NaslovnicaINTERVJUALMIRA HADŽOVIĆ-DŽUVO: Svako pooštravanje mjera s ovakvim minimalnim naporom u nabavci vakcina...

ALMIRA HADŽOVIĆ-DŽUVO: Svako pooštravanje mjera s ovakvim minimalnim naporom u nabavci vakcina je licemjerno

Nekadašnja dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a sadašnja direktorica Centra za unapređenje zdravlja, sport i klinička istraživanja u poliklinici “Dr. Al-Tawil”, prof dr. Almira Hadžović-Džuvo, odgovara na pitanja o možda najvažnijoj temi današnjice: vakcinama i vakcinaciji

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimila Senka Ćatić / Spektroom

Kao prva dekanesa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Almira Hadžović-Džuvo (51) ušla je 2014. godine u povijest ove respektabilne institucije kojom su dosad isključivo rukovodili muškarci. U proteklim godinama promijenilo se puno toga, bila je čak izložena i mobingu zbog svog djelovanja, a danas radi kao direktorica Centra za unapređenje zdravlja, sport i klinička istraživanja u poliklinici “Dr. Al-Tawil”.
Od početka pandemije, dr. Hadžović-Džuvo je predano i profesionalno stavila svoje znanje na raspolaganje pacijentima. Iako nije epidemiologinja, već specijalistica sportske medicine i stručnjakinja u oblasti fiziologije čovjeka, proteklu je godinu iskoristila kako bi unapređivala svoje znanje kako o koronavirusu tako i o medicinskim dostignućima vezanim za pronalazak efikasne vakcine. Relevantne informacije i saznanja do kojih dolazi djeli s građanima i građankama putem Facebooka.
Kao i svim zdravstvenim radnicima koji su bili aktivno uključeni u rad s pacijentima oboljelim od Covida-19, protekla godina dana i Almiri je bila izazovna i teška. Nakon 20 godina rada u akademskoj zajednici, neposredno pred pandemiju odlučila se okrenuti stručnom radu, te postala dio izvrsnog tima ljekara Poliklinike “Dr. Al-Tawil”, koja je od samog početka prihvatala pacijente oboljele od korone na jednak način kao što su i do tada radili sa svim drugim pacijentima. Njihov rad u dijagnostici covid-infekcija su za kratko vrijeme prepoznale kolege na KCUS-u i Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, kao i Hitne medicinske pomoći tako da je saradnja, ističe dr. Hadžović-Džuvo, s ovim institucijama bila jako dobra od samog početka. Niti jedan pacijent kojem je dijagnosticiran teži oblik bolesti u Poliklinici i indiciran bolnički smještaj nije vraćen iz ovih institucija.
Priznaje nam da je i ona pomalo umorna od svega, ali, kako kaže, pokušava svaki dan pronaći te “male” stvari u životu koje svakodnevnicu čine ljepšom u ovom “novom normalnom” svijetu.

Kako izgleda biti doktorica u ovo pandemijsko vrijeme?
– S obzirom da se radi o zaraznoj bolesti, na Poliklinici “Dr. Al-Tawil” prvo smo donijeli stroge procedure zaštite osoblja i drugih pacijenata, slijedeći globalno prihvaćene smjernice u svim segmentima rada, a zatim se potrudili da ne vratimo niti jednog pacijenta i da mu omogućimo najbolji tretman u prehospitalnim uslovima. Veliki je broj pacijenata koji nije završio u bolnici, jer je sedmicama pa i mjesecima bio pod nadzorom naših ljekara. Ovo je bolest koja traži i konstantnu psihološku podršku. Trudili smo se da budemo na dispoziciji gotovo 24 sata, posebno u onim danima za koje znamo da su “kritični” u toku liječenja. Mislim da smo značajno pomogli da “pritisak” na javnozdravstveni sistem bude manji. Žao nam je u isto vrijeme što ova naša spremnost nije praćena adekvatnom potporom od strane Fonda zdravstvenog osiguranja, kojim bi se osigurala refundacija troškova pacijentima za pružene usluge u dijagnostici i terapiji tokom pandemije.
Koliko je vaš obim posla, mislim i na vas lično i na polikliniku, porastao u proteklih 12 mjeseci?
– Imali smo periode kada smo rad na poliklinici gotovo u popunosti okrenuli radu sa covid-pacijentima, ali i mirnijih situacija u kojima smo uspjeli održati značajan obim posla u okviru standardnih dijagnostičkih i specijalističko-konsultativnih oblasti poliklinike. Više puta sam isticala da je jako važno u ovom momentu omogućiti adekvatnu terapiju za druge pacijente koji znaju da imaju neku bolest koju trebaju kontrolisati, ali i omogućiti svima da obave sistematske preglede kako ne bi zanemarili pojavu neke druge bolesti u ovom dugom pandemijskom periodu. Jako je veliki broj ljudi koji nisu obavili niti jedan obavezni kontrolni pregled za svoju osnovnu, hroničnu bolest iz straha da se ne zaraze covidom. Ovo značajno povećava smrtnost od ovih bolesti, ali i njihov rizik za teže oblike covida ako se zaraze. Trudimo se od početka pandemije da budemo mjesto gdje takvi pacijenti mogu dobiti sigurnu i kompletnu zdravstvenu njegu. Moramo zapamtiti da covid nije jedina bolest, iako nam sve češće tako izgleda.

