Kada sam, poslije nesretnih devedesetih, razmišljao kako obnoviti Oktobarska poetska drugovanja, književnu manifestaciju posvećenu književnosti za djecu, koja je od 1972. do 1991. u 19 godina postojanja okupila gotovo sva značajnija književna imena tadašnje Jugoslavije, najteže mi je bilo smisliti način kako, u ona nova poslijeratna smutna vremena kad smo se i u nametnutom miru gledali nepovjerljivo, preko nevidljivih, a tako stvarnih, zidova, kako dakle, odobrovoljiti pisce, moje kolege, da se opet okupe, razmjenjuju mišljenja, informacije i ideje, da se druže i podržavaju. Bježeći od svake natruhe politike – zapravo od politikanstva, (a dječji pisci su, uglavnom, kao i djeca – apolitični) spasonosno sam se dosjetio Malog princa, simbola koji, ne samo u svijetu, nego čak i na našim prostorima, znači isto: dobrota, razumijevanje, prijateljstvo, ljubav… Dalje je sve išlo lako, sjetio sam se naslova Nasihine knjige Vezeni most i njene istoimene pjesme, koja je simbol duhovne povezanosti među ljudima – i tada sam znao da imam ključ u rukama. No, to je bila samo dobra početna pozicija. Trebalo je uvjeriti i ostale i one oko mene, pa čak i najbliže saradanike, ali i one iz novonastalih susjednih zemalja, koji će mi biti saradnici i partneri u ostvarivanju te ideje, da je tako nešto izvodljivo. I bilo je. Doduše, u početku bez ikakve podrške od bilo koga – sve troškove prvog Vezenog mosta pokrila je moja izdavačka kuća Bosanska riječ (ni moju TrnoRužicu nije bilo jednostavno uvjeriti da to nije utopijska ideja, ali je, i pored početnog neodobravanja, svim srcem stala uza me – hvala joj!). Kada smo iznijeli prvi Vezeni most, kada je Tuzla ponovo postala mjesto okupljanja najboljih, kada je nagradu Zvonimiru Balogu uručio francuski ambasador, osjetilo se da je to ozbiljna priča, da je festival originalan, da je takav sadržaj potreban, da nismo ustanovili nešto što će završiti na prvom izdanju. Prepoznao je to, najprije grad – tada je još uvijek bio općina Tuzla, onda kanton, pa federalna i državna ministarstva, državne i privatne firme… Nije ta podrška nikad bila izdašna, nije uvijek bila dostatna za sve obimnije i raznovrsnije programe, bilo je godina kad smo potpuno odgurnuti ustranu, ali smo sve nadomiještali svojom upornošću i posvećenosti ovoj lijepoj ideji. Zavoljeli smo festival i kud god bismo pošli, zamišljali smo da nas taj vezeni most uvijek bezbjedno i sretno prenese na drugu stranu, na drugu pitomiju obalu. I tako godina po godina – sretno nam dvadeset godina!
NAGRADA MALI PRINC
Istaknuti javni i kulturni radnici i umjetnici iz Tuzle osnovali su nevladinu organizaciju Društvo prijatelja knjige Mali princ i pokrenuli nekoliko projekata s ciljem da promoviraju čitanje kao nezaobilazni uvjet zdravog odrastanja i formiranja mlade ličnosti. Ustanovljena je nagrada Mali princ za najbolju dječju knjigu u regionu (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora). Nagradu čini bronzana statua Malog princa, rad akademskog vajara Enesa Sivca, plaketa i novčani iznos. Za nagradu Mali princ, najznačajnije priznanje za dječju knjigu u regionu, svake godine konkurišu svi novi naslovi koji su objavljeni u prethodnoj godini. Selektori iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije biraju svako po dvije najbolje knjige iz cjelokupne produkcije svojih zemalja u prethodnoj godini. Osam knjiga svake godine ravnopravno učestvuje u konkurenciji za nagradu Mali princ, koja se svake godine dodjeljuje na završnoj festivalskoj priredbi.
