne euforije koja je zahvatila Bosnu i Hercegovinu tokom nastupa naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, Sarajevo je na poseban način odalo počast čovjeku koji je godinama bio zaštitno lice Zmajeva.
Jedna od najpoznatijih tramvajskih stanica u glavnom gradu, Baščaršija, privremeno je preimenovana u „Džeko 11“, u čast kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine Edina Džeke.
U danima kada cijela zemlja živi za reprezentaciju i sanja nove uspjehe na svjetskoj smotri fudbala, teško je zamisliti prikladnije ime od onog koje već godinama budi ponos među navijačima.
Jer Edin Džeko nije samo kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine. Za mnoge je mnogo više od toga. Simbol upornosti, odanosti i bezuslovne ljubavi prema domovini.
Njegova životna priča počinje u Sarajevu, gradu u kojem je odrastao tokom najtežih ratnih godina. U vremenu kada su dječiji snovi često bili potisnuti svakodnevnom borbom za sigurnost i opstanak, Džeko je sanjao fudbal. Uprkos svim izazovima koje je donijelo njegovo djetinjstvo, nikada nije zaboravio odakle dolazi. Naprotiv, upravo je to porijeklo nosio kao najveći ponos kroz cijelu svoju karijeru.
Gdje god ga je fudbalski put odveo, Bosnu i Hercegovinu nosio je u srcu. Njegovo ime postalo je poznato širom planete, ali je on uvijek ostajao isti čovjek koji s posebnim emocijama govori o Sarajevu, svojoj zemlji i ljudima iz kojih je potekao.
Tokom godina Džeko je postao sinonim za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. I kada su dolazili veliki uspjesi i kada su stizali teški porazi, ostajao je uz državni tim. Nikada nije tražio izgovore niti okretao leđa reprezentaciji. Nosio je kapitensku traku s ponosom i odgovornošću, svjestan šta ona znači milionima navijača.
Njegova ljubav prema Bosni i Hercegovini nikada se nije ogledala samo u golovima, rekordima i pobjedama. Vidjela se u svakom nastupu, svakom intervjuu i svakom trenutku kada je branio boje svoje zemlje.
A koliko Bosna i Hercegovina voli njega, teško je opisati riječima. Generacije navijača odrasle su uz njegove golove, slavile njegove uspjehe i dijelile s njim teške trenutke. Za mnoge dječake koji danas trče za loptom na igralištima širom zemlje, upravo je Džeko dokaz da se predanim radom, talentom i vjerom u sebe može stići do samog vrha svjetskog fudbala.
Zato privremeno preimenovanje stanice Baščaršija u „Džeko 11“ nije samo zanimljiv detalj u danima svjetske fudbalske euforije. To je simbol zahvalnosti čovjeku koji je godinama predstavljao svoju zemlju na najvećoj sceni i koji nikada nije prestao vjerovati u nju.