“Ne postoji nijedna vjerodostojna studija koja povezuje vakcine s dugoročnim zdravstvenim problemima”

Kako su zbrinjavani oni s lakšom i težom kliničkom slikom? Je li svaka terapija bila individualna i kako ste je procjenjivali?
– Ono što je važno jeste da većina pacijenata ima blagu ili srednje tešku kliničku sliku. To su pacijenti koji ne zahtijevaju bolničko liječenje, ali moraju biti pod stalnim ljekarskim nadzorom. Taj nadzor podrazumijeva stalno prilagođavanje terapije u skladu s kliničkim stanjem pacijenta, te laboratorijskim i radiološkim parametrima. Ova bolest je specifična u nizu elemenata pa je i individualni pristup pacijentu neminovan. Pacijente s težom kliničkom slikom, koje smo najčešće dijagnosticirali nakon urađenog CT-a pluća, slali smo odmah na bolničko liječenje… Mi s pacijentom nismo završili liječenje dok ne dobijemo potvrdu od kolega ili porodice da je smješten na bolničko liječenje.
Koliko je trenutno pacijenata s koronom koji vam se obraćaju za pomoć? Je li se išta promijenilo?
– Imamo porast broja covid-pacijenata. Našom analizom utvrdili smo da su tome doprinijela dva faktora. S jedne strane, vjerovatno pojava soja koji se brže širi, tzv. britanski soj. S druge, niske temperature doprinijele su pojavi klasične prehlade koja daje slične simptome zbog kojih je broj ljudi koji se testira značajno veći. Svako povećano testiranje dat će i veći broj novozaraženih zbog otkrivanja asimptomatskih i blagih oblika koji često, kada manje testiramo, ostaju neotkriveni.
Iako vakcina još nema u BiH, stvorila su se polarizirana mišljenja: pored antivaksera, ima i onih koji sumnjaju u djelotvornost određenih vakcina, ili vjeruju samo određenom proizvođaču. Kako vi na to gledate?
– Dok sam bila dekan Medicinskog fakulteta, u saradnji sa UNICEF-om organizirali smo radionicu o značaju vakcinacije i već jasno utvrđenim posljedicama slabije vakcinacije zbog antivakserskih pokreta. Da bih dobila jasniju sliku o kakvim se argumentima radi, pozvala sam tada i pripadnike pokreta koji imaju druga mišljenja i nisam uspjela “snagom argumenata” promijeniti mišljenje koje imam od studentskih dana. Ne postoji nijedna vjerodostojna studija koja povezuje vakcine s dugoročnim zdravstvenim problemima. Vakcine su bile iznimno uspješne u smanjenju širenja smrtonosnih bolesti poput morbila, difterije i rubeole do te mjere da su te bolesti skoro nestale. Kad ih više nema, onda se počnemo pitati trebaju li nam vakcine. Ne želim ni zamisliti kakav bi svijet danas bio da nismo imali vakcine.
Šta onda poručiti onima koji ne vjeruju u vakcine?
– Svima koji pomisle trebaju li nam, preporučujem da pogledaju film Breath i vide kako izgleda život s dječijom paralizom – poliomijelitisom. Dječija paraliza je jako zarazna bolest uzrokovana poliovirusom iz grupe enterovirusa, koja uglavnom zahvaća malu djecu. Bolest je zahvaljujući obaveznoj vakcinaciji skoro iskorijenjena, mada postoje dijelovi svijeta u kojima imamo stalna žarišta. Kada se žarišta pojave, stanovništvo se dijelom iz tih područja iseljava i jedan broj sa sobom nosi virus. Kada bi se broj vakcinisanih smanjio, a trend ide ka tome, postoji velika šansa da se pojavi i na drugim mjestima, gdje najmanje očekujemo. Zato ću uvijek biti za vakcinaciju kao mjeru zaštite kada je to naučno dokazano i donosi veću korist nego rizik.
Kojom vakcinom ćete se vi vakcinisati ako budete imali mogućnost izbora?
– Ako dobijem priliku, vakcinisat ću se se onom vakcinom koju mi prvu ponude. Za vakcinu je važno da je sigurna, da stvara dobar imunitet i da ima što manje nuspojava. Svaka od vakcina koje su na tržištu je do sada pokazala i prednosti i mane, ali i zajedničku karakteristiku da su vrlo učinkovite kod težih oblika bolesti. Svaka vakcina nosi manji rizik od infekcije živim virusom, koji se, ušavši u ljudski organizam, razmnožava oko milijardu puta i pri tome mogu nastati mutacije u genomu virusa koje sa sobom nose brojne kratkoročne i dugoročne posljedice po niz organskih sistema, o kojima svakodnevno imamo sve više dokaza.

