Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto (46) na čelu izvršne vlasti broji tek mjesec dana (nova kantonalna vlada izabrana je 26. 12. 2018.), što je nedovoljno da bismo ga mogli prozivati i pozivati na odgovornost za brojne probleme, ali smo ipak odlučili da napravimo razgovor u kojem ćemo otvoriti brojna pitanja koja građane muče godinama. Forto, inače jedan od potpredsjednika Naše stranke, u potpuno je novoj situaciji: po prvi put se on, kao i njegova politička opcija, našao u poziciji odlučivanja.
Ovaj, uslovno rečeno, američki đak, rođen u Sarajevu, završio je Drugu gimnaziju, nakon čega se obreo u Americi. Na Univerzitetu Sjeverna Karolina završio je studij Oglašavanje/Marketing, a na njujorškom Univerzitetu Kolumbija magistrirao međunarodne finansije i biznis. Potom je u New Yorku radio kao politički i ekonomski konsultant, što je, kako kaže, podrazumijevalo pisanje gomile izvještaja: pravio je procjene, pratio makroekonomska kretanja, politička previranja, stabilnost, nezadovoljstvo mladih… “Smučilo mi se od pisanja tih izvještaja i kad sam dobio ponudu da radim u jednoj građevinskoj korporaciji ovdje kod nas – odmah sam prihvatio”, govori Edin, koji se u Sarajevo vratio 2003. godine. U politiku je ušao, kako kaže, iz razloga što bi se svako druženje s prijateljima neminovno završilo pričom o politici i kritikovanjem vlasti. “Jedno vrijeme smo se smijali, a onda smo se prestali smijati.”
Novoizabrani je premijer, nažalost, na samom početku mandata napravio neprimjeren, rekli bismo i skandalozan potez, kada je u jeku zalaganja za ukidanje poslaničkog paušala u Skupštini KS on sam zatražio isplatu paušala od Doma naroda FBiH, gdje mu još uvijek teče mandat. A ono što je uslijedilo tek mu nije služilo na čast: najprije je tvrdio kako zahtjev nije poslao on, nego službe, potom da se ne sjeća šta je potpisao, a onda promijenio mišljenje. Kako smo s Edinom Fortom razgovarali prije ovog “nemilog događaja”, od njega smo naknadno, u studiju našeg fotografa, zatražili objašnjenje.
Sjenku na vašu novu funkciju bacio je slučaj “paušal”. Šta imate za reći?
– Nakon povlačenja iz Doma naroda tražio sam paušal jer sam dobio mišljenje da na to imam pravo. Znao sam šta potpisujem. Godinama se borim za ukidanje paušala profesionalnim zastupnicima koji na istom radnom mjestu primaju platu. Ovo nije takav slučaj, ali pogriješio sam i iskreno mi je žao.
Kako ste proveli prvi dan na poslu premijera Kantona Sarajevo?
– Bio je vrlo zanimljiv: potvrđeni smo kao nova vlada na skupštini i odmah održali hitnu sjednicu kako bi se usvojio budžet. Praktično je u tome prošao prvi dan, pa sam se tek naredni upoznavao sa članovima kabineta. Polako upoznajem strukturu, iščitavam zakone koji su okvir za rad institucija.
Iz pozicije desetogodišnjeg opozicionog djelovanja prešli ste na položaj koji vam daje moć odlučivanja. Osjećate li pritisak?
– Ne. Osjetim pritisak u radnom dijelu jer je velika količina posla. Kao neko ko odgovorno pristupa poslu, a isto sam se tako ponašao i kad sam radio u privatnoj firmi pa me zatrpa posao, pokušavam se uhvatiti u koštac sa što više problema istovremeno. Količina problema, onoga što treba popraviti, razriješiti ili jednostavno odlučiti da nastavi ići ovako kako ide, ogromna je. Uspjeh ove vlade će biti da implementira projekte koje sama sebi zacrta i za koje u 99 posto slučajeva ima novaca. Za projekte ima para! Problem su novci za plate, za prava koja su kroz zakone uvedena u budžet, u smislu socijalnih davanja, raznih subvencija, sve ono što je zakonodavac u ovom periodu nakon rata naovamo uvodio u zakonske okvire. I najveći dio budžeta ide na to. Međutim, kvalitet našeg rada će se svesti na dio budžeta koji nije propisan zakonom, na način trošenja tog novca i kvalitet projekata koje ćemo implementirati.
