Napisala: Dženita Vilajet Avdičević
Postoji nešto u prvom snijegu što nas uvijek vrati nekoliko koraka unazad — ne samo u kalendaru, nego i u vlastitom životu. Kao da pahulje nose malu dozu zaboravljenog mira, starinsku tišinu koja se više gotovo nigdje ne može pronaći. Samo kada snijeg prekrije Sarajevo, grad izgleda kao da je nakratko zastao da se prisjeti ko je bio, a i mi s njim.
Današnji snjegovi padaju tiše, ali odzvanjaju jače. Podsjećaju na zime kada su dječije kape bile šarene, a obrazi crveni; kada su dvorišta bila puna tragova naših malih čizama i kada smo, bez mobilnih telefona i alarma, znali da je vrijeme za kući tek kad se lampioni upale.
Snijeg je tada bio početak avanture, a ne komplikacija u saobraćaju. Radovali smo mu se kao prazniku, a grudve su bile najiskreniji oblik prijateljskog nadmetanja.
Sjećamo se i onih vremena kada su komšije jedni drugima čistile prilaze — ne zato što moraju, nego zato što se tako radi. Kada se na haustorima dijelio ključ od podruma, kada je brašno išlo „na pozajmicu“ bez kalkulatora i papira, i kada smo jedni drugima vjerovali više nego što danas vjerujemo vlastitim rokovnicima.
Snijeg je sve spajao. Djeca su pravila staze jedna prema drugima, a odrasli su vodili duže razgovore jer se u zimskim noćima uvijek nekako sporije žurilo.
Sarajevo je oduvijek imalo posebnu ljepotu pod snijegom. Kao da postane mekše, mirnije, gotovo nježno. I danas, kada pahulje prekriju gradske krovove, u nama se probudi ista ona dječija radoznalost — makar na kratko. Otvorimo prozor, udahnemo hladan zrak i shvatimo da nas jednostavne stvari i dalje znaju dirnuti.
Možda je to tajna snijega. On ne donosi samo zimu, nego i sjećanja — ona mala, skrivena, koja su živjela ispod slojeva rutine. Podsjeti nas da smo nekada bili neopterećeni, da smo se znali radovati bez razloga, da su dani imali više topline čak i kad je bilo minus deset.
I zato, svaki put kada snijeg padne, Sarajevo se na trenutak vrati u dobra stara vremena. A s njim i mi. Možda smo odrasli, možda imamo više briga nego ikad, ali snijeg nas podsjeti da su najljepše uspomene nastale u trenucima kad ništa nismo imali osim jedni drugih — i pahulja koje tiho padaju.
