Napisala Dženita Vilajet Avdičević
Threading Bar, ime koje danas nosi težinu standarda, stabilnosti i dosljednosti. U Mostaru i Sarajevu to je adresa povjerenja, prostor u kojem estetika ima pravila, a kvalitet kontinuitet. Ali prije sistema, prije tima, prije dvije lokacije i ozbiljne organizacije – postojala je jedna mlada žena i pitanje koje joj nije davalo mira: šta ako ne uspijem?
Priča Lejle Habibije Gosto, koja se profesionalno bavi čupanjem obrva koncem – tehnikom u koju je, kako kaže, uložila srce, ruke i hiljade sati rada – ne počinje ambicijom da izgradi brend. Počinje potrebom da izgradi sigurnost. “Threading Bar nije nastao iz velikog biznis plana, nego iz realnog životnog straha i potrebe da sebi stvorim sigurnu budućnost. Bila sam pred završetkom fakulteta i, iskreno, imala sam veliki strah da ću završiti na birou, bez posla i bez jasnog pravca. Taj osjećaj neizvjesnosti me jako opterećivao i znala sam da moram uzeti stvar u svoje ruke”, kaže ova današnja stručnjakinja za trajnu šminku obrva i usana, edukatorica i mentorica, posvećena tome da prenosi svoje znanje.
Ozbiljna priča
“Mama mi je dala savjet koji je promijenio tok mog života: predložila mi je da završim kurs za čupanje obrva koncem. Poslušala sam je. Uložila sam svoju malu ušteđevinu iz studentskih dana, uz pomoć roditelja, i završila edukaciju za konac, ali i edukaciju za šminkanje. Već je u prva tri mjeseca kroz moj mali salon prošlo više od stotinu žena. Tada sam prvi put osjetila da ovo nije samo ‘neki posao’, nego ozbiljna priča. Bio je to trenutak kada sam sebi rekla: ovo nije plan B, ovo je moj put.”
Iz male sobe rasla je ideja. Iz ideje sistem. A iz sistema – brend koji ne zavisi od slučaja. Ali svaka ozbiljna priča, u jednom trenutku, traži partnerstvo.
“Moj suprug se u biznis aktivno uključuje nakon otprilike tri godine rada, u periodu kada smo se vjenčali i kada smo oboje već imali razvijene poslove. On je tada vodio svoju autoškolu i bio izuzetno uspješan instruktor, dok sam ja paralelno gradila Threading Bar.”
U jednom trenutku upravo je Lejlin suprug Džihad bio taj koji joj je dao ključni prijedlog – da biznis zajedno prošire u Sarajevo. “Iskreno, meni je taj korak bio veliki izlazak iz zone komfora. Rekla sam mu da imam strah, ali da, ako idemo zajedno i ako smo tim, nemam strah ni od jednog grada, ni od jedne prepreke. Tada smo donijeli jednu od najvažnijih poslovnih odluka – da ne vodimo dva odvojena biznisa, nego da svu energiju, fokus i viziju usmjerimo u jedan zajednički.”
Džihad je odlučio da zatvori svoj biznis i u potpunosti se uključi u razvoj Threading Bara. Tu zapravo počinje njihova ozbiljna partnerska priča – ne samo kao supružnika, nego i kao poslovnih partnera.
Uspjeh nije spektakl
Danas Threading Bar nije samo prostor tretmana. On je kultura. A kultura se gradi svjesno. “Za mene, putovanja i edukacije imaju potpuno različitu svrhu, ali su podjednako važan dio kulture Threading Bara. Putovanja su naš način da gradimo tim, a edukacije su način da gradimo kvalitet, tako da svake godine organizujemo dva team buildinga, jedan ljeti i jedan zimi”, govori Lejla, koja sa suprugom Džihadom vodi tri salona – dva u Mostaru i jedan u Sarajevu.
U njenim riječima uspjeh nikada nije spektakl. On je kontinuitet. I upravo tu se otkriva suština. Threading Bar nije građen da impresionira tržište. Građen je da traje.
“Prioritet je da sačuvamo ono što već imamo: nivo usluge, odnos prema klijentima, kvalitet tretmana i stabilnost sistema koji smo godinama gradili. Želim da Threading Bar ostane održiv, prepoznatljiv i dosljedan, da klijenti i za pet, deset i dvadeset godina znaju tačno šta mogu očekivati od nas. Uspjeh ne zavisi prvenstveno od sreće ili novca, nego od strpljenja, kontinuirane edukacije i iskustva. Ne postoji obrazovni sistem koji vas može u potpunosti pripremiti za ono što vas nauče stvarni rad i godine provedene u praksi.”
I možda je upravo to ono što ovu priču čini drugačijom. Threading Bar danas jeste brend. Ali prije svega, on je dokaz da strah može biti početak snage. Da partnerstvo može biti temelj sistema. Da rast ne mora biti brz da bi bio velik. U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri glasnoćom, Lejlina filozofija podsjeća na nešto zrelije; da je trajanje najveći luksuz. A luksuz koji traje, nikada nije slučajan.