Spomenuli ste socijalna davanja i beneficije – hoće li se tu nešto mijenjati, ukidati?
– Ima ogromnih davanja udruženjima koja služe raznim socijalnim kategorijama. Radije bih da sav taj novac stavimo na jednu gomilu, propišemo sve usluge koje ova vlada, prema zakonu, treba da finansira, i da onda udruženja i građani projektno apliciraju za ta sredstva. Raspodjela novaca bez praćenja, bez evaluacije, bez učinaka, nije efikasna. Neka od tih udruženja su dostavljala izvještaje o utrošku sredstava, a neka nisu. Baš sad čekam taj izvještaj.
Vi kao premijer imate na raspolaganju određena sredstva koja možete usmjeriti prema vlastitom nahođenju. Šta ćete učiniti?
– Odmah sam ukinuo tu mogućnost da kabinet premijera dijeli novac. Imao sam zahtjeve od 75.000 za pomoć pojedincima, 140.000 za udruženja, a još 100.000 talentima. I imao sam pravo da to podijelim kako ja odlučim. Zamislite to! To je 315.000 KM da ja odlučim kome i kako ću dati! Svi ljudi koji su na čelu izvršne i zakonodavne vlasti u državi imaju istu tu privilegiju, odnosno poseban budžet. Mi smo se uvijek borili protiv toga, i prvo što sam uradio kad sam došao na poziciju premijera je bilo da to ukinem. Prebacio sam zahtjeve i novac za talente Ministarstvu obrazovanja da oni odluče ko je talentovan, a dio predviđenog novca Ministarstvu kulture i sporta da oni odluče ko je talentovan. Šta ja imam s tim?! Niti sam stručan da to procjenjujem niti treba da o tome odlučujem. Ovo što je bilo na raspolaganju za transfere pojedincima, prebacio sam Ministarstvu rada i socijalne politike, da oni rade s tim šta misle da treba. I ostalo je 140.000 koje smo odmah uštedjeli. Vidjet ćemo kako dalje s tim raspolagati.
Šta je najveći problem Sarajevskog kantona i kako ćete ga riješiti?
– Najskuplji problem Kantona je GRAS, i generalno javni prijevoz. Problem je što nemamo strateški dokument koji određuje kakav bismo prijevoz trebali imati. Nikad niko nije odlučio o tome, ali to nije trebala uraditi politika, već struka. Taj dokument ćemo donijeti i iz njega će proizići stav kako rješavati problem javnog prijevoza. Najveći problem je javno preduzeće koje je iskopalo veliku rupu. Nije ta firma sama iskopala tu rupu, niti radnici, već menadžment kojeg je uvijek birala politika. I probudili smo se s rupom od 300 miliona KM i sad trebamo pomoći radnicima da izađu iz te situacije, kasne im tri plate, nije izvjesno penzionisanje jer nisu uplaćeni doprinosi… GRAS je skup problem. Nije teoretski težak, ali je skup. Postoje stvari koje su i teoretski teške, naprimjer: kvalitet zraka. Dobili smo studiju koju je finansirala italijanska vlada uz posredstvo UNDP-ja, a tiče se širenja mreže centralnog grijanja u Sarajevu. To bi, po procjenama, smanjilo zagađenje zraka za 10 posto. Kad imate zagađenje prema mjerenju 300, e mi ćemo uložiti 100 miliona KM pa će ta vrijednost biti na 270. To samo govori koliko je teško smanjiti zagađenje u ovoj kotlini.
A šta je sa neplanskom gradnjom koja je zaustavila strujanje zraka i doprinijela zagađenju?
– Već je u izradi vrlo kompleksna studija koja će nam pokušati dokazati kako gradnja utiče na strujanje zraka u našoj kotlini i vidjet ćemo kakvi će biti njeni rezultati, pa ćemo se odrediti i prema tome. Mi već sad znamo da su saobraćajno zagušenje i masovno korištenje drveta i uglja direktni i najveći zagađivači. Znamo šta treba: treba ljudi da utople kuće i zgrade, trebaju preći sa uglja i drva na plin i pelet. Što ljudi imaju više novaca, spremniji su da pređu na čistije energente.
