Odavno na jednom mjestu nije bilo toliko emocija kao na protestu “Pravda za Dženana” održanom 21. jula ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu. Dva oca stajala su pred okupljenim demonstrantima i otvarala svoju dušu: Muriz Memić, čiji je sin Dženan stradao pod nerazjašnjenim okolnostima u februaru 2016., i Davor Dragičević, čiji je sin David pronađen mrtav u koritu Vrbasa u martu ove godine.
“Ja sam Davor Dragičević, otac silovanog, masakriranog Davida, sa namjerom da bude ubijen, i bacili ga u kanalizaciju. David je struno. Ubili su ga. Muriz ne spava dvije i po godine. Ja ne spavam četiri mjeseca. Igram se policajca, advokata, grobara. Vlastima Republike Srpske sam rekao: ‘Ne riješite li ubistvo, ogranizovano, izbora neće biti’. Kome treba država poslije izbora i legalizacija ubistva djece? Para i bahatosti su puni. To su zločinci i ubice. Meni takva država ne treba. Niti hoću da živim u njoj. Iskopat ću Davida i negdje drugo ga sahraniti da mu mogu otići na grob”, poručio je Davor, te dodao: “Muriz i ja to radimo mirno i dostojanstveno. Ako ne budu htjeli, naravno da postoji i drugi način za našu djecu koja su ubijena, i za Davida i za Dženana. To tvrdimo od prvog trenutka. Muriz se bori duže nego ja, ali ja im neću dati toliko vremena. Sa zločincima nećemo živjeti zajedno, neće nam biti ni komšije. Kratko i jasno.”
“Da mi je ugledati moga Dženana”
“Hvala vam svima”, obratio se Muriz Memić okupljenim građanima, “ali da mi je ugledati moga Dženana! Poslanik Jakub je imao sedam sinova, a zbog Jusufa je oslijepio. Mislim da trebam poginuti u ovoj borbi zbog svoga Jusufa. Kažu ne može šukati s rogatim. Pa lavovi nemaju rogove a svi ih se boje! Dvije i po godine traje moja borba. Evo konačno smo došli do te oslobađajuće presude. Ugledni advokat mi je rekao da je Dalida Burzić uzela 100.000 eura! To je Faruk Balijagić. Ja kažem da je ona uzela više. Sina mu je zatvorila, pa je Ado na kraju oslobođen. Eto šta radi glavna mafijašica. Dvije i po godine je molim da mi kaže istinu. Znala je prvi dan, 15. marta je saopštila meni i mome advokatu da je Dženan ubijen. Poslala mi je dva dopisa u kojima kaže: ‘Vaš sin je ubijen’”, kazao je Muriz Memić.
Dvojici očeva se za govornicom pridružio i treći – Amir Agić, otac studentice Selme koju je, kao i njenu prijateljicu Editu Malkoč, automobilom usmrtio Sanjin Sefić u Sarajevu oktobra 2016. Kako je rekao, pogibija dvije djevojke pravosudno je “čist slučaj”, ali i pored toga još nije okončan. “Naše djece nema, borite se za svoju djecu. Podržite Memića i Dragičevića da istraju u istini i pravdi”, kazao je Agić.
Tri oca i tri rane koje nikad neće zarasti. Najstrašniji gubitak – kad roditelj ostane bez djeteta, dodatno čini težim, ako je to uopšte moguće, činjenica da sva tri oca još nikad nisu osjetila bar tren utjehe zbog zadovoljene pravde. I samo nju traže. Pravdu i istinu o djeci koju su izgubili na najgori mogući način.
Nakon povreda zadobijenih u noći 8. februara 2016., Dženan Memić, 22-godišnji student prava, preminuo je sedam dana kasnije na Kliničkom centru Koševo. Dženanovih posljednjih dana prisjetila se njegova sestra Arijana: “Kad sam te noći bila u bolnici, a Dženan se borio za život, nije mi ni na kraj pameti bilo da bih ga stvarno mogla izgubiti. Lijepo moje lice, lijepa moja svila, moj plavi ljepotan. Držala sam ga za ruku, tu ruku i dan-danas osjetim u svojoj. Bila sam sigurna da će se moj gazija probuditi, da ćemo zajedno slaviti rođendane, slaviti udaje i ženidbe… Onog dana kada su nam javili da je umro, obećala sam i sebi i Bogu da ću Dženana spominjati i pričati dok sam živa. To obećevam i vama. Ne brini, brate, pravda će doći!”