“Ako dobijem priliku, vakcinisat ću se se vakcinom koju mi prvu ponude. Za vakcinu je važno da je sigurna, da stvara dobar imunitet i da ima što manje nuspojava”

Smijemo li primiti jednu, a potom se revakcinisati drugom vakcinom?
– Prema sadašnjim saznanjima, nije preporučljivo vakcinisati se jednom a revakcinisati drugom vakcinom jer su mehanizmi djelovanja vakcina različiti. Stoga je važno da se prilikom planiranja vakcinacije obezbijede dvije doze iste vakcine, koje će se dati u preporučenom razmaku.
Koje nuspojave možemo očekivati nakon primljene vakcine?
– Neželjena dejstva poslije primanja vakcine su uglavnom slična onima koje srećemo nakon svake vakcinacije i obuhvataju: bol, otok ili crvenilo na mjestu uboda, zamor, glavobolju, bol u mišićima, bolove u zglobovima, povišenu tjelesnu temperaturu, mučninu, povraćanje, eventualno otok limfnih čvorova. Alergijske reakcije na vakcinu su moguće u periodu od nekoliko minuta do jednog sata nakon primljene doze. Zato je važno da se obavezno primaju u ustanovama koje imaju obezbijeđenu terapiju nakon anafilaktičkog šoka, kao najozbiljnijeg vida alergijske reakcije.
Šta je s osobama koje imaju alergijske reakcije? Kako se njih tretira?
– Vakcinu mogu da prime ljudi koji su alergični na penicilin, polen, prašinu, jaja, hranu. Veoma je važno da ukoliko imate bilo koji oblik alergije to kažete svom ljekaru i posavjetujete se prije vakcinacije. Najugroženiji kod vakcinacije su oni koji su imali prethodno anafilaktički šok kao odgovor na neki alergen. Za te osobe, preporuka je da bi bilo najbolje da sačekaju da prođe još neko vrijeme, kako bi se prikupilo više podataka o sigurnosti na globalnom nivou. Jednako je važno da ne primate vakcinu ako trenutno imate alergijsku reakciju na bilo koji alergen. Sačekajte da reakcija prođe i onda je vakcinacija puno sigurnija. Ljudi koji su alergični na poznate sastojke u određenoj vakcini ne smiju primiti tu vakcinu. Zato svaku vrstu alergije, koliko god ona vama ne izgledala povezana sa vakcinom, morate prijaviti doktoru. Na tržištu postoji druga vakcina koja ne sadrži taj sastojak, pa se u ovom momentu može naći adekvatna za svakog.
Kako procjenjivati ko je rizičan za vakcinu? Šta je s hroničnim bolesnicima, onkološkim pacijentima, onima koji imaju neki oblik hepatitisa, AIDS…?
– Svaki dan povećava se broj vakcinacija, a time i količina podataka koje znamo o samim vakcinama, a posebno eventualnim nuspojavama. Time se smanjuje rizik davanja za pojedine specifične skupine među kojima su i ove koje ste naveli. Oni koji su na imunosupresivnoj terapiji (terapija kortikostereoidima, citostaticima, biološka terapija) moraju se prethodno konsultovati s doktorom koji prati njihovu osnovnu bolest, koji će im reći kada i u kojoj fazi svoje bolesti mogu primiti vakcinu. Za onkološke pacijente je važno da vakcinu ne smiju primiti ako su u teškoj akutnoj fazi bolesti. Ukoliko nisu, uz obaveznu konsultaciju sa onkologom, uglavnom ne bi trebale imati kontraindikacije za primanje vakcine. Akutno teško stanje i za druge hronične bolesti predstavlja kontraindikaciju za davanje vakcine dok se bolest “ne smiri”. Slično je i za druge teške bolesti. Vakcinu ne treba primiti i ukoliko ove osobe imaju temperaturu, vitalno su ugroženi, imaju akutnu fazu srčane bolesti ili raznih infekcija. U tom slučaju potrebno je sačekati oporavak od bolesti
Osobe koje su imale transplantaciju i na lijekovima su (imunosupresivi) te se osjećaju dobro mogu dobiti vakcinu, ali pod kontrolisanim uslovima, najbolje u bolnici. Slično je i kod dijabetičara, koji moraju imati dobro kontrolisanu bolest prije primanja vakcine.

