Napisala Mersiha Drinjaković
Današnje ročište za određivanje jednosmjesečnog pritvora Tariku Pruscu pokazalo je strašni obrazac koji se prečesto ponavlja — prijave postoje, rizik je vidljiv, ali reakcija sistema nije bila proporcionalna opasnosti. Kad žena prijavi nasilje: šta je sistem dužan uraditi?
U Bosni i Hercegovini obaveze nisu stvar dobre volje, nego zakona i međunarodnih obaveza (prije svega Vijeće Evrope i Istanbulska konvencija)
Minimalni standardi reakcije nakon prijave nasilja uključuju:
Hitna procjena rizika
- Policija je dužna procijeniti da li postoji neposredna opasnost po život.
- U obzir se uzimaju: prethodno nasilje, prijetnje, uhođenje, posesivnost, pristup oružju.
- U ovom slučaju: postojala je prijava nasilja, prijetnja smrću i uhođenje — to je visokorizični profil.
Zaštitne mjere: stvarnost, a ne formalnost
- Mjere zabrane prilaska nisu “papir” — moraju se aktivno nadzirati.
- Kršenje mjera mora voditi trenutnom reagovanju (hapšenje, pritvor).
- Ako je nasilnik dolazio na posao i pratio žrtvu, mjere očigledno nisu bile provedene kako treba.
Privremeno oduzimanje oružja (ključna mjera)
- Svaka osoba prijavljena za nasilje mora biti procijenjena u kontekstu posjedovanja oružja.
- Ako postoji i najmanji rizik, oružje se oduzima bez odlaganja.
- Ovdje je to najteži alarm: osoba sa historijom nasilja + prijetnje + zabrane jednostavno ne smije imati pristup vatrenom oružju.
Koordinacija institucija
- Policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad i sudovi moraju djelovati kao jedan sistem.
- Informacije se razmjenjuju — ništa ne smije ostati “izolovano”.
- Ako je imao ranije zabilježeno nasilje (2016.), prijave u februaru i aprilu, prijetnje — to je niz koji mora aktivirati pojačanu zaštitu.
Zaštita žrtve kao prioritet, ne procedura
- Žrtva mora dobiti: sigurnosni plan, kontakt osobu, mogućnost hitne zaštite.
- Fokus nije “da li je prekršaj dokazan”, nego da li je život ugrožen.
Gdje je sistem zakazao
Na osnovu dostupnih činjenica, vidi se nekoliko ključnih pukotina:
Rizik nije tretiran kao visok
- prijava nasilja
- prijetnja ubistvom
- uhođenje
- to je profil za hitne i pojačane mjere, ne rutinski pristup
Mjere zabrane nisu bile efikasne
- nasilnik je mogao dolaziti žrtvi
- pratio je i uznemiravao
- mjera bez nadzora je nepostojeća mjera
Oružje nije bilo pod kontrolom
- imao pristup službenom pištolju
- nije ga vratio
- agencija reaguje tek nakon ubistva
- ovo nije samo propust — ovo je sistemski alarm
Ranije nasilje nije adekvatno valorizirano
- prethodna presuda (majka, brat)
- to mora biti faktor procjene budućeg nasilja
Fokus na “okolnosti”, ne na opasnost
Ono što često vidimo:
- “otac djeteta”
- “slabo imovno stanje”
- “korektno ponašanje”
- sve to u praksi postaju olakšavajuće okolnosti za nasilnika, a ne zaštita za žrtvu
Koliko žena je ubijeno
Podaci variraju jer ne postoji jedinstvena državna baza, ali prema izvještajima organizacija poput OSCE i UN Women: u BiH se godišnje ubije između 10 i 15 žena u kontekstu rodno zasnovanog nasilja
Prema dostupnim podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, u periodu od 2015. do 2020. godine ubijeno je 56 žena. U periodu od 2021. do 2022. godine ubijeno je 16 žena. U periodu od 2023. do 2024. godine, ubijeno je 35 žena. Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova, 31 žena je ubijena u Federaciji BiH, a u Republici Srpskoj četiri. Od ukupnog broja ubijenih žena, njih 17 je bilo u nekoj vrsti partnerske veze s počiniocem.
- većina ubica su partneri ili bivši partneri
- u velikom broju slučajeva postojale su ranije prijave nasilja
Ovo nisu “nepredvidivi zločini”. Ovo su slučajevi u kojima: nasilje postoji, prijave postoje, rizik postoji, ali reakcija sistema nije dovoljno jaka, brza i odlučna.
