O muško-ženskim odnosima, ljubavi i braku, razgovarali smo s akterima Čorbe od kanarinca, nove komedije na repertoaru Centra kulture i mladih, koja nonšalantno otkriva slabosti žena i muškaraca u ljubavnim vezama
Razgovarala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom
Muhidin Medović Medo i Jasmina Drnda Jaca dva su lika u komediji Čorba od kanarinca, zbog koje su gledaoci ispunili salu Centra kulture i mladih u Jelićevoj ulici u Sarajevu do posljednjeg mjesta na premijeri 7. februara, a i sutradan na reprizi ponovila se ista slika. Nova komedija, prepuna dinamičnih i temperamentnih preokreta, tretira muško-ženske odnose, tipične situacije koje nastaju iz tog odnosa, od ljubavi, vjernosti, ljubomore, braka i djece, nesporazuma, zabuna i svega što gledatelj pritom priželjkuje – šalu, smijeh, zabavu, te makar nakratko bijeg od napete i neuralgične svakodnevnice. Sead Pandur (41) igra dobroćudnog i nesigurnog Medu koji bježi od matičara kao od đavola, uprkos 13-godišnjoj ljubavnoj vezi s privlačnom i pomirljivom Jacom, koju je dočarala Sanela Pepeljak (44). Ovaj glumački par, koji po prvi put igra zajedno, priredio je Čorbu od kanarinca i ponudio je na mnogima dragoj alternativnoj sceni u Jelićevoj, uz podršku Armina Omerovića, direktora Javne ustanove Centar kulture i mladih te producenta predstave. Za adaptaciju teksta, koji se djelomično razlikuje u odnosu na originalni tekst beogradskog autora Miloša Radovića, zaslužni su Sead Pandur, Sanela Pepeljak, kraće vrijeme Damir Kustura, te vodeća ličnost Riad Ljutović, koji usto potpisuje i režiju, scenografiju, kostim i izbor muzike.
Šta je obilježilo vaš rad s kolegom Riadom Ljutovićem, rediteljem komedije Čorba od kanarinca?
SANELA: Riada poznajem dugo, kolege smo i prijatelji. Saradnju smo dogovorili spontano, obilježilo ju je mnogo rada, smijeh i lijepa energija.
SEAD: Duo drama koju igramo je zahtjevna teatarska vrsta; obično se kaže da je to glumački komad, stalno si usmjeren na partnera i to iziskuje veliku koncentraciju. U tome nam može pomoći inspirativan prostor za kreativnu igru kakvu nam je Riad ponudio. Volim reći da svakom režiseru fali malo glumca, a glumcu malo režisera. A kolega Riad je tu svoju prvotnu vokaciju znao iskoristiti i zajedno smo ispričalu zaista lijepu priču.
Šta je za vas specifično kod individualnog kreiranja lika?
SANELA: Najzanimljivije i najvažnije je poništiti se potpuno, krenuti od nule i graditi karakter kroz zadate situacije.
SEAD: Analitički pristupam onom što radim na sceni, volim probavati do savršenstva. Znači, vječno u procesu, a procesom do vječnosti.
Zašto je predstava privlačna i ženama i muškarcima?
SANELA: Osvojili smo simpatije publike i zbog toga sam sretna. Ljudi se prepoznaju u ovoj ljubavnoj priči. Jedan gledalac mi je rekao: “Strašno ste me podsjetili na moju ženu sa onim odmahivanjem ruku.” Želimo biti ogledalo života, što pozorište i jeste.
SEAD: Publici je interesantna jer je highlight života, kao što Medo kaže, koji nas provede kroz prve dane braka, početke roditeljstva, kroz nepomirljive razlike, kajanje. Osim ljudi sa iskustvom, vjerujem da predstava postavlja pitanja o braku i onima koji će ući u brak ili su tek ušli u brak.
Medo, koji ima 41 godinu, smatra da mu je prošlo vrijeme za brak. Jesu li godine važne i za muškarca i za ženu kad se ulazi u brak ili je vrijeme neutralisalo i te i slične “preduslove”?
SANELA: Mislim da godine nisu važne ni za šta kad je ljubav u pitanju.
SEAD: Kad se dvoje istinski vole, uvažavaju, poštuju, onda su godine samo jedan faktor koji uzmete u obzir i to je sve.
Da li brak za muškarca znači kraj neobaveznog, slobodnog života, a za ženu smisao i krunu života?
SANELA: Mislim da je tako. U našem tradicionalnom društvu, u kome su za ženu vrhunac života postali udaja i šoping, vodanje je, kako se u narodu kaže, gubljenje vremena. Papir je za neke veoma važan.
