Na Venecijanskom filmskom festivalu svjetsku premijeru danas ima „NAZA“, novi dokumentarni film izraelskih reditelja Yuvala Abrahama i Rachel Szor, dvojca koji je bio među autorima Oscarom nagrađenog dokumentarca No Other Land.
Film je uvršten u glavni takmičarski program Venecije i jedini je dokumentarac koji se ove godine takmiči za Zlatnog lava.
NAZА se ne fokusira na jednu pojedinačnu operaciju, jednog vojnika ili jedan slučaj mogućeg ratnog zločina. Njegovi autori pokušavaju rekonstruisati sistem – način na koji su se donosile odluke, kako su funkcionisali nadzor i identifikacija meta te kakvu su ulogu u ratu imali sistemi umjetne inteligencije.
Za potrebe filma sugovornici su bila 24 izraelska vojna i obavještajna izvora, a njihovi identiteti nisu otkriveni.
Intervjui su snimani noću, na krovovima Tel Aviva, dok su glasovi i izgled pojedinih sagovornika digitalno izmijenjeni kako bi se zaštitili od mogućih posljedica javnog istupanja.
Prema svjedočenjima predstavljenim u filmu, izraelska vojska koristila je sisteme zasnovane na umjetnoj inteligenciji za identifikaciju velikog broja meta nižeg ranga, nakon čega su neki od njih napadani u svojim domovima, iako je bilo poznato da se u njima nalaze članovi njihovih porodica.
Film govori i o elektronskom nadzoru, praćenju telefona, prisluškivanju komunikacija te napadima u kojima su civili bili među očekivanim žrtvama.
Jedno od najtežih svjedočenja odnosi se upravo na trenutke prije napada. Prema navodima u filmu, izraelska obavještajna služba mogla je pratiti telefone pojedinih meta i slušati njihove razgovore sa suprugama i djecom neposredno prije napada u kojima bi stradali svi koji su se nalazili u kući, piše Guardian.
„Ne radi se o nekoliko vojnika“
Abraham i Szor posebno naglašavaju da njihova namjera nije bila napraviti film o „sporadičnim ratnim zločinima koje su počinili odmetnuti vojnici“. Njih zanima ono što se nalazi iznad pojedinačnih slučajeva: naredbe, politike, prihvaćene prakse, jezik i logika koji takve postupke omogućavaju.
Upravo zato naslov filma ima posebno mračno značenje.
NAZA je, prema filmu i Guardianu, izraelska vojna skraćenica koja se koristila kao eufemizam za broj civila za koje se očekivalo da će biti ubijeni u određenom zračnom napadu.
Film je nastao na temelju višegodišnjeg istraživačkog rada. Abraham i Szor nastavljaju priču koju su ranije kroz novinarska istraživanja objavljivali The Guardian, +972 Magazine i Local Call, a „NAZA“ pokušava te pojedinačne informacije povezati u širu sliku.
To je ujedno i nastavak njihovog rada na filmu No Other Land, koji su Abraham i Szor režirali zajedno s palestinskim autorima Baselom Adrom i Hamdanom Ballalom i koji je 2025. osvojio Oscar za najbolji dokumentarni film.
Ako je No Other Land dokumentirao posljedice sistema okupacije kroz priču palestinskih zajednica na Zapadnoj obali, „NAZA“ pokušava otvoriti pitanje kako taj sistem izgleda iznutra – kroz glasove ljudi koji su u njemu radili.
„Kako jedna grupa ljudi dozvoli potpunu dehumanizaciju druge?“ – upravo je to jedno od pitanja koje autori navode kao polazište filma.
Film koji je već izazvao pažnju
Alberto Barbera, umjetnički direktor Venecijanskog festivala, film je prije premijere opisao kao potencijalno „revolucionarno“ ostvarenje, naglašavajući da nije riječ samo o zbirci intervjua, već o svjedočenjima ljudi koji su tri godine nagovarani da govore o svom radu u izraelskim vojnim i obavještajnim strukturama.
Film želi da odgovori na pitanja koja ostaju nakon svake slike bombardovanja, ruševina i poginulih civila: koji sistemi, odluke i ljudi stoje iza toga što vidimo?
Dok se genocid u Gazi nastavlja gledati kroz brojke, političke izjave i snimke razaranja, ovaj film pokušava kameru okrenuti prema onima koji su bili unutar mašinerije koja je te odluke donosila i provodila.
„NAZA“ traje 80 minuta, snimljen je na hebrejskom i engleskom jeziku, a svjetska premijera održava se u Sala Grande Venecijanskog filmskog festivala.
