Razgovarala Dženita Vilajet Avdičević
U vrijeme kada je Hercegovina nakon ratnih godina tek pokušavala ponovo stati na noge, supružnici Drago i Snežana Vujović iz Bileće pokrenuli su malu proizvodnju bebi opreme i dječije odjeće. Počeli su skromno – u jednoj maloj prostoriji, sa starim mašinama i nekoliko vrijednih žena, dok je cijela porodica bila uključena u posao.
Danas, Maja Arsenović, kćerka osnivača brenda Pčelica Maja, nastavlja porodičnu priču započetu prije dvije decenije.
Sjećate li se kada je Pčelica Maja nastala – kako je to izgledalo i šta ste tada osjećali?
– Sjećam se tog perioda više kao osjećaja nego kao jednog dana. To je bila hrabra odluka mojih roditelja, Draga i Snežane, da krenu svojim putem, da pruže svojoj djeci bolje uslove za život i školovanje. Pčelica Maja je nastala iz potrebe da se radi pošteno i dostojanstveno, kao i da žene u našem malom gradu imaju sigurno radno mjesto. Tek danas mogu razumjeti koliko je snage i hrabrosti bilo u mojim roditeljima. Danas, kao druga generacija ove porodične priče, osjećam veliku odgovornost, ali i ponos što imam priliku da je živim.
Koji je bio najteži trenutak u tim ranim godinama i šta vam je tada davalo snagu?
– Najveći izazov dogodio se već na samom početku, u prvoj godini poslovanja, kada se moj otac teško razbolio. Proveo je 40 dana na liječenju u VMA u Beogradu zbog teške upale pankreasa. Kako on danas kaže, znao je da mora ostati živ jer je u Hercegovini ostavio moju majku sa nas četvero djece i velikim kreditima uz pomoć kojih je pokrenut posao. Sjećam se i trenutka kada je, nakon deset godina, vratio i posljednji kredit. Njegova radost tog dana bila je radost čovjeka koji je ponovo slobodan.
Naša porodica, naša sloga i ljubav pobijedile su sve prepreke. A možda i ona posebna upornost ljudi iz Hercegovine, koji su naučeni da nikada ne odustaju.
Kako je izgledalo odrastanje uz šivaće mašine, materijale i prve kolekcije?
– Odrastanje uz šivaće mašine za mene je bilo normalno djetinjstvo. To je bio moj svijet. Naučila sam da cijenim vrijednost rada.
Koji trenutak u karijeri vam je najviše dirnuo srce?
– Jedan od trenutaka koji me je najviše dirnuo bio je revija u Bileći, kada sam gledala djevojčice koje poznajem kako nose moje haljine, djevojčice koje su rodile moje sestre, kume i prijateljice. U tom trenutku sam osjetila koliko je ljubavi u našoj priči. Posebno me dirne svaki put kada mi majka pošalje fotografiju svoje djevojčice u našoj haljini. Taj osjećaj da ste dio nečije uspomene, rođendana ili prvog dana škole – to je nešto što novac ne može kupiti. Takođe, svaki put kada vidim da žene koje rade s nama ostaju godinama, osjećam poseban ponos, jer znam da smo izgradili nešto stabilno i ljudsko.
Šta za vas znači ime Pčelica Maja danas?
– To ime je za nas dokaz da porodična priča može trajati generacijama ako je izgrađena na čistim i poštenim temeljima. Ono nas podsjeća odakle smo krenuli i zašto nikada ne smijemo izgubiti vrijednosti na kojima je sve započelo.
Koliki je pritisak nositi porodični brend i njegovo ime?
– Postoji pritisak, naravno. Nositi porodično ime znači čuvati reputaciju koju su moji roditelji gradili godinama. Ali taj pritisak doživljavam više kao odgovornost nego kao teret.
Šta biste danas rekli vašim roditeljima s početka priče?
– Rekla bih im: Vrijedilo je. Vrijedilo je svake vaše neprospavane noći i svakog straha. Stvorili ste nešto što traje i što ima dušu. I hvala vam što ste nam pokazali da se rad, čestitost i upornost na kraju uvijek isplate.