SEAD: Svi smo unikatni na poseban način, kao i veze koje stvaramo među sobom. Ako ih tretiramo s pažnjom, onda je odricanje i mijenjanje navika neminovnost koju prihvatamo.
Likovi koje igrate pitaju se da li će uspjeti zajedno. Jeste li ikada sebi postavljali takvo pitanje?
SANELA: Svako sebe pita hoće li uspjeti nekad. Niko to ne može znati, treba se pustiti, zaploviti, vrijeme će dati odgovor da li će nešto uspjeti, pa tako i veza.
SEAD: Uvijek sam siguran u svoje odluke, samo je pitanje šta sam sve u stanju uraditi kako bih ih poštovao, naravno, ukoliko su poštovanje i želja za uspjehom obostrani.
Koji je glavni uzrok nesporazuma između žena i muškaraca?
SANELA: Sve su veze različite, ljudi, osobnosti, karakteri. Da li je uzrok nerazumijevanju potreba za kontrolisanjem onog drugog, možda ljubomora, potreba ko će biti glavni, ko to zna.
SEAD: Nepomirljive razlike.
Šta mislite o razvodu?
SANELA: Dijete sam razvedenih roditelja. Bolje dobar razvod nego loš brak.
SEAD: Slažem se sa Sanelom.
Koliko je važna ljubav u našem vremenu?
SANELA: Ljubav je uvijek važna i u svakom vremenu. Svi želimo biti voljeni i voljeti, imati svoju ljubav. Ponekad ljubav mijenja oblike, nije uvijek slatka i krilata, no uprkos tome, i dalje je suština života za svakoga i u svako vrijeme.
SEAD: Samo zamislite naš svijet bez ljubavi i vidjet ćete koliko znači i malo ljubavi. Ljubav je zadnja linija odbrane.
Sjećate li se gdje ste upoznali osobu do koje vam stalo i s kojom ste ostali zajedno?
SANELA: A ko se ne sjeća toga?! Naročito su žene sklone da to pamte. Kad upoznamo prvu životnu ljubav, vrijeme po njoj mjerimo, čini nam se da smo od tog časa kao rođeni.
SEAD: Da, uvijek se rado sjetim prvog susreta, a sjećam se svega kao slon.
Porodica trpi udarce, pokazuje to i predstava. Kako biste zaštitili porodicu i ljudske vrijednosti u ovom drskom i provokativnom svijetu danas?
SANELA: Ljubav sve može. Ne može se ništa nasilu zadržati. Ako je jedno odlučilo da ode, možete ga lancima vezati, ali ono će otići. Treba njegovati lijepe odnose, poštovati se međusobno u svim različitostima, to bi svi morali naučiti.
SEAD: Ukinuo bih novac i uveo kontribucionizam kao sistem.
Čega se sjetite kad pomislite na svoje djetinjstvo i odrastanje?
SANELA: Obuzimaju me lijepa osjećanja jer je moje djetinjstvo bilo lijepo. Živjela sam s majkom, oca sam viđala povremeno. Učili su me da budem dobra, da poštujem ljude, da mi materijalno nikad ne bude iznad ljudskih, duhovnih vrijednosti, da govorim istinu kakva god da je. I da se borim kroz život trudom, radom i znanjem. I danas tako živim.
SEAD: Sigurno je da su ta sjećanja jedno od najvećih blaga koje imam. Biti fino odgojen. Pristojan, kulturan. S poštovanjem. Spreman pomoći. Vidjeti ljepotu života. Na mene su moji uložili milione, kako bi rekao jedan moj prijatelj.
Šta smatrate najvećim profesionalnim uspjehom u karijeri?
SANELA: To što mi se želja da budem glumica ostvarila.
SEAD: Svoje profesionalno iskustvo koje će ove godine postati punoljetno.
Da li ponekad nedostaje vremena da se uskladite privatne i profesionalne obaveze?
SANELA: Uspijevam postići sklad. Vremena ima ako se dobro organizuje.
SEAD: Kad ste u sistemu onda vam vremena uvijek fali. Više mi fali vremena nego novca.
Možete li nam otkriti skore planove, poslovne i privatne?
SANELA: Planirati nije dobro jer se sve može izjaloviti. Nadam se dobrom zdravlju, a ostalo će biti.
SEAD: Imam privatne poslovne planove. Uskoro u matičnoj kući, u SARTR-u, ulazim u novi proces rada na predstavi. Sada imam slobodnog vremena i koristim ga da budem sa svojim najbližim.
Gracija 388, 21.2.2020.
