Po čemu pamtite prvi susret s njom?
– Taj prvi susret je i odlučio o našoj priči.
Kako smo njena sestra i ja bili prijatelji, došao sam da upoznam njene roditelje, bili smo raja… Dolaskom u njenu kuću, Sejda je bila tamo. Svidjela mi se, vidio sam da je lijepo odgojena. Budućoj svastici rekao sam da nešto učini. I desio se sastanak…
To je bila sudbina: da nisam otišao kod prijateljice, ne bih je ni vidio, jer Sejda nije hodala po kafanama. Moja svastika je radila u kuhinji restorana u kojem sam pjevao. Konobari, kuhari, svi smo bili ekipa.
Kako se Sejda svih ovih godina nosila s Vašom slavom?
– Njoj je drago zbog mene, ali ona je normalna žena. Ima tu moju crtu. Omiljena je u mahali – mi smo na Ciglanama napravili mahalu. Htio sam kuću, ali ona neće, želi samo tu gdje je njen komšiluk. Zahvaljujući njoj i jednoj ekipi, svaku noć je sjedeljka na platou gdje stanujemo. Tu je posebna atmosfera. Sada ne razmišljam da pravim kuću negdje van grada, iako bih volio tamo živjeti, jer je bolji zrak i sve ostalo.
Sejda će biti sahranjena na Barama, pored svog Halida.