Kad ćemo vidjeti prve rezultate vašeg rada? Za sto dana vlade?
– Iskreno, ja ne znam ko je ustanovio tih sto dana vlade. Za mene je to godina dana, a građani će sami odlučiti kad smo dobri, a kad nismo. Imajući u vidu kolika je zapuštenost, kakvi su problemi, u zraku, saobraćaju, vodosnabdijevanju, školama, zdravstvu, mislim da je van pameti za tri mjeseca očekivati preokret. Ono što se za tri mjeseca može vidjeti je to da smo mi drugačije pristupili rješavanju. I pritom ćemo bolje komunicirati s javnošću: direktno ćemo se obraćati građanima, medijima, zajednicama i objašnjavati šta radimo, kakvi su problemi, kakvi rezultati. Želimo demistificirati administraciju.
Građani Sarajeva imaju puno pritužbi: od sigurnosti, zdravstva, školstva, vodovoda, do nezbrinjavanja napuštenih pasa… Imate li strategiju?
– Sve će se rješavati projektno. Evo, problem Vodovoda – projektno. Da vam dam primjer: velika je priča bila o projektu, odnosno kreditu EBRD-a od 25 miliona eura. Kredit je odobren, sredstva su operativna, a Vodovod još nije krenuo u implementaciju. Znači, opet je riječ o sposobnosti, odnosno nesposobnosti uposlenika. Trebali su do 31. decembra 2018. poslati dopis u EBRD i napisati kako su preuzeli sredstva i započeli realizaciju. U Vodovodu to nisu uradili iz nama nepoznatog razloga i EBRD nam je obračunao, ne znam tačno, 120.000 ili 150.000 KM kazne!
Hoće li iko odgovarati za to?
– Hoće. To vam je primjer nefunkcionisanja. To je 150.000 KM kazne koju nismo trebali platiti – i to zato što neko nije poslao dopis! I onda kukaju kako ih neko blokira, a u budžetu su imali, osim ovog kredita, još 10 miliona KM, milionske projekte koje uopšte nisu započeli.
Hoće li biti smjena?
– Smjena će sigurno biti u menadžerskom dijelu. Ne znam vam sad tačno reći u kojim firmama i institucijama, ali smjena će biti.
Imate li uvid u poslovanje Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu?
– Klinički centar nije u našoj ingerenciji. Mi imamo tri člana upravnog odbora, ali upravu KCUS-a imenuje federalna vlada, a mi smo jedan od suosnivača. Postoje, međutim, druge institucije u zdravstvu koje treba značajno popraviti u domenu upravljanja. Evo, recimo, imam spisak da su u JU Dom zdravlja KS u 2018. primljena 104 nova zaposlenika! Većina su medicinski, ali ima i nemedicinskih radnika. E sad, kako je to moguće, kako su oni to izračunali, s kim su se konsultovali da prime 104 nova radnika?! U ovom trenutku, dok mi razgovaramo, tamo se sprovode konkursi koji bi trebali čekati.
Zar ne postoji moratorij na upošljavanje?
– Moratorij postoji, ali oni ga krše, jer znaju da neće imati podršku nove vlade. Zatekli smo gomilu institucija koje užurbano zapošljavaju u prelaznom periodu od izbora do danas. To su desetine i desetine novih ljudi koji su primljeni po ubrzanoj proceduri. Neki od njih su imenovani dan prije imenovanja nove vlade.
I šta će biti s njima?
– Sve što nam zakon dozvoli. Nekad nam dozvoli da poništimo te konkurse, da smijenimo ljude, a nekad nam ne dozvoli ništa, nego ljudi ostaju tu gdje jesu.
A sigurnost građana? Imamo li dovoljno policajaca, jesu li dovoljno opremljeni?