Stihovi imama Asada
Građani i građanke koji su se tog subotnjeg popodneva okupili na Trgu Susan Sontag nisu skrivali suze i gnjev zbog stradanja tih mladih ljudi i nepravde koja se dešava njihovim roditeljima. Gnjev, dostojanstven i pravedan, iskazao je i imam Asad Fočo, koji je od samog početka beskompromisno pružio podršku porodici Memić, ustrajući na tome da se konačno stavi tačka na slučaj. Imam Fočo je i autor stihova koji su ispisani na spomen-ploči postavljenoj u Velikoj aleji na Ilidži, na mjestu gdje je Dženan zadobio povrede opasne po život. “U te stihove utkao sam i cinični smijeh glavne tužiteljice Dalide Burzić u lice babi Murizu, jer je mislila gospođa da je nedodirljiva”, rekao je. “Možete li zamisliti da vam se onaj koji treba da istjera pravdu za vaše dijete smije u lice jer skriva ubice? I vi znate da ih skriva! A smije vam se jer ima sistem pod svojim nogama! U ovim stihovima je i devet korumpiranih tužilaca koji su radili svesrdno na ovom predmetu da zataškaju ubistvo. I 22 korumpirana policajca koji su sve učinili da sakriju ubicu. U ovim stihovima je opisan i pokušaj glavne kantonalne tužiteljice da se nagodi s Romima da pristanu na krivnju i osudu na pet godina. U ovim stihovima je i nada da će čestiti policajci, čestiti tužitelji i čestite sudije smoći snage da se uz našu pomoć izbore – i dovesti ovaj slučaj, i druge slučajeve, do pravednog kraja. Naše je, dragi prijatelji, da njima pomognemo da se sistem promijeni i da u ovoj našoj nakani uspiju i s vrata im skinemo korumpirane političke činovnike koji im ne daju da rade svoj posao časno i pošteno.”
Prikrivanje ubica
Podsjetio je imam Fočo na oslobađajuću presudu Ljubi i Bekriji Seferoviću, koje je Tužilaštvo Kantona Sarajevo optužilo da su skrivili i prikrili navodnu saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo Dženan. “Znali smo od početka da oni nisu autom udarili Dženana. Mi ovim skupom ne slavimo oslobađanje Roma, mi ovim skupom dajemo do znanja bandi da će ih ruka pravde stisnuti za šiju banditsku!”, kazao je Fočo, podsjetivši kako mu je prijećeno smrću i kako mu je rečeno da će biti “zakopan sto metara pod zemlju”. Poručio je kako se ne boji “bega ilidžanskog” i njegovih prijetnji. “Kada zulum postaje pravilo – otpor postaje obaveza!”, poručio je srčani imam. “U ovim stihovima pokušao sam utkati i istinu kako su nečasni bili oni koji su po dužnosti došli i trebali ukazati pomoć mladiću koji se guši u vlastitoj krvi a oni su ga ignorisali da bi prikrili ubice! U njima je i sva pokvarenost onih koji su namještali i donosili dokaze, brisali videosnimke a sad se prave blesavi.”
Podsjetit ćemo na detalje slučaja koji je uzburkao javnost: Dženan Memić je 8. februara 2016. bio u ilidžanskoj Velikoj aleji kad su mu nanesene povrede pod, dosad, nerazjašnjenim okolnostima. S njim je tad bila i njegova djevojka Alisa Mutap, koja je poslije tvrdila kako pati od amnezije. Krivično djelo koje je za posljedicu imalo Dženanovu smrt je tri puta prekvalifikovano pred kantonalnim sudom: prvo kao saobraćajna nesreća, potom kao ubistvo, a onda teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa i krivično djelo neukazivanja pomoći osobi povrijeđenoj u saobraćajnoj nesreći. Za potonje krivično djelo teretili su se sin i otac Ljubo i Bekrija Seferović. Svi dokazi o saobraćajnoj nesreći su polovinom jula ove godine pali u vodu – Seferovići su prvostepenom presudom oslobođeni svih navoda optužnice.
“Korupcija je počela da uzima djecu”, započeo je svoje obraćanje na skupu Ifet Feraget, advokat porodice Memić. “Ovdje se radi o organiziranom, sistemskom i planskom opstruiranju jedne istrage. Kako je to moguće?”, pita Feraget i u nastavku svog govora kaže: “Dakle, čitav niz podmetnutih tragova ukazuje da je od samog početka postojala namjera da se zataška jedno ubistvo. (….) Obaveza države po članu 2 Evropske konvencije je da odmah, dakle tužilaštva BiH, i bez odlaganja, sprovedu odgovarajuću istragu vezano za ubistvo i Dženana Memića i Davida Dragičevića. Tu nema čekanja! (…) Da bismo odgovorili na pitanje ko jeste ubio Dženana, ne možemo to raditi na ulici. To mora raditi onaj ko je za to plaćen, a mi ćemo im pomoći.”
Borba očeva koji ne odustaju može na sve nas koji sjedimo skrštenih ruku čekajući promjenu djelovati inspirativno i motivirajuće. Ako ljude koji sistem duboko poštuju taj isti sistem iznevjeri u najtežim trenucima njihovih života, preostaje im samo i jedino – borba. Za istinu i pravdu. Pravdu za Dženana. Pravdu za Davida. Pravdu za Editu i Selmu. Pravdu za svu našu djecu.
