U svijetu savremenog dizajna, gdje se ideje neprestano prepliću s tehnologijom, a vizuelni jezik postaje sve važniji oblik komunikacije, pojavljuje se nova generacija kreativaca kojima dizajn nije samo zanimanje, već prostor istraživanja, promjene i ličnog izraza. Jedno od takvih novih imena je Tea Hlavaček, koja trenutno završava magistarski studij na odsjeku za grafički dizajn i multimediju na Međunarodnom univerzitetu Burch u Sarajevu, a njen dosadašnji rad pokazuje jasnu energiju – radoznala je, hrabra i spremna da dizajn posmatra kao proces koji se stalno razvija.
“Moj kreativni i profesionalni put obilježen je stalnim istraživanjem, promjenama i razumijevanjem dizajna kao procesa, a ne kao konačnog, zatvorenog rješenja”, kaže nam.
Dizajn kao odgovornost
Jedan od važnih trenutaka u njenom dosadašnjem radu bila je uloga kreativne direktorice festivala Kreativ 2024., gdje je bila zadužena za kompletan vizuelni identitet i kreativnu strategiju događaja. Upravo tu, kroz rad na velikom projektu, dodatno je osvijestila koliko dizajn nosi odgovornost, ali i slobodu da se kroz vizuelni jezik ispriča jasna i prepoznatljiva priča.
Posebno mjesto u njenom radu zauzima vizuelni identitet ovogodišnjeg Sarajevo Olympic Weeka. Kroz taj projekat Tea je pokušala prenijeti energiju generacije kojoj i sama pripada – pokret, dinamiku, živost i osjećaj zajedništva.
“Kroz taj identitet željela sam prenijeti glas mladih, njihovu energiju i pokret. Vizuelni jezik zasnovan je na snažnim bojama i ritmu koji stvara osjećaj kretanja i savremene relevantnosti”, objašnjava.
Festival Sarajevo Olympic Week održavao se od 6. februara na više lokacija u Sarajevu i na Bjelašnici, tokom deset dana spajajući sport, kulturu i edukaciju. Vizuelni identitet koji je Tea osmislila pratio je upravo tu dinamiku događaja, ali i estetski duh savremenog sporta, povezujući ga s vizuelnim trendovima koji su obilježili i Zimske olimpijske igre Milano-Cortina 2026.
Ipak, njezin kreativni put nije počeo u digitalnom dizajnu. Prije nego što se formalno pronašla u toj oblasti, Tea je svoju vizuelnu radoznalost razvijala kroz crtež – realistične portrete rađene olovkom, skice modnih kreacija i različita vizuelna istraživanja još od najranijeg djetinjstva.
Kasnije su uslijedile ilustracije za knjige, ali i projekti koji su nastajali na društvenim mrežama. Jedan od njih bio je „Da vam Minka nešto kaže“, kroz koji je Tea prvi put razvila imaginarni lik i vizuelni koncept koji je brzo pronašao publiku. “Taj projekat mi je donio prvi rad koji je imao širu vidljivost, ali i prvu fizičku formu mog rada – print. To je za mene bio poseban trenutak”, kaže.
Paralelno s dizajnom, Tea je istraživala i svijet mode te modelinga. Iskustvo rada ispred kamere dodatno je oblikovalo njen osjećaj za formu, pokret i prisustvo. “Kroz taj kontakt s modom i scenom naučila sam kako vizuelni identitet funkcioniše iznutra – kako se gradi stav, energija i narativ. Danas to nesvjesno unosim u svaki svoj projekat.”
Spremnost na promjene
U njenom pristupu dizajnu nema brzih i jednostavnih odgovora. Više je zanima proces, dijalog i emocija koju vizuelni jezik može izazvati. “Moj put nije priča o brzom uspjehu, nego o kontinuitetu, radu i spremnosti na promjene. O učenju kako vjerovati sebi i svom instinktu, čak i onda kada put nije sasvim jasan.“
Danas, dok ulazi u novo poglavlje profesionalnog razvoja, vjeruje kako kreativni identitet ne nastaje preko noći. “Stil i pravac se ne pronalaze odjednom. Oni se grade vremenom, radom i vjerovanjem u vlastiti put.”
Upravo tu poruku želi prenijeti i mladim generacijama kreativaca. “Važno je vjerovati u sebe, ulagati u vlastiti razvoj i ne odustajati pred nesigurnostima koje su sastavni dio svakog kreativnog procesa. Jednako su važni i ljudi koji vas okružuju – oni koji u vama vide potencijal i podstiču vas da nastavite onda kada sami posumnjate.”
U vremenu kada dizajn postaje jedan od ključnih jezika savremene kulture, Tea Hlavaček pripada generaciji koja tek počinje ispisivati svoje vizuelne priče.
