Bosanka Emina Hadžić je dizajnerica koja stoji iza britanskog modnog brenda La Luna London, a čiju slavu su pronijele zvijezde poput glumice Cameron Diaz i manekenke Candice Swanepoel
Piše: Emina Hadžić
Odmalena smo skloni sanjariti i time stvarati svoj siguran svijet, međutim, život najčešće za nas ima neke druge planove, koje neminovno moramo prihvatiti.
U trenutku kada nas život osvijesti, važno je ne pokleknuti. Važno je znati da nismo jedini, da postoje i drugi ljudi koji su se suočili s istim, ili gorim problemima, koji suosjećaju s nama, s našom boli, koji nas prihvaćaju i podržavaju. Važno je zadržati pribranost i biti svjestan da takav gubitak nije gubitak onoga što smo nekad bili, već onoga kako smo sebe zamislili u budućnosti.
Ljudi koje svakodnevno susrećemo nose se svako sa svojim životnim problemima, o kojima ne znamo ništa niti iz njihovih ponašanja to možemo zaključiti. Vjerujem da se takav pristup skriva u izreci “budite ljubazni jer nikad ne znate sa čim se neko bori”, izreci koju slušamo od djetinjstva, koju su nas roditelji učili, a koja je trenutno izrazito aktualna. U određenim životnim fazama svi smo se suočili s problemima i neočekivanim gubicima.
Prihvaćanje gubitka zahtjevan je proces koji se odvija u tri dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost. Da bismo ublažili tugu radi odsutnosti nekoga ili nečega, najčešće prizivamo lijepa sjećanja iz prošlosti gledajući stare fotografije i privatne videozapise. Priznat ćete, rijetko tugujemo i kajemo se radi budućnosti, radi života kojeg planiramo imati, snova koje želimo ispuniti sve dok sudbina ne umiješa svoje prste, sruši nam ideale i pokaže realnost. Nakon toga potrebno je puno vremena, snage i napora da se oslobodimo naše slike idealne budućnosti. I dok tugujemo zbog neostvarenih planova i zamišljenog života, trebali bismo se sjetiti da se mnogi drugi upravo sada i ovog trenutka suočavaju s realnom stvarnosti: majka djeteta s autizmom koje je naučilo redefinirati pojam povezanosti, ožalošćeni udovac koji nije mogao zamisliti da će kroz starost putovati sam, svjetski putnik prikovan za invalidska kolica, te mnogi drugi kojima je puno teže.
Htjeli mi to priznati ili ne, svi smo vrlo vješti u planiranju i kreiranju idealnih slika naše budućnosti. Ako vam je životni put bio harmoničan i bez puno turbulencija, sigurno kao i većina očekujete da će se tako i nastaviti, naivno vjerujući “to se meni ne može dogoditi”. Ali dogodi se, te stoga trebamo biti sretni, ponosni i zadovoljni sobom i mogućnošću prilagodbe svim situacijama koje nam je život priredio.
Sva životna iskustva su različita i svakome od nas teška na svoj način, ali jedno je sigurno, a to je da nisu jedinstvena i neizbježna, stoga ostanite ljubazni i dobronamjerni jedni prema drugima i u trenucima dok vodite najteže osobne bitke.