– U proteklih nekoliko godina napravljen je iskorak, primljen je veći broj policajaca, a mi ćemo i sad u budžetu odobriti sredstva da se primi još jedan određen broj njih. Krećemo se prema optimizaciji. Nakon tragične pogibije dvojice policajaca imali smo hitnu sjednicu skupštine i doneseni su zaključci da se kratkoročno, srednjoročno i dugoročno policiji obezbijede uslovi za bolji rad i nadzor. A onda, naravno, tražit ćemo i rezultate. Pa već je u legendu ušla priča kako je automafija opremljenija od policije. To ćemo promijeniti.
Šta ćemo sa zbrinjavanjem pasa lutalica?
– U azil u Prači, za koji je sad nadležna kantonalna veterinarska stanica, mi tek ulazimo da vidimo stanje. Zakon se mora poštivati, to je najbitnije. Moramo poboljšati uslove u svakom smislu, to je prvo. Imali smo posjetu predstavnika Dogs Trusta, koji nam nude moderni sistem prihvatilišta, koje bi bilo, da tako kažem, protočno. I dalje traže pomoć da im se nađe lokacija za to prihvatilište. I to bi nam puno pomoglo, a ne bi nas koštalo.
A vi im možete ponuditi lokaciju?
– Pokušat ćemo. Kanton nema svoje zemlje, zemljište je opštinsko, ali pokušat ćemo naći neko rješenje.
Jeste li za legalizaciju marihuane?
– Da!
Jeste li za izjednačavanje prava LGBTI osoba?
– Da! Stvarno vjerujem u sve slobode, u povelje o ljudskim pravima. Živio sam u sredini gdje se malo dalje odmaklo u smislu ispoljavanja tih prava, pa vidim da to ni na koji način ne utiče negativno na sredinu, već naprotiv. Suština ove priče je da imate društvo u kojem svako ima pravo da se bori za ono u šta vjeruje, za svoj način života.
Moramo sad preći na privatni teren. Za sebe ste jednom rekli: Osoba sam koja voli rješavati probleme. Nisam naročito dobar u traženju i dokazivanju krivice za nastale probleme. Svejedno mi je ko je kriv, samo da se problem riješi. Volim muziku, film, sve što vole mladi, pardon, sredovječni. Volim NBA. Ove godine sam se oženio najboljom ženom na svijetu.
– To sam napisao na blogu, da, to je bilo 2014., sjećam se. Čime to mogu dopuniti? Evo, sad sam u braku četiri godine i imam dvoje djece. Jedno će uskoro napuniti dvije godine, a drugo ima tri. I oni definišu sve ovo što nije posao u mom svijetu.
Da li i dalje vodite blog?
– To je sad na stand by opciji dok ne skontam kad i kako.
Ko je “najbolja žena na svijetu” koju ste oženili?
– Emina Šehagić-Forto, ona je stomatolog. Bila je vrhunski student i danas radi u struci. Rodom je iz Vlasenice, ima ratnu priču koja je tipična za našu zemlju: izbjeglištvo, selidbe, porodične tragedije… Ali, žena koja je nevjerovatno dobrog duha, optimistična. Ona mi daje snagu kad me zatrpa sve ovo što me je snašlo, pa mi daje i savjete. Mene kroz život više vodi racio nego emocije, pa mi njen savjet pomogne da prođem kroz gomilu informacija koje se na mene sruče. Također, ona je vrlo osjećajna i empatična osoba, pa to i meni pomaže, jer ja sam više pragmatičan i tehnokratski tip. Ta njena emotivna strana mene nadopunjava, i mislim da smo jedan baš dobar par.
Kako ste se upoznali?
– Preko zajedničke prijateljice 2009. godine. Imali smo periode druženja, a 2012. su ta druženja baš postala intenzivna i dvije godine kasnije rezultirala brakom, u aprilu 2014. U novembru 2015. rođen je sin Emir, a kćerkica Naida 24. februara 2017. Čekajte, 24. ili 26…. samo da se sjetim…
Ne znate datum?!
– Ma ja sam sa datumima katastrofa! Jeste, 24. februara, a godišnjica braka nam je 26. aprila, pa me ta dva datuma zbune.
Ko vam je sistem podrške, baka-servis?
– Punac i punica. Stvarno ne znam kako bismo bez njih. Dakle, Nedžad i Azra su hit, neviđena podrška.
