Napisala Mersiha Drinjaković
Voljela bih da vam napišem kako će sve biti u redu. Da kao svi oni anketirani građani pred Novu godinu, i ja istaknem nadu da će naredna biti bolja, pravednija prema nama, ali možda neće. Život je skup nesuvislo napisanih pravila, promjena planova, nepredviđenih situacija koje nekad donesu nešto dobro, nekad loše. U ovom uvodniku, koji sam svjesno odabrala napisati kao posljednji zadatak novogodišnjeg broja, želim reći da sam, najprije, zahvalna. Protekla dva mjeseca, koliko smo, otprilike, spremali ovo naše završno izdanje u 2022. godini, nakupilo se, da se ne lažemo, puno umora, koji kulminira u trenucima pred ciljem, kad Graciju šaljemo u štampu. Ali, energiju nadoknadimo kroz reakcije svih naših sugovornika i sugovornica, svih onih koji su učestvovali u kreiranju ovog broja Gracije.
I zato sam zahvalna. Umorna, ali zahvalna proviđenju, sudbini (dobro, bilo je malo i do mene) koja mi je dodijelila ulogu novinarke. U dvadeset i kusur godina karijere nikad se nisam pokajala što sam odabrala ovaj put; od onog pijačnog barometra preko susreta i intervjua sa svjetskim državnicima, do upoznavanja sjajnih, inspirativnih ljudi koje ni slutila nisam da ću upoznati, nikad nisam zaboravila koliko sam sretna što radim ovaj posao. I što ga istinski volim i danas, kad on nije na cijeni, kad se na novinarsku profesiju ponekad, počesto, gleda kao na potkupljivu masu neznalica koji pišu kako neko tamo hoće. Jer nismo i nisu svi isti.
I svi mi koji stvarno nismo isti volimo da radimo, da pišemo, snimamo, donosimo priče o ljudima koji nas inspirišu. Jedna od njih je Lana Pudar, plivačica svjetskog kalibra, za koju smo se nadali da će se naći na stranicama ovog broja Gracije. Ali, nije bilo prilike: Lana je bila zauzeta pripremama za takmičenje na Svjetskom prvenstvu u Australiji. I zato je ovdje spominjemo, jer mislimo da tako treba, da uspjehe ljudi koji u Bosni i Hercegovini uspijevaju UPRKOS SVEMU – treba bilježiti. I uvijek napominjati da im treba stalna sistemska podrška, a ne donacije koje jednokratno rješavaju probleme. I nije Lana jedina. Puno je, i previše, sportista, velikana i onih koji će to tek postati, koji nemaju priliku da pokažu sve što mogu jer krpe kraj s krajem, jer nema razumijevanja, nema strategije da je sportski imidž važan za zemlju. Još se mi prepoznajemo samo po sitnim interesima i mandatima u kojima ljudi žele ostvariti vlastitu korist. Čast, velika, izuzecima. Ali nisu dovoljni.
U ovom ćete izdanju Gracije upoznati stvarno sjajne ljude. Odlučili smo da ton naslovnice bude realizam: težak život, strašna iskušenja, ali opet uz nadu, uz snagu onih koje to proživljavaju. Ines Kavalec, Arijana Memić i Sedina Muhibić su nam povjerile svoje životne priče. I na tome sam zahvalna. Uz sve nedaće koje su prošle i prolaze, odazvati se našem pozivu, prolaziti kroz svoja bolna iskustva još jednom, podsjećati se na životne drame, to je meni golemo. I hvala vam, drage moje Ines, Arijana i Sedina, što ste pristale biti naša lica naslovnice. I pokazati meni prvoj, a onda i svima koji će čitati vaše priče, da lekcije “ne treba se sekirati oko gluposti” trebaju trajati, a ne biti zaboravljene do sljedeće prilike. Život je sve: plač i smijeh, tuga i radost, propuštene prilike, nova otvorena vrata. Ta nova vrata su nam, opet, otvorena: ulazimo u 2023. godinu i, možda naivno, nadamo se boljem. U svakom smislu. Boljim nama, boljoj državi, boljim vremenima… Nada je ponekad sve što nam ostaje. Hvala vam što nas čitate i dalje i sretna nam Nova godina.