“Jako je veliki broj ljudi koji nisu obavili niti jedan obavezni kontrolni pregled za svoju osnovnu, hroničnu bolest iz straha da se ne zaraze covidom”

A djeca, koja je donja granica?
– Za sada, donja dobna granica za vakcinaciju je 18 godina, i u toku su studije koje ispituju sigurnost kod mlađe djece.
Šta ako je neko asimptomatičan i ima koronu, a primi vakcinu?
– Vakcinom aktiviramo imuni sistem, ne unosimo uzročnike bolesti, tj. cijeli virus. Stoga nema razloga da bi vakcinacija “aktivirala” bolest. Nuspojave mogu postojati i kod asimptomatičnih kao i kod onih koji nisu nocioci virusa u trenutku vakcinacije.
Šta ako se dobije korona nakon vakcinacije?
– Poslije prve doze vakcine i prve dvije sedmice nakon druge doze može doći do razvoja bolesti jer se u tom razdoblju još stvara imunološki odgovor. Važno je da to znamo da ne bismo pojavu bolesti pripisali nusefektu same vakcine, što se sve češće dešava.
Kojih se mjera trebamo pridržavati nakon vakcinacije i prije revakcinacije?
– Preporuka epidemiologa je da se pet do šest sedmica nakon prve vakcinacije i dalje moramo pridržavati mjera zaštite – držati distancu i nositi masku. Imunom sistemu praktično treba vremena da stvori antitijela u dovoljnoj mjeri da bismo imali adekvatnu zaštitu. Između dvije vakcinacije zaštita nije potpuna. Druga vakcinacija stvara snažan imunološki odgovor koji će u velikoj mjeri zaustaviti širenje virusa među stanovništvom. Rezultate već vidimo u zemljama koje su vakcinisale veći dio stanovništva.
Hoćemo li ovu vakcinu primati sezonski, kao onu protiv gripe?
– Za razliku od virusa gripe, koji ima karakteristiku da jako često mutira, to srećom nije slučaj kod ovog virusa. Tako da nam ostaje da se nadamo da se u međuvremenu karakteristike virusa neće promijeniti i da neće biti potrebe za sezonskom vakcinacijom.
U svijetu se masovno sprovodi vakcinacija, pa i u zemljama regiona, a mi smo još u fazi “testiraj i propisuj mjere”.
– Kao i ostali građani naše zemlje, osjećam se taocem loše višegodišnje politike vođene u ovoj zemlji. Mislim da bi svako pooštravanje mjera s ovakvim minimalnim naporom u nabavci vakcina bio licemjeran potez onih koji odlučuju. Mjere se najvećim dijelom poštuju i u ovom momentu nije dobro praviti dodatni pritisak optužujući građane, jer je bolest sama po sebi pritisak koji će ostaviti dugoročne posljedice po psihičko zdravlje populacije kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Ali pošto je sasvim jasno da sve mora krenuti od države, ostaje nam da čekamo, kao što za puno oblasti našeg života godinama čekamo da krenu nabolje. Nada ipak zadnja umire, i u pandemiji.

Gracija 408, mart 2021.

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno